“Prijateljstvo je jedno, odnosi su drugo”

U sklopu Tjedna karijera na Sveučilištu Sjever u Koprivnici jučer je održana panel rasprava pod nazivom “Talk show Jedan na jedan – Druga strana sporta”.  Gost panela bio je glavni urednik Sportskih novosti Robert Šola koji je podijelio svoja iskustva u novinarskom i uredničkom svijetu, a panel raspravu vodila je moderatorica dr. sc. Ivona Čulo s Odjela Komunikologije, medija i novinarstva. 

Roberta Šolu možemo smatrati najdugovječnijim urednikom zbog njegova obavljanja te funkcije već 26 godina. Početak njegova puta datira od 1992. godine kada Sportske novosti po prvi puta traže honorarne suradnike. U Sportskim novostima zadržao se dvije godine, kada ga je određeni incident primorao da odstupi od svoje radne pozicije. 

Na pitanje “Zašto sportsko novinarstvo?” odgovorio je kako je preferirao košarku, ali je u osnovnoj školi znao da želi biti sportski novinar te je samo bilo pitanje dobitka prilike. “Prvo kreće neuspjeh, no bio sam svjestan da nisam bio dovoljno uporan, previše sam živio po noći, pa me po danu nije bilo dovoljno no poslu koliko je trebalo biti.” Nakon što je ostavio Sportske novosti u kojima su honorari bili “skoro zanemarivi”, dolazi do tadašnjeg urednika Večernjeg lista sa željom sudjelovanja u sportskoj rubrici. 

Šola se dotaknuo balansa studiranja i rada. Danju je pisao, noću konobario te je prihvaćao svaku priliku za zaradu. Godinu dana baratao je sa 1000 do 1500 kuna mjesečno. Nakon tih godinu dana ukinuta je odluka o “1 kuna po vijesti”, odnosno odluka o maksimalno zarađenih 1000 kuna mjesečno za honorarne radnike te je nakon donošenja te odluke postao “bogati honorarac”, odnosno 1996. godine zarađivao je 10 000 do 12 000 kuna mjesečno. 

Urednik Sportskih novina istaknuo je i važnost noćnih izlazaka. Da, noćnih izlazaka u klubove. “Ljudi se otvore kada popiju. Kada se s nekime podružiš cijelu noć, to je drugačije prijateljstvo. Noćni život skrati put da pridobiješ povjerenje”, zaključio je Šola.

Šola je kazao kako je on jedini urednik, uz one koje poznaje u Hanza Media, koji nerijetko piše svoje tekstove. Smatra kako je tako zbog toga što je rano postao urednik..

Robert Šola također je opisao prosječni dan sportskog novinara prije pojave portala kao takvih. Radni dan sportskog novinara počinje buđenjem u 9 ili 10 sati. Do 12 sati novinar “dođe k sebi”, u 13 ili 14 sati bude u klubu s igračima, trenerima, direktorima, menadžerima i ostatkom ekipe, nakon čega napiše tekst i navečer ga eventualno čeka utakmica koju poprati. No, pojavom portala sve se to okrenulo naglavačke. Čitanost portala je najveća između 6 i 8:30 sati, a navečer oko 19 i 20 sati, ali ne toliko intenzivno koliko ujutro. Zbog toga Šola ustaje u 6 sati i piše tekstove do 9 sati kada odlazi na posao pisati za novine, odnosno tiskovinu. Kući dolazi u 20 sati, no njegov radni dan ne završava još par sati zbog provjeravanja portala. Kaže kako je svjestan radikalnosti njegova radna dana, no zbog njegove rano stečene radne navike, “tako je naučio”.
“Ne trebate toliko puno raditi, no da biste postali novinari morate napuniti mobitel sa stotinama, tisućama brojeva ljudi i kada budete to imali, ne morate se bojati za sebe”, zaključio je Šola.

Dodirnuo se i situacije s Mamićem, štoviše, podijelio je s publikom, kako on to naziva, “početak loših odnosa” s Zdravkom Mamićem. Robert Šola se družio sa starijim Mamićevim bratom, Stojkom: “Mi se znamo jako dugo, dugo, dugo godina. Stojko je mene, ni kriv ni dužan uveo, na neki način, u pravo novinarstvo. Mamić tvrdi kako smo mi rodbina, iako ja mislim da nismo”. Početak loših odnosa dogodio se 1997. godine, kada je Šola bio već duže u Večernjem listu. Nadalje, Mamiću se nije svidio tekst koji je on objavio te ga je pozvao na ručak i predložio mito na što ga Šola odbija s laži: “Znaš ti koliko ja zarađujem? Ja ti nisam ispod 20 000 kuna ni jedan mjesec“. Na što Mamić odgovara: „Uh, toliko ti ne mogu davati.“

Na pitanje iz publike o plaćanju, mitu, podmićivanju i prijetnjama odgovorio je: “Prijetnji uvijek ima. Nije lako. Ja vam moram priznati, u životu sam bio jako dobar sa barem 30, 40, 50 trenera, od svih njih, sad sam dobar s njih pet. Ovi ostali su se u nekom trenutku zbog nečega razljutili. Ali opet, kažem, prijateljstvo je jedno, odnosi su drugo, ali posao je posao. Tako i novinarski posao, to uvijek morate imati na pameti, ne plaća vas nitko nego poslodavac. Isto tako, koliko vam god prijetili, vjerujte, neće vam se ništa dogoditi dokle se sve poštuje.”

Panel rasprava zaključena je pitanjima iz publike. Na jedno od postavljenih pitanja od strane studentice smjera Komunikologije, medija i novinarstva o budućnosti novinarstva, odgovorio je kako će tekstove budućih novinara obilježiti autentičnost jer “Vaš će tekst uvijek ostati Vaš tekst.”

Izvor slike: Katarina Iličić