RAZMJENA ERASMUS + Studenti iz ukrajinske Odesse o iskustvu studiranja na Sjeveru

Jedni će reći da su se na razmjenu odlučili zbog proširivanja vlastitih horizonata, upoznavanja druge kulture, i učenja jezika, dok će drugi reći da su otišli zbog prilike da uče u drugačijem okruženju od onog na kojeg su navikli. Mi smo se na razmjenu uključili upravo kako bi sve to vidjeli u Varaždinu, u Hrvatskoj.

Kako zapravo izgleda studiranje u Hrvatskoj, odnosno na Sveučilištu Sjever, ispričat ćemo Vam u ovom članku te sa vama podijeliti naše divno iskustvo. Naša imena su Alina Dovhulia i Artеm Chystiakov. Rodom smo iz  Odesse. Odessa se nalazi na jugu Ukrajine, najveća morska luka, također jedan od najvećih gradova u Ukrajini, s bogatom poviješću koja je utjecala ne samo na arhitekturu grada, već i u modernom životu Odessi.

Studenti smo graditeljstva Državne akademije građevinarstva i arhitekture iz Odesse, dok smo na Sveučilištu Sjever odslušali i položili kolegije Otpornost materijala, Metalne i drvene konstrukcije, Betonske konstrukcije, Tehničku mehaniku II te odradili stručnu praksu.

Odlučili smo se na razmjenu studenata u Varaždinu, na Sveučilištu Sjever, preko Erasmus + programa. Kada smo dobili odgovor da je naša prijava prihvaćena nismo mogli vjerovati. Nismo znali puno o vašoj zemlji. Međutim, Hrvatska je prekrasna i provodeći vrijeme ovdje samo smo shvaćali koliko je naša odluka bila ispravna. U nastavku ćemo Vam ispričati kako je sve to počelo, što smo sve vidjeli i naučili.

Naš avion krenuo je 5.ožujka 2017 iz Odesse u 21:45, u Istambul smo stigli 6.ožujka u 00:40 , te tamo čekali avion za Hrvatsku oko sedam sati. U 8:30 iz Istanbula poletio je naš avion za Zagreb. Oko podneva 6.ožujka konačno smo stigli na naše odredište, Varaždin. Prvi znak dobrodošlice iskazao nam je dipl.ing. Aleksej Aniskin, koji je bio s nama u kontaktu za vrijeme cijelog našeg putovanja, te isto tako naš glavni mentor na Sveučilištu Sjever i velika podrška.

Prvi tjedan slijedilo je upoznavanje s kolegama. Upoznali smo divne ljude, koji su učinili naš boravak u Varaždinu jedinstvenim. Tijekom našeg boravka u Varaždinu, osim što smo pohađali na predavanja i izvršavali sve obaveze vezane uz obrazovanje, pohađali smo školu stranih jezika Žiger, kako bi što bolje naučili hrvatski jezik. Gdje smo na kraju od strane škole stranih jezika Žiger i njihovih profesora dobili certifikat o položenoj razini hrvatskog jezika. Možemo reći da smo u tako kratkom vremenu vrlo dobro naučili jezik pa čak i sami sebe iznenadili koliko.

Osim svih obaveza na Sveučilištu, bilo je i slobodnog vremena pa smo se trudili što bolje iskorisiti i upoznati Vašu zemlju, običaje, kulturu i ljude na svakom koraku. S našim novim kolegama planinarili smo na Ivanščicu. Ivanščica je najviša planina sjeverozapadne Hrvatske, smještena u Hrvatskom zagorju. Stigavši na vrh Ivančice, imali smo okrijepu, te probali zagorske delicije, domače kobasice i vino. Bili smo oduševljeni! Na povratku s Ivanščice posjetili smo špilju Vindiju koja se nalazi u Donjoj Voći.

Spilja Vindija je zaštićena kao paleontološki spomenik prirode od 1964. godine.Osim Ivanščice, shvatili smo koliko su posebni i idilični svi brjegovi zagorja. Iznenadilo nas je koliko ljudi uzgaja vinovu lozu. Kad smo kod brjegova treba spomenuti i sve Vaše predivne dvorce. Posebno nas se dojmio dvorac Trakošćan.

U sklopu kolegija betonske konstrukcije pod vodstvom profesora Matije Oreškovića, Bože Solde i Alekseja Aniskina, posjetili smo HE Varaždin te izgradnju hale tvrtke LPT d.o.o u Prelogu, u sklopu terenske nastave dana 30.03.2017. U svibnju pod vodstvom profesora Matije Oreškovića, u sklopu kolegija Povijest graditeljstva, uz pratnju profesora Solde, i profesora Muhovca, bili na dvodnevnoj ekskurziji, gdje smo posjetili graditeljske spomenike prošlih epoha i stilova duž Dalmacije.

