Prvi intervju tajanstvene spisateljice čiji romani broje milijune čitanja

Mlada i samozatajna dubrovačka spisateljica ljubavnih romana svojoj mnogobrojnoj publici poznata je pod pseudonimom Valentina Story, a mi ju danas predstavljamo kao Valentinu Bandžar. Prije pet godina svoju je karijeru započela na Wattpadu, stekla tisuće obožavatelja iz regije, a već sljedeće godine samostalno izdaje svoj drugi roman.

U ekskluzivnom intervjuu tajanstvena spisateljica prvi puta otkriva više o sebi. Ispričala nam je zašto nikada nije pokazala lice obožavateljima, otkrila nam je zašto joj je autorska blokada korisna i istaknula važnost društvenih mreža zbog kojih jedan njezin roman pročitalo gotovo dva milijuna čitatelja.

Izuzetak si na društvenim mrežama po pitanju privatnosti. O tebi znamo svega nekoliko stvari – imaš 25 godina, živiš u Dubrovniku, radiš u muzeju, voliš mačke, knjige i pisanje. No, ne objavljuješ svoje fotografije i predstavljaš se pod pseudonimom Valentina Story. Zašto ti je očuvanje privatnosti toliko važno?

Oduvijek volim tu dozu privatnosti. Sve je dobro dok pozornost nije na meni ili ako se o meni priča, a tu sam prisutna. Lakše mi je izraziti osjećaje u pisanju dok nitko ne zna tko točno stoji iza njih. Vjerojatno ću se jednog dana umoriti od skrivanja, ali zasad još malo uživam u tome.

Iako ne znamo mnogo o tebi, donekle nam daješ uvid u svoj život preko društvenih mreža. Što za tebe kao autoricu predstavljaju društvene mreže?

Ja sam jedna od onih „zaluđenika“ u društvene mreže. Koliko god nisu dobre, toliko i jesu. Gledam iz svoje perspektive, vjerojatno nitko ne bi znao za mene i moje priče da nije bilo  Facebooka, Wattpada i Instagrama. Tako da su meni zaista važne. Odlično mjesto gdje ljudi mogu čuti moj glas.

Aktivna si na Facebooku i Instagramu na kojima redovito dijeliš objave o svojim djelima, preporučuješ knjige i s pratiteljima raspravljaš o raznim temama. Utječe li interaktivnost na društvenim mrežama na povećanje praćenosti tebe i čitanost tvojih romana?

Svakako utječe. Iako nikad nisam išla za tim ciljem, prvenstveno sam htjela potaknuti ljude na čitanje. Najviše mlade ljude budući da me najveći broj njih prati. Znala sam po sebi da većina misli kako su knjige kao školske lektire, a svi znamo koliku smo muku mučili s njima. Zato sam htjela dokazati, što na kraju i jesam, da ima vrlo dobrih knjiga za mlade i da nisu sve kao lektira. Kasnije su mi dolazili s pitanjma; „I ti nešto pišeš?“ pa bi nešto pročitali i nekima bi se svidjelo, ali ih i potaknulo da traže i čitaju još.

Ako se ne varam, prvo izdanje knjige Samo jedno ljeto rasprodala si nakon objave na Instagramu. Misliš li da bi to uspjela bez povezanosti koju si kroz godine ostvarila s čitateljima?

Povezanost s čitateljima je sve! Gradila sam je od samog početka, uz priče koje pišem komunikacija je važna u ovom spisateljskom svijetu. Ne moramo uvijek razgovarati o knjigama i pisanju. O životnim temama vrlo rado, prvim simpatijama, dečkima, školskim problemima.. I mačkama dvadeset četiri sata ako treba. Čitatelje ne treba gledati samo kao čitatelje, već kao neku vrstu prijatelja s kojima se želiš družiti izvan interneta. Definitivno je moje prijateljstvo s njima i obrnuto, utjecalo na prodaju knjiga.

