Recenzija jednog od najtužnijih romana u povijesti – Ana Karenjina

Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je 1828. godine u Jasnoj Poljani, gdje je i odrastao. Bio je četvrto od petero djece ruske plemićke obitelji. Život je provodio na svojem imanju. Nakon ranog gubitka svojih  roditelja, Tolstoja su odgojili njegovi rođaci. Kao dijete bez roditelja, u ranoj je dobi počeo pokazivati sklonost ljubavi i ljubavnim odnosima s djevojkama iz svoje okoline. Tijekom odrastanja, polako upoznaje poroke koji su ga počeli uništavati. Sve je počelo njegovim odlascima na zabave koje je organizirao njegov brat Sergej. Gdje su bile lijepe mlade Ciganke. Iako je imao mnogo žena u svom životu, nikako nije imao sreće u tom dijelu svojega života. Smatrao je kako su žene zapravo te koje pokreću sve poroke kojima se muškarac nakon njihova odlaska mora baviti i koji ga uništavaju. Tako je počeo pisati svoje dnevnike koji su kasnije postali romani. Svaka djevojka s kojom je Tolstoj bio kasnije je dobila ulogu u njegovom romanu. U životu je imao mnoge susrete i ljubavne afere sa ženama koje su bile zabranjene ili u braku s nekim njegovim prijateljima i poznanicima. Sva ta imena ljudi koji su bili u njegovom životu prenio je u svoja spisateljska djela. Na kraju, Tolstoj je završio svoj buran život 7. studenog 1910. godine zbog upale pluća. U bivšem Sovjetskom Savezu, objavljena je njegova zbirka djela koja sadrži 90 svezaka. Prva trilogija bila mu je „Djetinjstvo“, „Dječaštvo“ i „Mladost“, nakon koje su slijedila mnoga druga. Tolstoj je djelo „Ana Karenjina“ smatrao svojim prvim pravim romanom. Prvo je bio objavljen u dijelovima od 1873. do 1877. godine u „Ruskom glasniku“. Nakon toga, roman je bio objavljen u cjelini kao knjiga. Književna vrsta ovoga romana je paralelni roman jer je prikazano više tema koje se podudaraju i isprepliću.

„Ana Karenjina“ roman je koji prikazuje živote triju obitelji te se bavi problemima koji ih prate. Fabula je organizirana u dva paralelna dijela u kojima Tolstoj naglašava poroke koji su ga mučili. Nelojalnost prema partneru kao primjer poroka, Tolstoj opisuje životni put koji si je Ana Karenjina sama odabrala. Druga tema u romanu prati mladi bračni par Jekatarinu (Kitty) Aleksandrovnu Ščerbacku i Konstantina (Kostju) Dmitrijeveviča Levina, uz koje Tolstoj povezuje niz etičkih problema i temu traženja životnog smisla. Iako je roman napisan tako da je Tolstoj povezivao temu s temom, nije ga lako čitati. Roman sam po sebi prelazi s jedne radnje na drugu i čitatelj mora znatno voditi brigu o koncentraciji tijekom čitanja djela. Najviše od svega, Tolstoj navodi onu ljubav koja je njemu najviše u životu nedostajala, a to je roditeljska te njome pokušava otjerati svu tugu koju nosi u svojem srcu. Razlog tih tema bili su njegovi poroci koji su u svakom djelu romana zastupljeni u nekom trenutku života likova. Krivio je žene za te poroke koje je sam sebi prouzročio stoga je u romanu žene prikazivao kao manje bitne članice društva koje su svi osuđivali zbog njihovih djela. Tako je Anu Karenjinu okarakterizirao kao ženu koja je bila nevjerna. Varala je svog muža sa znatno mlađim muškarcem i bila uzrok njihovoj, pa i svojoj, nesreći. Zbog svojeg razmetnog i burnog života, svoje je mišljenje uvodio u roman. Žene su bile jedina utjeha koju su muškarci koristili kako bi olakšali dušu i na njima se vodila okrutnost života koju je Tolstoj želio prikazati kao iznošenje svojih osjećaja na papir. Život Ane Karenjine, Tolstoj je prikazao od njezinih srednjih godina kada se upustila u kobnu aferu koja će joj promijeniti život. Tako je želio dočarati svoje razdoblje života kada se i on upustio u svijet poroka. Sve loše što se Tolstoju u životu dogodilo prenio je na lik Ane Karenjine.

