Recenzija filma Tri plakata izvan grada

Film irsko-britanskog scenarista i režisera Martina McDonagh, Tri plakata izvan grada, priča je o Mildred Hayes, prodavačica suvenira čija je kćer prije godinu dana brutalno silovana i ubijena. Nakon što se mjesecima istraga ne pomiče s mrtve točke, bijesna na policiju, Mildred na zanimljiv način uzima stvari u svoje ruke i zakupi tri jumbo plakata na kojima proziva lokalne policijske dužnosnike za nesposobnost (konkretno načelnika Willoughbyja) te ih time odlučuje ,,pogurati” na rješavanje slučaja.

McDonagh je ideju za zaplet dobio putujući po američkom Jugu 1990-im, gdje je zapazio plakate na kojima je ogorčeni otac kritizirao lokalnu policiju zbog toga što nije uspjela privesti ubojicu svoje kćeri.

Postavljanjem plakata Mildred započinje svojevrsni ,,rat” protiv lokalne policije, no na njezinu borbu neće gledati blagonaklono niti svi stanovnici malenog gradića Ebbing, u državi Missouri. Njezin potez izazove duboko nezadovoljstvo među sugrađanima, prije svega kod Dixona (Rockwell), rasističkog i nasilnog policajca koji nastoji sistematskim šikaniranjem Mildred i njenih bližnjih ishoditi skidanje plakata. Mildred je, međutim, tvrdoglava, a što će sukob dovesti do nasilne, pa i apokaliptičke eskalacije.Osim njih, čitava galerija likova – lokalni zubar, svećenik, Dixonova mama (s kojom on i živi), te vlasnik lokalne agencije i izvrsno prikazuju malu nerazvijenu sredinu i njen život te kako se nose s (ne)svakidašnjicom. Ono što Tri plakata čini drukčijim od tipičnog hollywoodskog agitpropa, jest to što je McDonagh film napunio nizom upečatljivih likova te koristio izuzetno vještu žanrovsku kombinaciju društveno angažirane drame, trilera i crne komedije. Tako je pozitivnost likova proporcionalna njihovoj udaljenosti od obrasca zadrtog heteroseksualnog bijelca. Mildred tako u filmu pomoć može očekivati jedino od pripadnika manjina kao što su Afroamerikanci; homoseksualci ili invalidi,  koji čak i nakon formalno izborenih prava moraju trpjeti zlostavljanje, ili barem otvoreni prijezir svojih zatucanih sugrađana.

Postupci svih likova, naravno, utječu, ne samo na razvoj događaja, nego i na smjer kojima će njihovi i životi drugih teći (bolest, samoubojstvo). To nisu samo ,,nabacane” tragedije o kojima i sedma umjetnost raspravlja od svojih početaka, već su bitni dijelovi mozaika središnje Amerike (i ovoga filma), pokazujući nam da američka kinematografija nisu samo blockbusteri, već i da tu ima mjesta za dobre dramske trenutke.Osim već spomenutih vječnih tema – života, smrti, pravde, konformizma, ljudskosti; postavlja se i pitanje grijeha crkve, tj.  prikrivanja zločina pedofilije u njenim redovima.

Ovaj film možda neće donijeti uzbuđenja koliko bi očekivali jer ovo nije napeti triler u kojem se igra mačke i miša proteže od prve do posljednje minute. Tri plakata izvan grada je potpuna suprotnost – polagan film koji daje vremena da svaka scena utječe na gledatelja na emotivan način, i iako će mnogima na prvu možda izgledati kao da se ništa ne događa, film oduševljava svojom nepredvidljivošću, odličnim scenarijem, zanimljivim humorom, izvrsnim glumačkim izvedbama, predstavljajući priličnu rijetkost za suvremeni Hollywood.