Zanimljivo je i da društvene mreže koristiš kako bi pratiteljima ugodila kroz suradnju s izdavačkim kućama u Hrvatskoj. Organizirala si nekoliko nagradnih igara, zadnja nagrada je bio serijal Poslije svega Anne Todd. Zašto baš nagradne igre?

Imala sam sreće dobiti povjerenje izdavača, poput Profila s kojim godinama surađujem. Dosad su poslali mnogo naslova za preporuke, posebno onih za mlade jer njih najviše i preporučujem. Razmišiljala sam da otkud bolje motivacije za čitanjem od osvojenih knjiga na nagradnim igrama. Nikada nisam brojila pa ne mogu biti precizna u brojkama, ali je sigurno u ovih pet godina poslano, od strane mene i izdavača, preko stotinjak knjiga na različite adrese.

Od dosadnog života napisala sam zanimljivu priču

Većina autora svoje prve knjige smatra potpunim promašajem, ali i lijepom uspomenom. Kako doživljavaš svoj početak?

Potpunim promašajem? Recimo bolje ozbiljnim nego potpunim promašajem. No, ono dobro što je proizašlo iz toga jest da sam naučila na nekim greškama pa ih više ne radim. Na nekima još učim, na nekima tek moram učiti. Vidim pomake, svakom pričom vidim sebe zreliju, a na kraju dana to mi je jako važno.

Pratili smo tvoje romane na društvenim mrežama, ali vjerujem da sve zanima početak pisanja. Prije koliko si godina počela pisati knjige?

Sve je započelo s dnevnikom, imala sam oko 12 godina kad sam odlučila početi pisati dnevnik. Nakon tri ispisane stranice sam shvatila kako mi je život dosadan i da nemam o čemu pisati pa sam počela izmišljati. Kasnije se dnevnik pretvorio u jednu veliku ispisanu bilježnicu s kompletnim lažima o meni. Napravila sam priču, ubacila izmišljene likove, izmislila radnju i eto, naivno ne znajući što radim napisala sam svoju prvu priču. Koja je užasna, usput. Još je čuvam, duboko u zaključanoj ladici.

Što ti je u počecima bilo najzahtjevnije pisati?

Tople odnose između glavnih likova. I danas mi ih nije jednostavno pisati. Volim hladne odnose, bolje mi leže, ali ne mogu zauvijek biti u hladnim odnosima. Bolje to opisujem danas nego što sam jučer, ali i dalje šteka.

S godinama pisanja dolazi i iskustvo. Što se promijenilo u tvom pisanju?

Pronašla sam žanr koji mi leži, usput sam odrasla pa su se i neka razmišljanja promijenila. Neke stvari o kojima sam prije pisala više mi nisu zanimljive, sad težim za nekim novim i boljim. Svašta se dogodilo kroz godine pisanja i jedva čekam vidjeti što će se još događati. Pisanje je na neki način kao foto album, u foto albumu gledaš i pratiš fotografije odrastanja, tako je i s pisanjem.

Zanimaju me i počeci na Wattpadu, društvenoj mreži za čitatelje i pisce amatere iz cijelog svijeta kojoj si se pridružila prije pet godina. Kako si saznala za Wattpad budući da on i danas nije osobito poznat u Hrvatskoj?

U vrijeme dok se Wattpad pojavljivao na našoj sceni, ja sam pisala fan fikcije na Facebooku i bila sam okružena tinejdžerima koji su poznati po tome da idu ukorak sa svijetom. Tako su otkrili i Wattpad, stigao je glas do mene, prijavila sam se, i tako je sve krenulo.

Posebnost Wattpada je u interakciji između čitatelja i autora zbog mogućnosti komentiranja objavljenih poglavlja. Kako je pisati u takvom okruženju?

U jednu ruku lakše jer te potaknu da pišeš iduća poglavlja, a u drugu ruku nosi pritisak sa sobom.

Osjećaš li i dalje nervozu kad pišeš?

