Autor: Lorena Motik - May 17, 2022

0 1360

Knjiga „Crni mačak“ je knjiga bez i jedne pozitivne strane u njoj te knjiga koju ne bih preporučila nikome na čitanje. Može usporediti s horor filmovima, a dijelovi u kojima gazda svom mačku Plutonu vadi oko je najbolesniji dio knjige. Glavna problematika knjige je alkohol zbog kojeg je i došlo do ovakvog odvratnog čina, a knjiga je u cijelosti, s moje strane, poprimila sve negativne kritike.

Edgar Allan Poe

Edgar Allan Poe bio je u doba američkog romantizma američki pisac, urednik i književni kritičar. Edgar Allan Poe je sa samo 2 godine postao siroče kada su njegova oba roditelja preminula. Nakon toga ga je posvojio John Allan koji je bio trgovac duhanom. John Allan je Edgara poslao u Englesku te je on tamo krenuo pohađati Manor School u Swidon Newingtonu. Edgar uzima ime svojeg posvojitelja Allan uzima kao svoje srednje ime, no on nikada nije bio legalno posvojen. Poe je pohađao Virginijsko sveučilište s kojega je izbačen zbog svojih kockarskih dugova, nakon čega se posvađao sa svojim posvojiteljem Johnom Allanom koji ga se nakon toga i odrekao. Godine 1827. Poe se pridružio vojsci kojoj je lagao o svojem imenu i godinama, a nakon tri godine ta je vijest stigla do West Pointa te Poea izbacuju s vojske, ali zbog neizvršavanja dužnosti. Nakon toga, Poe je živio s očevom sestrom u Baltimoreu, a tri godine kasnije je oženio trinaestogodišnju rođakinju Virginiju Clemm, koja je nakon što je preboljela tuberkulozu i postala invalid nakon čega su oboje preminuli. Razlog tome je njegovo alkoholiziranje.

Mačak Pluton

Crni mačak je Poeova najpoznatija kratka pripovijetka koja ima samo sedam stranica koja je poput kratke priče bez poglavlja ili dijelova te je pisana u prvom licu jednine. Glavni lik knjige je mačak Pluton. Plutonu je njegov gazda prvo iskopao jedno oko, a zatim ga je ubio. Naravno valjalo bi spomenuti i da je taj njegov gazda bio alkoholičar zbog čega je napravio taj čin. Tu je bila i njegova žena koju je zbog mačka, koji se pojavio nakon smrti Plutona, ubio tako što joj je zabio sjekiru u glavu nakon čega ju je zazidao u zidinama. Poe, kao pravi pripovjedač, opisuje svoju osobnost i ponašanje, ali ne opisuje svoj stvarni život, već dodaje mnoge druge događaje koje se u njegovom stvarnom životu nisu događale te opisuje svoju tugu u stvarnom životu pomoću raznoraznih simbola. U ovom je slučaju to crni mačak koji je zapravo simbol njegovih zla koja su mu se događala. Poe je bio alkoholičar i nanosio je bol ljudima oko sebe kako fizički tako i psihički. Poznato je kako crne mačke donose nesreću, tako se osjećao i Poe dok je pisao ovu pripovijetku. On je svoj život gledao kao jedno veliko zlo. Crni mačak Pluton je zapravo bio njegov simbol nesretnog života jer donosi nesreću te se tog simbola u stvarnosti htio riješiti kao što je učio kroz priču o nevinoj životinji.

