„Pristojni“ vozači Koprivnice za vrijeme polumaratona

Odlučila sam biti volonter, odnosno redar na polumaratonu jer studenti koji primaju gradsku stipendiju svake godine trebaju odraditi nekoliko sati društveno korisnog rada. Održao se 20.5.2023. u Koprivnici s početkom u 17:00 sati. Dionica je bila duga 21 kilometar te je prisustvovalo više od 300 trkača.

Ruta utrke protezala se koprivničkim cestama koje smo mi volonteri morali zatvoriti radi sigurnosti natjecatelja i ostalih sudionika u prometu. Ceste smo počeli zatvarati u 16:00 sati, kako nam je bilo rečeno od organizatora i policije. Moja pozicija bila je na kružnom toku, pored Ulice Đure Basaričeka i Ulice Ivana Meštrovića. Znali smo da će biti nezadovoljnih i frustriranih vozača, ali doista su oborili naša očekivanja. 

Nije prošlo ni petnaest minuta otkako smo kolegica i ja zatvorile cestu, i već je krenulo. Muškarac je odmah krenuo vikati iz auta kako ga treba pustiti da prođe, no u tom trenutku kolegica i ja nismo znale smijemo li ga pustiti. Krenuo je psovati i govoriti kako ima trudnu ženu u autu. Rekla sam kako ne znam što učiniti, a njegova trudna žena izašla je iz auta i počela dizati trake, ne samo za njihov prolaz već i prolaz drugih vozača. Povikala je: „Baš vam hvala cure!“ , na što sam joj odgovorila: „Gospođo mi samo radimo svoj posao“. Ona je, vidno ljuta na moj odgovor, pokazala srednji prst. Nije ni bila svjesna kako tim činom ugrožava sebe, ali i druge sudionike u prometu. Nismo mogle napraviti ništa osim stajati i gledati. Razumijem njihovu ljutnju, ali da su pričekali samo pet minuta, mi bismo ih usmjerile. Naime, nedugo nakon tog incidenta, dobile smo upute od policije kamo i kako usmjeravati vozače. Znale smo da je to samo početak.

Jedan „gospodin“ u bijelom autu u više se navrata provozao kroz našu rutu, gotovo namjerno. U jednom trenu odlučila sam stati na cestu kako bi ga preusmjerila nazad prema kolodvoru. Spustio je prozor i rekao da dignemo traku, da ga pustimo. Ostala sam pri svom i rekla: „Gospodine možete se okrenuti, ovdje će uskoro utrka početi i ne smijemo vas pustiti u ovom smjeru“. Vidio je kako ga neću pustiti. Nezadovoljno je pogledao prema pojasu i otkopčao ga. Okrenuo se prema mojoj kolegici i izašao van iz auta, na što se naravno, moja kolegica prepala. Rekla je: „U redu je gospodine. Možete sjesti u auto. Ja ću vam dići traku“, na što je zadovoljno odgovorio: „Naravno da hoćeš“. Naravno da hoće, jer si ti „muškarac“ koji ima oko pedeset godina. Veći si i jači od nje. Što bi bilo da je i ona odbila? Bi li je udario da pokažeš kako si jak „muškarac“?

Za par minuta „gospodin“ u Audiju punim se gasom „zaletio“ prema traci misleći da će nas uplašiti. Odmah je počeo vikati i psovati kako ima bolesno dijete doma i da ga smjesta pustimo. Rekla sam mu: „Slobodno prođite kroz traku, ali mi vam ju nećemo podići. Policija je rekla da u ovom smjeru ne puštamo vozače osim onih koji stanuju u ovoj ulici“. Nakon još nekoliko psovki samo je prošao ispod trake. Stao je na gas i gotovo u sekundi bio na kraju ulice. Naglo je zakočio kod trake drugih kolega. Čula sam ga s drugog kraja kako viče: „***** vam mater! Pustite me da prođem, dijete mi je bolesno“. Nekako mu nismo vjerovale budući da se nekoliko puta provozao našom rutom, a i odjednom su svi vozači imali bolesnu djecu. Naravno, da je to i bila istina, mogao je pristojnim tonom objasniti situaciju, a mi bismo ju pokušale riješiti kako znamo. Mnogi su prolazili i pristojno pitali za upute. Moram napomenuti kako su najpristojnije bile vozačice. Jedna je majka s dvoje djece u autu bila toliko pristojna i objasnila svoju situaciju da smo sve riješile na lijep i pristojan način. Zahvalila mi je, a potom sam i ja njoj zahvalila na ljubaznosti i strpljenju.

Jedan je „gospodin“ samo spustio prozor i krenuo psovati te ga gotovo nisam ni razumjela što govori. Unatoč tome, nasmijala sam mu se, mahnula i zaželjela ugodan dan.

Usprkos tomu što su vozači bili bijesni, kolegica i ja trudile smo se biti pristojne, razumne i vedre. Pokušavale smo iz loših situacija napraviti šalu i biti pozitivne. 

Utrka je već odavno počela, a jedan je „gospodin“ vikao kroz prozor: „**** vam materina. Šta ste grad zatvorili!“, a ja sam mu mirnim tonom odgovorila: „Gospodine, trenutno se održava utrka“. „***** vam materina“, rekao je, a njegova je suvozačica dodala: „Svugdje je zatvoreno glupače jedne!“. Nasmijala sam se i zaželjela im ugodan dan.   

Studentica (21) Filozofskog fakulteta u Osijeku Odsjeka za hrvatski i engleski poručila nam je: „Danas sam prvi put sudjelovala na polumaratonu kao redar. Organizatori koji su nas upućivali na naše pozicije bili su vrlo ljubazni i imali su strpljenja za naša pitanja, bili su smireni, ali zato vozači kojima su putovi bili prepriječeni nisu. Bilo je nekoliko agresivnih vozača koji su bili ljuti i psovali bi jer ne bi mogli proći kuda su željeli. Kolegica i ja koje smo redarile na našoj lokaciji usmjeravale bi ljude u ulice koje su i s druge strane bile zatvorene pa stoga i razumijem ljude koji su bili ljuti jer jednostavno nisu mogli uopće izaći iz kvarta. S te strane je organizacija ovog događaja „kiksala“ jer su u vrijeme najveće gužve u gradu najprometnije ulice bile zatvorene. Bilo je vrlo neugodnih uzvika i komentara poput “***** vam mater svima!”, “Puši ***** glupačo!” i slično, a bilo je i pokazivanja srednjaka. Određeni vozači bi sami izlazili iz auta i dizali trake da mogu proći nakon što im je nekoliko puta bilo ponovljeno da ne mogu. S druge strane, bilo je i vozača koji su bili razumni i strpljivi i samo bi se okrenuli i otišli. Sve u svemu, ovo je bilo neugodno iskustvo za mene i ne želim ga ponoviti“.

Znamo da je situacija bila frustrirajuća za vozače, ali to im nikako ne daje pravo da se iskaljuju na nama. Dobro znaju da smo obične studentice koje rade svoj posao. Pa čak i da misle da smo samo obične radnice, to je opet sve što bi bile u tom trenutku. Nismo „šefice“. Slušamo nadređene isto kao i većina tih istih vozača. Takve psovke i prijetnje doista su nepotrebne. Time ništa nisu postigli. Oni koji su dizali trake ugrožavali su sebe i druge sudionike u prometu. Ako ste vozač, nemojte biti kao ova „gospoda“ u prometu.

Izvor slike: Ema Jembrek