Nervoza je uvijek prisutna, mislim da bi bez nje bilo dosadno. Jako mi je stalo do mišljenja mojih čitatelja i hoće li shvatiti što sam htjela ispričati romanom. Samo jedno ljeto sam već objavila na Wattpadu i znala sam kakvo mišljenje od prije imaju o romanu tako da nisam strepila jer sam znala. A za ostale ću sigurno puno strepiti u budućnosti.

Neki autori dok pišu slušaju određeni žanr glazbe koji ih opušta i inspirira. Slušaš li ti neku posebnu glazbu koja je postala dio tvoje rutine dok pišeš?

Glazba i ja se ne slažemo u pisanju. Pokušavala sam, ali nekako uvijek uhvatim sebe kako pjevušim pjesmu, a ne pišem. Tako da je moja rutina samo tišina oko mene i zvukovi udaranja po tipkovnici.

Pretpostavljam da je interaktivnost dvosjekli mač zbog potencijalnog narušavanja autorova samopouzdanja. Jesi li ikad zbog kritika posumnjala u sebe i svoje pisanje?

Ispočetka jesam, trebalo mi je dugo da se nekako „ohladim“, ali i da sebi u glavi objasnim kako i što. Ovdje smo da pišemo iz zabave, amateri smo i svakako nam ovo nije primarni posao. Pisanje me čini sretnom osobom. Postoje ljudi kojima će se svidjeti. Postoje ljudi kojima neće. Kao i za tisuće ostalih stvari u životu. A i mene dalje moji likovi i pisanje čini sretnom, sve dok je tako ne sumnjam u ono što radim.

Jesi li se zbog komentara i očekivanja čitatelja ikada našla u iskušenju da promijeniš način pisanja?

Ne, nikad. Izgubila bih sebe, a to mi stvarno ne treba.

Plan pisanja ključ je uspjeha

Prvo djelo koje si objavila na Wattpadu je knjiga DNA o pjevaču Harryju Stylesu. Kako si se osjećala kada si objavila prvo poglavlje?

Ušla sam u to sve pomalo naivno. Ništa nisam očekivala iskreno. Nisam mislila da će se svidjeti ljudima i ta će me neki od njih pratiti i danas.

Sjećaš li se prvih dojmova čitatelja?

Prvi komentar je bio: Dalje?. Nekada i ne treba izraziti i opisati osjećaje pročitanog, u riječi dalje je sve rečeno.

Na Wattpadu si objavila nekoliko djela, od kojih su najčitaniji DNA i Obsessed, koji broji 1.9 milijuna čitanja. U oba djela glavni protagonisti su pjevači One Directiona, Harry Styles i Liam Payne. Je li popularnost benda doprinijela čitanosti?

Definitivno jest. Pretpostavljam da je 80% mojih čitatelja doznalo za mene zbog One Directiona.

Uz DNA i Obsessed, povremeno objavljuješ Lolu koja je nastala kao nastavak Obsesseda. Tu je i tvoj najnoviji serijal Samo jedno ljeto i Samo jedna zima, a uz njega knjiga Ne pričamo o nama koju ćemo uskoro vidjeti na policama. Koliko ti vremena odlazi na pisanje?

Nažalost, malo, htjela bih da mi barem pet sati dnevno odlazi na pisanje, alli zbog pomalo groznog radnog vremena koje se odulji na cijeli dan, pola sata je najviše što mogu dobiti kako bih nešto napisala.

Možeš li nam reći nešto o procesu pisanja?

Prvo što unaprijed odredim u glavi je karakterizacija likova, onda postepeno gradim radnju i dijaloge. Znam početak i kraj, dok ono između pomalo popunjavam. I mnogo prepravljam, čak više nego što pišem.

Kada razmišljaš o likovima i karakterizaciji, što ti je najzahtjevnije odrediti?

Karakterizaciju. Dijalozi, scene, radnje moraju biti dosljedni njome, ako nisu priča i lik su pogubljeni i takvo pisanje ne vodi u dobro.