Nalik horor filmu

Naravno glavna problematika pripovijetke je se u ovoj knjizi nastoji riješiti ta problematika. Poe je bio svjestan da to što mu se događa zbog ovisnosti o alkoholu nije dobro te je to predočio u ovoj knjizi kroz životinju crnog mačka. Knjiga se može usporediti sa raznoraznim horor filmovima jer knjiga sadrži takve elemente. Kada je mačka ubio i objesio ga je u vrtu. Na jednom se zidu nakon toga pojavio znak vješala, a nakon što je buknuo požar jedino je taj zid ostao čitav. Nakon što je pronašao novog mačka koji je bio nalik Plutonu, a jedina njegova razlika je bila što je imao bijelu fleku na prsima i bio je bez oka. Pitam se, je li to karma pa mu je u život došao novi mačak da on zapravo shvati što je učinio ili je to Pluton koji se vratio u život samo u drugačijem izdanju? Jako zanimljiva pitanja na koja neću dobiti odgovor, no ono asocira definitivno na elemente horor filma. Čak bih mogla taj dio knjige usporediti s jednim horor filmom kojeg sam pogledala, a to je Groblje kućnih ljubimaca koji je rađen po istoimenom romanu Stephen Kinga. U tom se filmu cijela obitelj se seli u novu kuću pored koje se nalazi groblje kućnih ljubimaca. Nedugo nakon useljenja, njihovog mačka pregazi auto nakon čega ga otac zajedno sa susjedom odlazi zakopati sa znanjem da će njegovoj kćerki to jako teško pasti. Odlučili su ga pokopati na mjesto gdje se mačak nakon kratkog vremena vraća u život. Tako se i taj mačak vratio, no u sasvim drugačijem stanju. Bio je agresivniji i izgleda kao onoga kada su ga pokapali. Naravno, velika je razlika između knjige „Crnog mačka“ i između ovoga filma, ali dijelovi horor priče su itekako slični. Razlika je samo što je to bila velika obitelj i što mačka nije nitko ubio već ga je pregazio auto, no isti taj mačak se vratio u život koji je donio mnoge nevolje u kuću kao što je i mačak u ovoj pripovijetci. Može se stoga protumačiti i da se mačak doista vratio u život iz nekog neobičnog razloga, kako bi se osvetio svojem gazdi koji ga je ubio, no ne mora biti. Taj je dio u ovoj knjizi ostao nedorečen pa je jako teško presuditi pravu istinu o tome, no knjiga je definitivno živi horor i ne preporuča se svakoj osobi na čitanje. Trenutak kada je nasrnuo na novog mačka kako bi i njemu naudio, mačak se maknuo, a žena ga je primila za ruku te ju je pogodio sjekirom u glavu nakon čega je smjesta preminula. Nakon toga ju je bezdušno zazidao čvrsto u zidine i živio bez ikakve grižnje savjesti a mačku više nije bilo ni traga ni glasa. Mačak se vratio u život kako bi se osvetio gazdi i napravio mnogo nesreća baš kao u horor filmu „“. Tu se također taj mačak može protumačiti kao velika nesreća u njegovu životu. Kako je mislio da je njegov Pluton nesreća i da ako ga se riješi sve njegove brige i problemi će nestati, a taj isti mačak kao što sam rekla simbolizira neku njegovu prepreku u životu samo je naravno Poe pisao u obliku priče u kojoj je glavni krivac alkohol. Da nije bilo alkohola crni mačak se ne bi možda prikazivao na taj način, ne kao zlo, već kao ljubimac.

