Prometejska sudbina mladog svjetioničara

Majstor povijesnih horor filmova

Legenda kaže da ubiti morsku pticu donosi lošu sreću jer se smatra da oni nose duše mrtvih mornara. Drugi dugometražni film Roberta Eggersa, The Lighthouse, koristi ove kao i mnoge druge pomorske mitove i legende kao nadahnuće za očaravajuću i mučnu priču o ljudima, druženju i moćnom moru. Njegova nova psihološka noćna mora The Lighthouse jezovito realizira izoliranost i dijalog mornara, dok ih razdiru bujica, alkohol i možda natprirodne sile iz oceanskih dubina. To nije samo putovanje u povijest Nove Engleske s kraja 19-og stoljeća, to je također živopisan korak unatrag u početke zvučne kinematografije, tada poznatije kao „talkies“. Film Roberta Eggersa najljepše je snimljen crno-bijeli film u posljednjih nekoliko godina zahvaljujući utjecajem starijim školskim tehnikama, klasičnim asocijacijama i rijetko korištenim omjerima. Dijalog filma zasnovan je na pisanju Hermana Melvillea i Sarah Orne Jewett, kao i na dnevnicima mornara iz 19. stoljeća. Kao i kod posljednjeg filma i redateljskog debija Eggersa, The Witch (2015), postoji jasna želja za povijesnom točnošću u jeziku, izgledu i tonu. Ali film se ne osjeća ukočeno zbog svoje težnje za povijesnom preciznošću već se svojim humorom približava publici nastojeći minimalizirati dojam pretencioznosti. Pored toga kinematograf Jarin Blaschke, koji je ujedno i dobio nominaciju za Oscara, koristi izrazito izražen kontrast između ekstremno svijetlih i tamnih kadrova time podsjećajući na filmove 30-ih i 40-ih godina koji su svojim sofisticiranim osvjetljenjem proizveli predivnu dubinu i detalje što je karakteristično filmovima toga doba. Gotovo kvadratni omjer slike, točnije 1.19:1 format, filmu daje sasvim drugačiju estetiku od većine modernih filmova ujedno asocirajući na fotografije s kraja 19-og stoljeća. To evocira na jednu raniju eru, a također gledateljima dočarava osjećaj klaustrofobičnosti. Audio dizajner, Damian Volpe radeći s ograničenim nizom zvučnih elemenata poput jačine vjetra, udara valova i industrijskih strojeva uspio je stvoriti zvučnu paletu koja se osjeća surovom i realnom.

Dvije duše i svjetionik

Stari čuvar svjetionika Thomas Wake (Willam Dafoe) mudri stari morski pas kratkog temperamenta koji slijedi strogu dijetu alkohola praćenu s više alkohola uz pokoji jastog i njegov novi pripravnik Ephraim Winslow (Robert Pattinson) odrađuju svoju smjenu na svjetioniku na obali Nove Engleske. Sve dok se tajne, izolacija i mitske vizije ne počnu uplitati, što dovodi do degeneriranja ljudskoga uma i gubljenja njihove humanosti. Dafoe i Pattinson donose vjerojatno najbolji performans njihove glumačke karijere, pjevajući i plešući uz dražesne pomorske pjesme sve dok im to njihova pluća i noge dopuštaju. Dok su u sljedećem trenutku prekriveni fekalijama, blatom i svim drugim prirodnim elementima. Nakon što je uspio nagovoriti da popije čašu alkohola u drugoj trećini filma tada možemo uočiti veliku tamnu sjenu koja nam nagovještava kako će alkohol utjecati na dalji razvoj filma. A utjecaji grčkih mitologija poput Ikarusa i Prometeja nagovještavaju nam završetak u stilu grčkih tragedija. Na prvi pogled, ovo je horor film o Winslowovoj rapidnom pogoršanju paranoje i straha, izvrsno prezentiran s „gromoglasnom“ estetikom nijemog filma, iako se film može razvući na mnogo više slojeva i gledateljima ostavlja mnogo prostora za interpretaciju. Interakcije Winslowa i Wakea s vremena na vrijeme su tople, ubojito odbojne na druge. Wake i Winslow sjajno su raspoloženi držeći se za glave, pjevajući pjesme i plešući zajedno dok u sekundi prelaze na žestoko svađanje o kvaliteti kuhanja Wakea. Puno je suhog humora i šala povezane s ispuštanjem plinova. Ephraimove razne nesreće često imaju element urnebesne komedije, bilo da se bori s posebno ratobornim galebom ili pokušava povući ogroman kanistar goriva uz stepenice svjetionika samo kako bi bio prisiljen vratiti ih natrag dolje.

Više pitanja negoli odgovora

Jesu li Winslow i Wake u paklu ili su možda na nekoj stanici prema putu do njega? Muče li ih zapravo sirene i razna čudovišta kakve si zamišljaju? Ili Eggers samo istražuje opsjednutost izolacije, nasilne nagone koji uslijed samoće i seksualne represije mogu doći usred ničega? Ta pitanja redatelj ostavlja publici. Ako volite filmove na koje imate više pitanja negoli odgovora, tada je ovo film za vas. Uz to ako ste zainteresirani te želite pogledati ovaj film svakako pokušajte pronaći verziju s titlovima jer vjerodostojnost koju je Eggers uložio u dijalog dvaju likova može proizvesti da pojedine riječi i rečenice neće biti razumljive svakome gledatelju.

Izvor fotografije: https://www.broadway.org.uk/whats-on/lighthouse