Recenzija: Joker

Jedan od najočekivanijih filmova prošle godine „Joker“ podijelio je publiku nakon prikazivanja. Neki su smatrali da je film remek djelo, a drugi da nije ni trebao biti snimljen. Nikoga nije ostavio ravnodušnim pa ga je publika ili mrzila ili obožavala.

Režiran je pod budnim okom Todda Phillipsa, a u glavnoj ulozi je Jaoquin Phoenix. Ubrzo je srušio sve rekorde gledanosti i postao najprofitabilniji film snimljen po stripu. Phoenix je dobio i svog zlatnog kipića Oscar za najboljeg muškog glumca. Zbog uloge smršavio je čak 24 kilograma, a tijekom cijelog snimanja bio je na strogoj dijeti. Kako bi bio što uvjerljiviji u Jokerovim “cipelama”, Phoenix je vježbao psihotični smijeh gledajući snimke ljudi koji imaju takav poremećaj. Iako nismo primijetili razliku, u filmu se izmjenjuje više vrsta smijeha, sretan, opušten, psihotičan i drugi. Postoje neke scene koje su potpuno improvizirane, kao na primjer Jokerov ples u kupaonici nakon ubojstva na željezničkom kolodvoru. U pozadini scena je genijalna muzika koja će te sigurno razbuditi i potaknuti na gledanje. Grad je tmuran i mračan, postavljen  u 1980. godinu.

Ovaj kriminalistički triler, pomalo i drama, traje puna dva sata. Govori o Arthuru Flecku, osobi s mentalnim poremećajem koji radi kao klaun za iznajmljivanje. Fleck boluje od poremećaja nekontroliranog smijeha i pije gomilu lijekova. Živi s majkom Penny koja je već dosta stara i slaba. Najveća želja mu je postati uspješan komičar, a on i majka obožavaju gledati poznatog TV voditelja Murrayha Frenklina. Nakon što mu uskrate potrebnu terapiju stvari se pogoršavaju. Arthur vjeruje da je u vezi sa svojom susjedom, postaje opasnost za nasilnike i saznaje za majčina pisma koja svakodnevno šalje bivšem gazdi. U filmu je prikazano puno nasilja koje na prvu šokira. Neki su ga zato prozvali društveno neodgovornim. Glavna problematika filma je društvo koje ne prihvaća različitosti. Zbog Jokerova poremećaja smijeha često upada u probleme i ne može se uklopiti u svijet. Susreće se s brojnim nasilnicima koji ga zlostavljaju i fizički kažnjavaju. Budući je odrastao samo s majkom fali mu očinska figura u obitelji. On uzdržava obitelj i brine o svakodnevici.

Od samog djetinjstva Joker je teško živio. Majka koja je stalno mijenjala partnere, bila je i psihički nestabilna te je dopuštala svojim životnim suputnicima da zlostavljaju Arthura. Teške posljedice koje nosi oduvijek, nije mogao zatomiti. Žrtva sada postaje nasilnik i pokušava kazniti sve koji su ga godinama kažnjavali. Njegovoj teškoj sudbini ne doprinosi niti to što saznaje da majka vjeruje da mu je otac bivši gazda. Joker se odlučuje vratiti tamo gdje je sve počelo, tamo gdje je rođen, u psihijatrijsku ustanovu. Pokušava doći do dokumenata o majci Penny ne znajući da će to samo pogoršati, ionako tešku situaciju.

 Glavni lik, Joker, odlično je okarakteriziran i u nekim scenama me natjerao da budem sretna i tužna s njim. On je mučenik koji je odlučio krenuti u borbu za pravdu, on je žrtva koja postaje nasilnik i on je društvo koje zagovara raznolikosti.