A Quiet Place (2018.) – Zvuk u ulozi krvnika

Naizgled beskrajni trenutci napetosti i straha koje nalazimo u filmovima horor triler žanra stvaraju jedinstveno iskustvo za gledatelje, ispunjeno osjećajem potpune nelagode.Filmovi koji uspiju u izvedbi ovakvih scena te ih pravilno kombiniraju s ostatkom radnje kod gledatelja stvaraju osjećaj izloženosti i ranjivosti koje ni jedan drugi žanr ne može do te mjere realizirati. Već na sam spomen filmova poput ”Insidious” (2010.) ili ”Sinister” (2012.) ledi mi se krv u žilama i vjerujem da svi imaju neke filmove zbog kojih slično reagiraju. Svaki horor koji uspije uvući publiku u svoj nesigurni svijet ima potencijala stvoriti ovakav efekt. ”A Quiet Place” uspio je u tome već u prvih pet minuta.

Prazni, crni kadar i tekst ”89. dan” prvi je kontakt publike sa svijetom u koji smo ubrzo uvedeni. Kamera se polako spušta prema napuštenom naselju i peteročlanoj obitelji koja lagano korača ulicom. Sve što čujemo je blagi šum vjetra u pozadini dok obitelj pažljivo ulazi u napušteni dućan u potrazi za potrepštinama. U sljedećih nekoliko minuta promatramo nečujnu, ali napetu komunikaciju među članovima obitelji korištenjem znakovnog jezika i polagano kretanje kroz dućan.Osjećaj ugroženosti i nesigurnosti od nepoznatog je uspostavljen, a publika je uvučena u misteriozni svijet apsolutne tišine, iako još ni sama ne zna zašto. Nedugo nakon odlaska obitelji iz dućana, saznajemo zašto je tišina neophodna za preživljavanje.

Prva pojava zvuka u filmu dovodi do prve pojave glavnog izvora straha i napetosti u ostatku radnje, oklopljenog slijepog čudovišta koje je osjetljivo na čak i najtiši zvuk. U brzoj, ali brutalnoj sceni, dobivamo uvid u zastrašujuće mogućnosti ovih lovaca.

Od samog početka, film poistovjećuje zvuk, jedan od neophodnih dijelova ljudske komunikacije i života, sa smrću. Na taj način ubrzo stvara strah od proizvođenja čak i najmanjeg zvuka, a cijela se publika veoma brzo osjeća kao da je dio obitelji koju promatra. Bačeni smo u surovo okruženje i spretno izmanipulirani da suosjećamo s likovima u samo nekoliko minuta. Sličnu ideju imao je ”Don’t Breathe” , horor triler iz 2016. godine no smatram da nije bio ni približno efikasan u tome.

Redatelj ovog originalnog i iznimno napetog horor trilera je John Krasinski, glumac najpoznatiji po ulozi Jima Halperta iz humoristične serije ”The Office” (2005.-2013.). Osim toga što je redatelj, Krasinski je i jedan od njegovih malobrojnih glumaca. Cijela glumačka postava svedena je na pet imena: John Krasinski kao Lee Abbott, Emily Blunt kao Evelyn Abbott te Millicent Simmonds, Noah Jupe i Cade Woodward kao njihova djeca; Regan, Marcus i Beau.

Kao film koji je u potpunosti koncipiran oko zvuka, točnije njegova izbjegavanja, ”A Quiet Place” stvara zaista jedinstveno okruženje. Naravno, u horor žanru zvuk je oduvijek igrao važnu ulogu, ponajviše u ostvarivanju sad već predvidljivih ”jump scareova”, no ovdje je njegova uporaba znatno efektivnija. Krasinski savršeno koristi čak i najtiši zvuk (poput škripanja stepenice ili disanja) kako bi pojačao napetost ili osjećaj nesigurnosti u određenoj sceni, a najimpresivnija je njegova upotreba apsolutne tišine u napetim situacijama kroz perspektivu gluhe kćeri Regan (Millicent Simmonds).

Film odvaja dovoljno vremena da nas upozna i zainteresira za likove. Svi članovi fiktivne obitelji imaju dovoljno vremena na platnu te ni u jednom trenutku nismo zasićeni likovima i njihovim međuodnosima. Talentirana glumačka postava ubrzo stvara dojam prave obitelji koji se trude živjeti što normalnijim životom u surovim okolnostima. Realnosti bliskog odnosa Leea (John Krasinski) i Evelyn (Emily Blunt) pridonosi činjenica da su Krasinski i Blunt zajedno već gotovo 10 godina, a njihova kemija vidljiva je u svakom zajedničkom kadru.

Krasinski je definitivno najveći razlog uspjeha ovog malobrojnog glumačkog sastava. Bez gotovo ijedne riječi uspio je iskazati ljubav, brigu, strah, paniku te još mnogobrojne emocije. Baš kao i Emily Blunt, briljantan je u napetim scenama, gdje su oboje pokazali raspon svojeg talenta.

Ugodno iznenađenje bila je Millicent Simmonds kao Regan, koja je pokazala impresivnu glumačku kvalitetu. Raspon emocija koje uspijeva prenijeti u ”dijalozima” s Krasinskim je iznenađujuć i impresivan te samo pridonosi cjelokupnoj kvaliteti filma. Njezin brat Marcus (Noah Jupe) također je dobro odradio svoju ulogu, no smatram da je ostao zasjenjen talentom dosad navedenih.

Vješta glumačka postava, misteriozna prijetnja i savršena manipulacija malobrojnim zvučnim efektima zajedno stvaraju izrazito napetu atmosferu. ”A Quiet Place” prvim kadrom uvlači nas u svoj surov svijet i tamo drži do samog kraja.