Pucnjevi u prazno

Nastojanja da se rad i uspostava nove visokoškolske institucije ocrni na sve moguće načine poprimila su smiješno velike razmjere. Razlozi i motivi zbog kojih se toliko piše u negativnom kontekstu mogli bi biti predmet dublje analize, ne samo novinarsko-analitičke već i one koja uključuje i određena medicinska područja. Činjenica je da se u hrvatskoj stvarnosti, koja počiva na jalu i zavisti i u kojoj se svaki projekt koji ima smisla pokušava srušiti, treba znati kretati i ostati hladan, no nakon silnih napora što ih koprivnički novinar Večernjeg lista ulaže da bi javnost „istinito informirao“ vrijeme je za odgovor onih zbog kojih sveučilište i postoji.

U svojim člancima uvaženi kolega s dozom podsmijeha govori o nekakvom „uzgoju novinara“ želeći tako obezvrijediti nadolazeću generaciju (time i profesiju kojoj i sam pripada?!), a koja se pod vodstvom stručnjaka ovdje razvija. Savjetuje buduće kolege da nauče temelje novinarstva, da preispitaju izvore i točnost informacija, a sam se ne drži osnovnih novinarskih načela. Svi savjeti padaju u vodu jer pitamo se zašto bi vjerovali kolegi koji objavljuje članak u kojem, očito želeći diskreditirati profesorski kadar, neistinito dovodi u rodbinsku vezu dvoje ljudi koje se nisu nikada prije vidjeli, nego eto slučajno dijele isto prezime (članak pod naslovom „Tata Franjo nadgledat će kako radi njegova kćerka Tamara“ objavljen u Večernjem listu).

Tekst je ubrzo povučen s portala, a autor novčano kažnjen zbog pisanja neistina. Dakle, radi se o neprovjerenom, neistinitom i tendecioznom pisanju s jasnom namjerom da se difamira stručni kadar. Pitamo se gdje su nestali savjeti oko provjere informacija prije nego što se objavljuju?! Zbog ovakvih i sličnih konstrukcija novinarska struka pala je na niske grane.
Medijsko sveučilište od svojih je početaka izloženo pritiscima sa svih strana i neviđenoj negativnoj kampanji, a sve ide toliko daleko da se u posljednjem novinskom članku spominje anonimna prijava USKOK-u protiv vodstva Medijskog sveučilišta, gradonačelnika Varaždina i Koprivnice, ministra znanosti i obrazovanja te direktorice Agencije za znanost i obrazovanje. Čudno da nisu navedeni i predsjednici Sabora, Vlade i Republike.

U članku se dakle spominje anonimna prijava koja nema nikakav temelj i predstavlja pucanj u prazno jer su sve radnje koje se poduzimaju na sveučilištu transparentne i zasnovane na pozitivnim propisima hrvatskog zakonodavstva, što se u svakom trenutku može i provjeriti. Prijava će u konačnici biti odbačena kao neutemeljena, ali je šteta koja se nanosi ovakvim pisanjem – velika.
Prepričavanjem prijave autor je vješto izbjegao moguću tužbu jer je i sam očito svjestan da ovakve anonimke može podići bilo tko bez ikakvog razloga, odnosno motivacija može biti i zlonamjerna diskreditacija. Sveučilištu jedino preostaje da podigne tužbu protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela iz čl. 304 Kaznenog zakona – LAŽNO PRIJAVLJIVANJE KAZNENOG DJELA – i na taj način pokuša zaštititi svoj ugled što se ovakvim zlonamjernim radnjama nastoji ukaljati.

Pokušaj stvaranja negativne klime oko Medijskog sveučilišta i budućeg Sveučilišta Sjever nije u konačnici uspio, a to dokazuje velika zainteresiranost studenata da upišu fakultet baš u Koprivnici. Ovdje studenti imaju volje za rad, odnos koji se gradi s profesorima počiva na spoznaji da nismo samo broj u sustavu već smo partneri u nastojanju da postignemo što kvalitetnije obrazovanje. Usmjerava nas se da budemo proaktivni, da kritički i analitički propitkujemo stvarnost i možda najvažnije – da uvijek provjerimo informacije prije nego što ih objavimo.
Ovdje se radi drugačije, studenti imaju slobode da se izraze i ostvare kreativne potencijale. Imaju prostora da pokažu samoinicijativu i da sudjeluju na znanstvenim simpozijima, a pokretanje newslletera, radijskih emisija i multimedijalnog portala samo potvrđuju da sve ima smisla.

Tome svjedoče i brojna gostovanja uglednih predavača koji su posjetili Medijsko sveučilište u posljednjih godinu dana. Spomenut ćemo samo nekolicinu iz novinarskog svijeta poput barda novinarstva Gorana Milića ili Nataše Škaričić, dobitnice nagrade za novinara godine. Budućim kolegama prenosili su svoja iskustva i naglasili da već dugo nisu osjetili toliko pozitivne energije koju su ovdje zatekli. Zdenko Duka, predsjednik HND-a, krovne novinarske udruge, ostao je iznenađen kritičkim i analitičkim pristupom budućih kolega koji su tek uplovili u svijet medija. Znači gradimo drugačiji, iskreniji i pošteniji pristup koji kronično nedostaje današnjim medijima.

Pozivamo i cijenjenog kolegu da se upozna s našim radom, možda da i održi neko gostujuće predavanje studentima jer ima veliko novinarsko iskustvo, uostalom dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Studenti će ga rado poslušati i pripremiti pitanja jer, bez obzira na različitost mišljenja, spremni smo saslušati i suprotstaviti se argumentima. Uostalom, takvim su se pozivima odazvali i već spomenuti uvaženi novinari Goran Milić, Nataša Škaričić, Jasna Babić, Domagoj Margetić, Zdenko Duka, Mirko Mlakar i Gordana Simonović.

Za kraj sen možda najbolje refereritati na profesore s Medijskog sveučilišta koji nas od početka obrazovanja upozoravaju i usmjeravaju upravo na one staze kreativnosti, promišljanja, istinitosti na kojima bismo mi kao budući medijski djelatnici trebali vratiti dignitet profesiji. To se nastojanje sažima u ovakvu misao: „Jedino u konfrontaciji istinitih činjenica, na argumentima zasnovanog mišljenja, kritički ćemo spoznati i uzdići se iznad kaljuže u koju je medijski svijet potonuo.“