Priča o blagajnicama, zašto su najvažnije baš sada

Prije godinu dana u ovo vrijeme vjerojatno sam bila na poslu. Pauzirala sam godinu prije faksa i tu godinu, radila sam u jednom velikom trgovačkom lancu, u njihovoj poslovnici u Čakovcu. Zadnja četiri tjedna, otkako je krenula korona epidemije, u Hrvatskoj svi dućani bilježe pojačan promet. Ljudi su u panici i rade zalihe.

Narod se zahvaljuje liječnicima, ministrima, dragom Bogu i medijima koji ih pravovremeno obavještavaju o stanju korona virusa u Hrvatskoj. Tek rijetki su se sjetili teta iz dućana. To su žene i muškarci koji ne dobivaju dovoljno novca za svoj rad. Razlike u plaćama između velikih lanaca trgovina mogu biti i do 2000 kuna. Oni u manjim lokalnim dućanima rade za minimalne plaće. To su ljudi koji ustaju u 5 ujutro da napune police. Iako i vlast i direktori trgovina apeliraju na građane da ne rade zalihe jer će robe biti, u ljudima vlada nepovjerenje i strah. Za naš portal progovorila je jedna blagajnica koja duži niz godina radi u trgovini: „Pa situacija sa zalihama se malo smirila, oni koji su imali najveći strah od nestašice zalihe su napravili, a sad kupuju većinom ono osnovno. Ali još uvijek ljudi nisu svi shvatili situaciju, ne poštuju 2 metra razmaka jer im je to smiješno“ ,rekla nam je blagajnica. Ljudi, krajnje je vrijeme da se uozbiljite i shvatite da razmak nije izmislio netko jer mu je bilo dosadno, nego zato što je nužno za naše zdravlje. „Neki i dalje misle da su  maske glupost, ali nama blagajnicama nisu jer nikome na čelu ne piše da je zdrav. Mi sve doma imamo djecu, starije roditelje i normalno da se bojimo da im iz trgovine ne donesemo virus. Ali hvala Bogu više je razumnih ljudi koji kupe na brzinu ono što im treba za tjedan dana, a ne dolaze svaki dan u trgovinu po 2,3 stvari“ nastavila je blagajnica.

Potvrdila nam je njihove strahove, ali i vratila vjeru da ipak ima i onih koji ovu situaciju shvaćaju ozbiljno. Trgovci u dućanu se trude ostati nasmijani i smireni iako znaju da im je imunitet oslabljen, ali svejedno moraju raditi. Rade za nas. Da bismo mi imali što jesti. Idući put u dućanu, sjetite se svega što je navela žena koja je odlučila progovoriti. Ista ta žena koja ti je danas u dućanu naplatila namirnica ostavila je doma dijete kojem je rođendan. Neke od njih rade noćnu smjenu da napune police pa djecu i muževe ni ne viđaju. Nije ona spora, nije lijena, nije bezobrazna, i ona je samo žena, preplašena. Kad idući put budete plaćali u dućanu, ne ližite prste pa onda istim tim prstima dajete novac. Nekulturno je i bez obzira da živite u uvjerenju „kaj bi ja to mel“ svejedno možete proširiti koronavirus. Razmislite prije nego opet krenete vikati na blagajnicu, tetu na salamama, na mesara ili  tetu u pekari. I oni se boje, nije im svejedno. I ne, niste face kad u dućan ušetate 5 minuta prije zatvaranja i derete se na tetu na odjelu pekare zašto nema više kruha ili gledate u čokolade kao u Da Vincijevu umjetninu i ne znate trebate li je ili ne.