Recenzija na knjigu

Ova knjiga kao i svaka ima svoje izmišljene elemente poput bajke, ali bez obzira na to životinje su po sebi mala nevina bića koja bi se trebalo čuvati i pričati najljepše o njima, a ne najodvratnije. Izdvojila bih jedan dio knjige koji me izrazito razbjesnio upravo iz razloga što sam veliki ljubitelj životinja i takve stvari osim što mi se gade te da je stvarnost bila prva da se takvoj osobi da zatvorska kazna jer to je mučenje životinja koje ja ne mogu nikako prihvatiti. „Jedne noći, vrativši se kući veoma pijan iz neke od lokalnih birtija, učini mi se da me mačak izbjegava. Ščepah ga, a on mi, ustravljen mojom žestinom, zubima zada sitnu ranicu na ruci. Istog časa me obuzme demonsko bjesnilo. Bijah van sebe. Moja nekadašnja duša kao da je naglo odlepršala iz mojeg tijela, dok je sotonska, rakijom zalijena zloća tresla svaki mišić moga tijela. Iz džepa prsluka izvukoh nožić, rasklopih ga, zgrabih jadnu životinju za vrat i namjerno joj iskopah jedno oko iz očne duplje! Rumenim, gorim, drhtim dok zapisujem ovo kleto zvjerstvo.“ Ovaj dio u knjizi previše je slikovito opisan čin koje opisuje kako je mačku iskopao oko. Svaka osoba koja čita zamišlja scene priča u svojoj glavi, tako i ovo. Zamišljate kako je osoba uzela mačka koja je po sebi umiljata životinja te mu kopa oko. Bolno je to i zamisliti pogotovo osobu u pijanom stanju koji je „podemonio“. Takvi dijelovi u pričama vas dovedu u razmišljanje. Kako bi i jednoj osobi palo na pamet to napraviti. Bez obzira što je to izmišljeni dio njegove pripovijetke, ali isto je kao i kada gledate film i svađate se njim. Zašto osoba u horor filmu ide provjeriti tko ide, a poznato je da će ju ubiti. Tako je i tu razlog. Svađate se s knjigom da ne radi to, nije mu mačak kriv što je pijan i slično tome i to itekako čitateljima odvraća pažnju te najčešće one malo više gadljive osobe takve dijelove i preskoče u knjizi. Isto tako bih odvojila po meni također jedno nepotrebno opisivanje koje u meni budi emociju. „Jednoga jutra mu posve hladnokrvno nabacih omču oko vrata i objesih ga o stablo; – objesih ga dok su mi suze klizile niz obraze, a srce bilo ispunjeno najgorčim kajanjem, – objesih ga samo zato što sam znao da me je volio i da se ničim nije o mene ogriješio; – objesih zato što sam znao da time činim grijeh– smrtni grijeh koji će do te mjere ugroziti besmrtnu mi dušu da će je smjestiti – ako je tako nešto uopće i moguće – izvan dosega beskonačnog milosrđa Najmilosnijeg i Najstrašnijeg Boga“. Tu opisuje na koji način je junak u knjizi ubio mačka te emociju istog mačka. Kao i na prethodnom djelu izvađenog iz knjige, čitateljima stvara sliku kako mačak plače od boli i pomisli da je to njegov zadnji dah. Životinje imaju emocije isto kao i ljudi, oni predosjete svaki loš trenutak koji će im se dogoditi pa isto tako znaju i plakati. On je jadnog mačka bez grižnje savjesti objesio za stablo, u njemu nije bilo nikakve emocije dok je vidio tugu u njegovom licu. Sve su to slike koje prolaze čitateljima dok to čitaju te bude emocije. Pogotovo velikim ljubiteljima životinja. Kako god da je Edgar Allan Poe pisao ovu pripovijetku, jako je pretjerao u pisanju detalja, a i bespotrebno uplitanje nevine životinje u cijelu priču. No, ako ju već i uplete na način da prikaže crnog mačka kao zlo koje se vraća, bespotrebno je prikazivanje detalje kako ga ubija i muči. Dovoljno je da okarakterizira mačka kao zlo koje mu se događa u životu. Jer što god da je htio postići s ovom pričom, u njegovom životu nije bilo pomaka. Niti u njegovom stvarnom niti u životu u knjizi. Nažalost, u ovoj knjizi ne mogu odvojiti niti jedan dio knjige koji mi se sviđao jer svaki dio knjige ima negativne elemente koje u meni baš budi veliki bijes. Nekada sam mislila da ne postoji knjiga koja nema pozitivne dijelove u sebi. No, nakon što sam pročitala crnog mačka shvatila sam da ipak postoji. Poe u svojoj knjizi ni u jednom trenutku nije u meni izazvao nikakvu napetost a, ja sam uvijek kad bih čitala knjige birala upravo takve. Da sam jako nestrpljiva i sve me više vuče da ju nastavim čitati pa tako i možda šokantan kraj. A ova knjiga skoro da i nema kraja, a osim toga mnogi detalji koji mene zanimaju ostali su nedorečeni. Ovu knjigu, iako je kratka, teška sam ju srca pročitala do kraja. Knjiga, osim što ima odvratnu radnju, ne budi u meni nikakav poticaj da bih ju nastavila čitati.

Fotografija: Pixabay