Roman Samo jedno ljeto tvoja je prva tiskana knjiga. Prvo si je čitateljima predstavila na Wattpadu, a onda najavila da će izaći u tiskanom izdanju. Zašto si odlučila izdati Samo jedno ljeto, a ne Obsessed ili DNA koje si prije napisala?

Zato što je bila najkraća od napisanih i morala sam je manje uređivati od ostalih. Nekako se pokazala jedinom u kojoj sam ja bila sto posto prisutna. Imam osjećaj kao da sam se kroz ostale malo gubila, tj. kao da sam pokušavala nešto i nisam shvatila što pokušavam. Komplicirano za pojasniti. Samo jedno ljeto je prva s kojom sam se snašla kako treba i s kojom sam shvatila kakav stil i teme mi odgovaraju.

Kroz roman pratimo odnos između Karmen i Dominika koji se ne podnose, ali počinju shvaćati kako ih povezuje više od slučajnog odabira apartmana. Da bi se priča začinila, tu su i identične narukvice koje oboje imaju od rođenja, a ne znaju pozadinu priče. Kako si došla na ideju da takav, na prvu sitan detalj, pretvoriš u ključan detalj za likove i radnju?

Potaknuo me djelomično jedan istinit događaj. Postoji jedan dečko rođen isti dan koji je dijelio sobu sa mnom u istoj bolnici, 14.7., poput likova iz romana. Inspirirao me prije nekoliko godina kad sam doznala tko je on i da smo u mojoj spisateljskoj glavi on i ja nekako „povezani.“ Ostatak sam izmislila kako to inače biva kod mene.

Imaš li praksu u svaku priču uključiti neki mali detalj koji povezuje glavne likove?

Oni su bili izuzetak. Nitko od mojih likova nije povezan, barem ne na tako blizak način kao njih dvoje.

Najavila si izdavanje romana Samo jedna zima koji predstavlja nastavak serijala Samo jedno ljeto, a glavne likove tumače Dominikova sestra Lorena i prijatelj Juraj. Što nam već sada možeš otkriti o romanu?

Moj novi komplicirani par i radnja. Za one koji su pratili Obsessed Liama i znaju kakav je njegov lik bio, sličan će biti i Jurajev. Možda ne tako izražen, ali moći će ga popratiti u martama.

Pretpostavljam da si već započela s pisanjem, kada planiraš izdati knjigu?

Jesam i imam nekoliko napisanih poglavlja. Planiram ju izdati u 2020. godini.

Za roman Ne pričamo o nama kojeg planiraš objaviti si rekla, citiram: „Nisam je imala namjeru izdati no nekoliko napisanih dijelova me potaknulo da to učinim. Meni se sviđa, nije moja tipična, jedina je ustvari u kojoj sam odlučila napisati nešto što sam kroz svoje priče i pisanje izbjegavala.“ Po čemu se ovaj roman razlikuje od ostalih?

Ne bih htjela spojlati, iako dosta njih zna što je drugačije budući da su pročitali nekoliko poglavlja na Wattpadu. Uz taj veliki spojler za razliku od prethodnih priča, u ovoj je više izražen onaj topliji odnos o kojemu sam pričala da mi šteka. 

Roman je nastao na inicijativu obožavateljice da napišeš fan fikciju o Anti Rebiću. Budući da se radi o fan fikciji morala si promijeniti ime glavnog lika pa je tako Ante Rebić postao Anton Roso. Hoće li Anton biti nogometni reprezentativac kao Ante?

Hoće, sve je ostalo isto osim imena i prezimena kojeg sam morala izmijeniti.

Što nam još možeš otkriti o romanu?

Priča o prijateljstvu i ljubavi koja prolazi kroz iskušenja i udaljenosti. Mnogo pogrešnih odluka i još veća šutnja koju pratimo kroz većinu romana. Ljudi ne bi trebali šutjeti, ali to i dalje rade jer je šutnja najsigurnija opcija. Meni se sviđa, ima mnogo vraćanja u djetinjstvo i prepričavanja situacija koje su se odvijale među glavnim likovima. Nestrpljivo čekam dan izdavanja.

