Premijera Hedde Gabler u varaždinskom HNK
Hedda Gabler, drama Henrika Ibsena, premijerno je izvedena u petak, 30. siječnja, u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Predstavu je režirala varaždinska redateljica Ksenija Krčar, a likove su utjelovili: Hana Hegedušić (Hedda Gabler), Jan Kerekeš (Jorgen Tesman), Ljiljana Bogojević (Juliana Tesman), Milica Manojlović (Thea Elvsted), Ivica Pucar (Eilert Lövborg) i Robert Plemić (sudac Brack).
Tekst je preveo Srećko Freundlich, a glazbu je skladala Lucija Hraščanec. Za scenografiju je zaslužan Sven Stilinović, a za kostimografiju Ida Križ Posavec Drašković.
Za ovu dramu poznatoga norveškog dramatičara Henrika Ibsena može se reći da je vrlo suvremena, iako je nastala prije više od sto godina. U drami u kojoj je žena, kao glavni subjekt, spremna boriti se za svoje ostvarenje i samostalnost, redateljica je odabrala moderan pristup – od scenografije, kostima, glazbe, odnosa i načina igranja. Ovakav način rada na komadu koji pruža mnoge opcije čini se najzahvalniji i najuspješniji zato što je blizak i zanimljiv publici, a osobito mlađoj populaciji.
Za cjelokupni komad može se istaknuti da je temeljen na suprotnostima koje su u nekim elementima jače i direktnije prikazani, a u drugima su ostvareni finim detaljima koji čine napete i neobične odnose.
Scena je romantična te ujedno vrlo snažna i kontrastna (crveno-crna). Očituju se ljubav i mržnja, na što nam ukazuju i crvene ruže kojima je ukrašena scena. U prednjem dijelu je neobičan i suvremen crveni namještaj. Za razliku od prednjeg dijela, stražnji dio iza prozirnih zastora djeluje otmjenije; namještaj je starinski, stoga ovdje ponovno možemo vidjeti kontrast između prednjeg i stražnjeg dijela scene.
Vizualni izgled likova na sceni, odnosno kostimografija, vrlo je uspješno usklađena sa cjelokupnim konceptom predstave. Kostimi su suvremeni, pa se uklapaju u današnje doba, što publiku ponovno približuje cijeloj tematici predstave. Hedda u crnoj zatvorenoj majici, crnim širokim hlačama i ravnim cipelama djeluje kao snažna i samouvjerena suvremena žena, a kasnije se pojavljuje u dugoj crnoj otvorenoj haljini koja mnogo pokazuje i otkriva o njoj kao ženi. Svi su kostimi jednostavni, prilagođeni karakterima likova i u potpunosti usklađeni.
foto: hnk.vz.hr
Sav okvir koji scenu čini zanimljivom upotpunjuje glazba, stvarajući napetost. Neočekivani glazbeni i svjetlosni prijelazi ostvaruju pozornost gledatelja koji iščekuju daljnji razvoj i zaplet. Koliko nadograđuje situaciju u scenama, toliko joj se i suprotstavlja, što u gledatelju izaziva neočekivanost. Uz to što je moderna, dinamična je, napeta, ali i romantična.
Likovi su vrlo kompleksni, detaljni i opširni, baš kao i njihovi odnosi koji obiluju skrivenim motivima, zbog čega im komunikacija nije direktna i jasna, već se iz njihovih karaktera i međusobnih odnosa iščitavaju točne namjere.
Hedda Gabler (Hegedušić), generalova kći, udana za uspješnog Jorgena Tesmana (Kerekeš), budućeg profesora – nesretna je žena. Iako je poželjna i uživa mnogo udvarača, svoje nezadovoljstvo krije hladnoćom i drskošću. Hedda je u duši borbena žena koja ne voli živjeti onako kako to žele i nameću joj drugi, ali je izvana prekrhka da nešto poduzme – „Jer se toliko boji skandala“.
Njezin muž Tesman – koji se bavi istraživanjima i putovanjima o kojima piše u svojim knjigama – ne uspijeva doprijeti do Hedde. Njezina drskost čine ga nesigurnim – ali i ironičnim – i neugodnim naspram nje. Izvor nježnosti i bliskosti u njegovom životu je teta Juliana (Bogojević) koja ga je odgojila i othranila. Juliana Tesman je komičan i optimističan lik koji svojim dolascima u kuću Hedde i Jorgena razbija tragične situacije. Možemo reći da je stilizirana i zaigrana, što ovdje ponovno stvara jedan kontrast s obzirom da je teta Julle starija žena.
foto: hnk.vz.hr
Svaki preokret koji se događa iz scene u scenu upotpunjuje dolazak tete koja ulijeva dozu pozitive, pa čak i u najtragičnijoj situaciji. U svakom slučaju, lik tete daje dozu neobičnog i začudnog humora.
Thea Elvsted (Manojlović), Heddina poznanica iz školskih dana, usprkos svojoj nesigurnosti i preplašenosti, čvrsta je i hrabra jer se usudila ostaviti muža i pobjeći. Hedda je poprilično ljubomorna na Theinu hrabrost – na ono nešto što njoj nedostaje – a to se očituje u motivu Theine kose koju Hedda stalno spominje i ne podnosi. Thea odlazi u grad zbog Eilerta Lövborga (Pucar).
Lövborg, Tesmanov bivši kolega i Heddin bivši ljubavnik, nadmeće se i natječe s Tesmanom oko položaja i imenovanja. Nadmoćan stav spram Tesmana – koji je Lövborg izgradio na temelju svog uspjeha – brzo se izokreće na kraju predstave.
Temeljne situacije i sukobe koji se zbivaju „kontrolira“ njihov kućni prijatelj, sudac Brack (Plemić), neugodan i podmukli šarmer koji svakom gestom i rečenicom zavodi Heddu, čime ujedno njome i manipulira.
Mogućnost da je se kontrolira i manipulira u njoj izaziva sve veće nezadovoljstvo i jad. Hedda ne može podnijeti svoj kukavičluk i svojevrsnu nemoć da nešto promijeni. Radi želje da bude snažna i drugačija, s ambicijom da se izbori, ipak poduzima nešto drugačije i tragično – sama odlučuje i prosuđuje. Je li taj preokret čin slabosti? Njezini potezi definiraju jasnu želju za moći, promjenom i kreiranjem ljudske sudbine.