U drugoj pak temi, Tolstoj prikazuje neuzvraćenu ljubav Kitty prema Levinu zbog njezine zaljubljenosti u Vronskoga koji je nakon nekog vremena postao ljubavnik Ane Karenjine. Nakon Kittyne bolesti i Levinova boravka na selu te njihove razdvojenosti ipak stupaju u brak. Njihov brak bio je prepun uspona i padova, ali njihova je ljubav bila jača od svega lošeg što ih je snašlo u životu. Tolstoj je njihovu priču prikazao kao vrijednu borbe i ljubavi te su oni na kraju imali sretan završetak. S druge strane Ana Karenjina patila je zbog svoje nevjere i nove ljubavi s Vronskim. Aleksej se nije želio rastati te ju je društvena poniznost i sramota izjedala. Otišla je, a Vronski ju je pratio te su oni zajedno sa svojom djevojčicom bili daleko od svih osuđujućih pogleda. Za sobom je ostavila sina kojeg je odgajao Aleksej Karenjin. Ani je nedostajao sin i više to nije mogla podnijeti. Povratkom u svoj bivši dom, Aleksej joj nije htio dati sina te ju je dodatno kažnjavao i mučio zbog njezinih postupaka nakon čega je ona okončala svoj život i bacila se pod vlak. Tolstoj ju je tako kaznio oduzevši joj život u svom djelu te je tako čitateljima prenio poruku kako je Ana predstavljala sve žene koje su njega mučile i učinile ga čovjekom koji je upao u poroke života. Tolstoj je na kraju svojega romana prenio još jednu poruku koja je također bila dio njegovog nesretnog početka života kada je ostao bez roditelja. Prikazom Aninog samoubojstva bacajući se pod vlak zbog tuge što je bila odvojena od svojega sina, Tolstoj je nastojao prikazati roditeljsku ljubav prema djetetu.

Pripovjedač pripovijeda roman u 3. licu te nas uvodi u doba davnih zavjera i mržnji društvenih klasa ruskog svijeta. Autor se u par navrata poistovjećuje s likovima te potajno uspoređuje svoj život i daje likovima svoje osobine. Poroke života dodaje svim likovima koji su bitni za teme njegovog romana. Paralelnim načinom uspoređuje dobro i zlo u životu te iz dobra nastaje zlo, a iz zla dobro. Piše komunikativnim stilom, ali i pomalo koristi hermetičan stil kada koristi neke od stilskih figura kao preneseno značenje te metafore. Najviše od svega u ovom romanu me zaintrigiralo Anino suprotstavljanje društvu, no smatram da je Tolstoj u tom razdoblju malo pretjerao time što je nju nakon svih situacija odlučio poslati u histerična stanja i direktno samoubojstvo. Moram priznati kako me njezina odvažnost i hrabrost me jako dojmila. Ali nije mi se svidjelo to što roman ima više tema, smatram da je jedna bila i više nego dovoljna. Tema s Kitty i Levinom mogla mu je poslužiti kao drugi roman. Smatram da je knjiga odlično štivo koje je potrebno u lektirama te je moja omiljena i svakako ju preporučam i onima koji ne vole čitati da ju svakako pročitaju. Postoji i film iz 2012. godine koji je vrlo zanimljiv. Iako volim filmove više nego knjige ovaj put knjiga mi je ipak bila bolja. Film je snimljen na kazališnoj pozornici te tako nisu kvalitetno prikazane lokacije koje se spominju u knjizi. Voljela bih da je ambijent u filmu malo više dorađen te promjena samog prostora u kojem je snimljen. Glumci su poznati i uloge su im vrlo dobro sjele. Također, u filmu nisu navedeni neki detalji prikazani u knjizi kao npr. da je Ana rodila djevojčicu nakon afere sa Vronskim i još poneki. Snimljene su i serije, no one još nisu toliko prikazane u javnosti kao film. Kako je Ana na kraju rekla “Osveta je moja i ja ću je vratiti”, tako je završila njezina borba s nesretnom sudbinom i životom punim ogorčenosti i osuda.

Fotografija: Screenshot Instagram otvorenaknjiga1