Sve romane koje si napisala možemo pripisati ljubavnim dramama. Jesu li ljubavne drame nešto što si oduvijek htjela pisati?

Ljubavne drame jedino i znam pisati. I izmišljene dnevnike.

Ne treba vam izdavač kako biste uspješno izdali knjigu

Roman Samo jedno ljeto si izdala i financirala samostalno bez izdavača. Zašto si odlučila ići samostalno, a ne kroz suradnju s izdavačem?

Nikada nisam razmišljala o izdavanju svojih priča, a najmanje o izdavačima. Kad je stigao trenutak da i ja nešto izdam samo sam potražila tvrtke koje tiskaju na zahtjev i poslala im e-mail. Općenito je kod nas teško da te primijete izdavači pa se nisam htjela s tim zamarati, a i kasnije razočarati. Ovo mi se pokazalo uspješnim do sad.

Možeš li nam opisati proces samostalnog izdavanja knjige?

Mnogo teže od samog pisanja. Bila sam nova u tom svijetu i ništa nisam o ni čemu znala, bilo je komplicirano i teško. Više nije jer sad znam više i naučila sam na nekim greškama. Vjerujem da ću s drugom knjigom biti pametnija. Što se tiče procesa, svakom spisatelju koji se odluči izdati samostalno treba malo strpljenja, mnogo novca i nekoliko ljudi koji će urediti, lektorirati i napraviti savršenu naslovnicu.

Samo jedno ljeto prodalo se u više od 400 primjeraka po cijeni od 100 kn. Jesi li zaradila dovoljno da možeš financirati izdavanje drugih knjiga?

Srećom jesam.

Autorska blokada i ja smo u toplo-hladnim odnosima

Jedna od najgorih situacija za pisca je autorska blokada. Jesi li ju ikada doživjela?

Blokada je kod mene stalno prisutna. U toplo-hladnim odnosima smo ona i ja redovito. Zašto toplim? Koliko god je se užasavala nekad mi pomogne dajući više vremena da neku scenu bolje izgradim u glavi i proširim.

Kažeš kako si u toplo-hladnim odnosima s autorskom blokadom, možeš li uopće napisati nešto kada traje?

Puno slika u glavi, scena, riječi, ali kada uzmeš laptop i odlučiš sve to iz glave prenijeti u slova – blok. Ne znaš sastaviti rečenicu, moja blokada je nekada takva da ne mogu napisati dvije riječi koje bi se slagale.

Pojavi li se “val” inspiracije nakon što blokada prođe?

I ne baš, barem ne kod mene. Više je to neko postepeno pisanje svako malo. Kod mene nikada to nije neka velika inspiracija gdje ću napisati nekoliko stranica. Voljela bih da je tako, ali nažalost očito ne funkcioniram kako bih željela.

Koliko uobičajeno blokadi treba da prođe? Ako se radi o sličnom vremenskom intervalu, naravno.

Ako pronađem dobru knjigu za čitanje koja će me pomaknuti blokade ne potraju mnogo.  Otprilike me drži tjedan dana pa me pusti na miru neko vrijeme.

Jesi li ikad razmišljala o održavanju književne turneje?

Iskreno ne, nisam nešto dobra u govorništvu pa ne znam kako bi sve to skupa izgledalo. Jedino ako bih pisala ono što trebam izgovoriti, tad bih mogla razmisliti.

Kako komentiraš hrvatsku književnu scenu u Hrvatskoj?

Nije bajna, ali ne mogu je kriviti kad kod nas puno toga nije bajno. Recimo da je bolje nego prije deset godina ako to nešto znači.

Istraživanja pokazuju da prosječni Hrvat pročita pola knjige godišnje. Kako komentiraš te podatke?

Bolje išta nego ništa, svakako. Važno je da ljudi čitaju, makar to bila kuharica ili letak ili pola knjige godišnje. Čita se pa što god.  

Foto: privatni album