Prijatelji ju zovu Wonder Woman – Vita Grgić i powerlifting

Vita Grgić trenutno je studentica Filozofskog fakulteta, a bavi se sportom kojeg mnogi smatraju muškim i neprikladnim za žene – powerliftingom. Natječe se među juniorima na državnim natjecanjima, a svakim danom sve više napreduje usprkos predrasudama.

PRVI POKUŠAJ – PAD?

Sve je počelo kada je Vita bila prvi razred srednje škole. Još je od kraja osnovne škole bila neaktivna, što je bilo neobično za nju. Koju godinu ranije, Vita se okušala u atletici i odbojci, međutim nikada se nije pronašla u takvim sportovima pa se teretana činila kao najbolja opcija za povratak kondicije. Na početku su njene vježbe bile primarno trčanje na traci iz straha prema utezima. „Nekada bih se odvažila i probala neku mašinu, ali opet, plašilo me i zapravo taj strah u meni je izazvao da istražim na internetu kako mašine funkcioniraju.“ Zanimalo ju je kako cijela teretana funkcionira pa je tako s vremenom isprobavala različite sprave i rekvizite te izvodila različite vježbe.

Jedna od najboljih odluka joj je što se jedan dan odvažila napraviti čučanj sa šipkom. „Šipka ima 20 kila i prvi put kada sam stavila tih 20 kila na leđa sam samo pala iza na pod. Ha ha.“, priča Vita kroz smijeh. Pad ju nije obeshrabrio pa je već tijekom sljedećeg puta opet pokušala podići šipku. „Isprobala sam opet, opet sam pala, ali nema veze, nastavila sam dalje.“ Nakon dva tjedna, Vita je uspjela napraviti svoj prvi čučanj sa šipkom, bez utega.

Istraživanjem o teretani i opremama za korištenje na internetu, naišla je na video powerlifterice pod Youtube nazivom „Megsquats“ koja je na svom kanalu objasnila powerlifting, od čega se sastoji i što se može očekivati.

Timski sportovi Vitu nikada nisu privlačili pa joj je dizanje utega donio novi koncept koji joj se jako svidio – natjecanje samog protiv sebe. Ubrzo je, vođena znatiželjom, upoznala trenera Filipa Matijevića s kojim radi već skoro četiri godine. Pozvao ju je na trening kojim je Vita bila oduševljena.

Obitelj se bojala za Vitino zdravlje te da će se teško ozlijediti. „Jedan dan me tata pozvao nakon ručka da imamo ozbiljan razgovor. Taj razgovor se sastojao od toga kako mi zabranjuje da ikad koristim steroide. Bojao se da će mi dizanje utega zaustaviti rast što, naravno, nije točno.“

S vremenom su Vitini roditelji shvatili da je powerlifting siguran sport, ako se vježbe odrađuju na siguran i pravilan način nakon čega je obitelj nastavila podržavati svoju mladu nadu powerliftinga.

„BEZ OBZIRA KOLIKO OSOBA DIŽE, PUBLIKA NAVIJA ZA SVAKOGA.“

Na pitanje kako njena okolina reagira kada kaže da se bavi ovim sportom, odgovara „Ljudi često mijenjaju powerlifting s olimpijskim dizanjem, što je isto sport dizanja utega. Razlika je što olimpijsko dizanje ima izbačaj i trzaj, dok powerlifting nema ni jedno od toga. Isto tako, powerlifting nije olimpijski sport. Pitaju me i koliki mi je bench, jer je to najvažnija vježba, ali najčešće se samo čude jer sam žensko.“

Na predrasude nailazi kod starijih generacija koji jednostavno ne shvaćaju kako ženska osoba može dizati utege. Često čuje prigovore na svoj fizički izgled, o tome kako će izgledati kao muškarac ako nastavi do toga da ju izravno pitaju gdje joj je ženstvenost. Međutim, vjeruje da činjenica da ima veću mišićnu masu od prosječne osobe ne definira njenu ženstvenost. Za razliku od starijih, mlađe generacije su puno razumnije, kod njih se čuđenje pretvara u podršku. Prema njoj, broj ženskih natjecatelja je 1/4, iako se sve više mladih djevojaka i žena uključuje u ovaj, tipično smatran, muški sport.

Do sada je sudjelovala na četiri natjecanja, a za ono prvo veže samo lijepe uspomene. Priznaje, bojala se neuspjeha u novoj okolini, ali strah je nestao čim je upoznala druge natjecatelje i ostatak zajednice. „Nikada u životu nisam upoznala takvu zajednicu koja daje toliku podršku. Svaka osoba koju sam upoznala mi je dala savjete kako da budem bolja. Bila sam presretna što sam okružena pozitivnim ljudima. Bez obzira koliko osoba diže, 20 kila ili 220 kila, publika navija za svakoga.“

Najdraža tehnika joj je deadlift. Radi se o dizanju utega iz stojećeg položaja u kojoj sportaš podigne utege do razine zdjelice. Njenim riječima: „Radi se o najlakšoj tehnici, uteg se samo treba podići s poda i pustiti. Najmanje drag mi je bench jer sam žena pa mi je i najslabiji, ali ne gubim nadu.“

Vježba četiri puta tjedno dok se za natjecanja priprema tri mjeseca unaprijed. Za razliku od natjecateljskih priprema s kojima joj je u cilju doći do što boljeg rezultata, za treninge nema nikakvu posebno reguliranu prehranu osim što pojede nešto bogato proteinima. Trenutno je u fazi bulkinga i jede oko 3000 kcal i 180 g proteina koji su joj najvažniji za izgradnju mišića.

UPORNOST DONOSI REZULTATE

Najveći problem su joj predstavljale poslijepodnevne gužve u teretanama tijekom trećeg i četvrtog razreda srednje škole. Škola je završavala oko 15-16 sati, a Vita je, kako bi izbjegla mase ljudi tijekom dana, odlazila spavati oko 21 sat te se za treninge budila u pet sati ujutro prije same nastave.

U svibnju 2022. godine, mlada je powerlifterica oboljela od mononukleoze. Bolest ju je spriječila u vježbama te u tom periodu nije trenirala tri mjeseca kako joj se stanje ne bi pogoršalo. „U to vrijeme sam izgubila deset kila. Kad sam se vratila napokon u teretanu sam morala krenut’ sve ispočetka. Čučanj jedva 30 kila, bench ako i 20…Od tog trenutka do sad mi je cilj da se vratim na snagu koju sam imala prije mononukleoze.“ Još uvijek nije sigurna je li se dovoljno oporavila za natjecanje krajem veljače, ali sve nade polaže u natjecanje za šesti mjesec koje joj je sljedeći cilj.

Isto tako, Vita savjetuje da se ne čeka s natjecanjima jer, kako kaže, puno ljudi misli da je potrebno doći do određene razine da bi se uključili na natjecanje što nije istina. „Svaka osoba koja može dignuti barbell (šipku), može se upisati za natjecanje. Ono je odličan motivator i upozna se puno novih ljudi koji su svi zainteresirani za taj jedan sport…“, preplavljena srećom govoreći o sportu koji toliko voli, za kraj je simpatično dodala „…i jer je…jako je lijepo iskustvo, to je sve što imam za reć’.“

Izvor slika: Vita Grgić / privatna arhiva