Cijelim putem do Šibenika profesor Muhovec izenandio nas je svojim izuzetnim povijesnim znanjem. Noćili smo u Tribunju, gdje smo navečer imali zajedničko druženje s našim kolegama i profesorima. Tijekom našeg boravka u Varaždinu posjetili smo i glavni grad Hrvatske, Zagreb. Zagreb nas se veoma dojmio zbog predivne arhitekture u staroj jezgri grada, pa smo mu se vraćali još nekoliko puta. Često smo šetali uz obalu rijeke Drave u Varaždinu te uživali u predivnoj prirodi i obilju sunca u dobrom društvu naših novih prijatelja.

Naši kolege pokazali su nam i noćni život Varaždina, koji svakom studentu treba za malo relaksacije, opuštanja i odmora od svakodnevnih briga. Posjetili smo Aquafest u Varaždinskim Toplicama, gdje su rimljani “zauzeli” cijeli grad i vratili nas u doba velikog Rimskog cartva. U podnevnim satima istog dana odlučili smo se osviježiti od velike vrućine u Termama Varaždinske Toplice, gdje smo proveli divno popodne u društvu naših kolega.

Za kraj sažetka svih naših posjeta ostavili smo naravno onu najljepšu destinaciju, a to je Vaš grad, Varaždin. Živimo u gradu Odessi koji broji mnogo više stanovnika i također je poseban. Međutim, Varaždin. Ne znamo što točno isticati kad je sve lijepo i jedinstveno. Ljudi su ugodni i dragi. Svaka ulica ima svoju priču. Korzo i dvorac Stari grad daju posebnu čar.

Također, nikada nećemo zaboraviti sliku kada smo s bedema gledali cijeli grad i svih sedam tornjeva crkvi u Varaždinu. Barokni stil, puno cvijeća, lijepo uređen, a uza sve to i moderan. Sve riječi hvale za Vaš grad. Sigurno ćemo svima preporučiti da ga posjete, a nadamo se da ćemo se isto tako i mi što prije vratiti. Možete biti ponosni na svoj grad, Vama svaki dan donosi nešto novo i lijepo, ali nama je u nešto više od tri mjeseca donio sve, obrazovanje,prijatelje… Jednom rječju ŽIVOTNO ISKUSTVO. Ono je neprocjenjivo i ostaje zauvijek.

Tako se približio kraj našeg boravka u Varaždinu i na Sveučilištu Sjever. Vrijeme je prošlo prebrzo. Sjećam se kao da je prvi dan bio jučer, bilo je nevjerojatno intenzivno. Imali smo susret s rektorom sveučilišta Marinom Milkovićem, zamjenikom rektorom Goranom Kozinom, dekanom Fakulteta građevinarstva Božom Soldom, voditeljem međunarodnog odjela Jasne Rodeš i profesorima koji predaju kolegije na odjelu Graditeljstva kao što su Aleksej Aniskin, Matija Orešković i Željko Kos.

Nakon upznavanja već žurimo na predavanje, posjetili smo predavanja isti dan. Bilo je ugodno osjetiti spremnost studenata Sveučilišta Sjever da nam pomognu prilagoditi se, Da se osjećamo kao studenti Sveučilišta, kao Varaždinci, kao Hrvati.  Zahvaljujući našem kolegam Mihaelu Lukčiću ,Luciji Kučini, Juri Greguru i ostalima naučili smo puno o gradu i o životu Sveučilišta. I osjećali se kao dio zajednice. Predavanja i studenti s kojima smo se upoznali bili su vrlo otvoreni i prijateljski raspoloženi, a sve ostalo krenulo je samo od sebe.

Bilo je i interesantno u početku sporazumijevati se na tri jezika. Što ruski, što engleski, što hrvatski, a što rukama i nogama. Šalu na stranu, iskustvo je svakako predivno, bogatiji smo za par novih prijatelja, oduševljeni smo samim sveučilištem i žao nam je što moramo krenuti natrag u Odessu.

Nadamo se da će se naša suradnja sa Sveučilištem Sjever nastaviti i u skoroj budućnosti, kako bi i naše kolege posjetili našu zemlju i vidjeli način na koji mi studiramo. Putovanje je mnogo više od razgledavanja spomenika, to je duboka i trajna promjena ideje življenja.

Zahvalni na svemu, Alina Dovhulia i Artem Chystiakov.