U inozemstvu ovaj trend jako je popularan i ne predstavlja ništa novo, ali posljednjih nekoliko godina nije zaobišao ni Hrvatsku. Moda je iz dana u dan sve prolaznija i brža, više se ne zna koji su komadi in, a koji out. Postoje ljudi koji ne vole trošiti puno novca na odjeću, oni koji taj novac nemaju, a postoje ljudi kojima je gušt kupiti puno odjeće za malo novca koja je usput i, uglavnom, posebna i ne možete ju pronaći u uobičajenom dućanu. Ova tema ima i mračnu stranu, a to su otkrila dva znanstvenika koji su u svojoj knjizi propitivali preprodaju jeftino otkupljene ili donirane odjeće upravljane skrivenim profesionalizmom.

Prema klasifikaciji prodavaonica Hrvatske gospodarske komore Second hand shop je prodavaonica koja nudi kvalitetne rabljene stvari po povoljnim cijenama. U Hrvatskoj to sve više uzima maha pa više nikoga nije sram reći da je nešto kupio u second handu ili na buvljaku, čak naprotiv – upravo taj način kupovanja počele su reklamirati i poznate hrvatske blogerice poput Elle Dvornik koja nerijetko snima videozapise o kupovini u second handu, Ani Bacinger, poznatoj fashion blogerici i ostalima.

I blogerice kupuju rabljenu odjeću

Da to više nije taboo tema, potvrđuje i poznata hrvatska influencerica. U razgovoru s Jelenom Petrović (instagram: @jelenamarinovic), koja zajedno sa svojim prijateljicama Dorom i Pamelom organizira barem jednom u šest mjeseci jedan buvljak gdje, osim što prodaje odjeću, druži se sa svojim pratiteljima, a na kraju i zaradi nešto. Saznala smo kako traje proces organizacije buvljaka, kakva je povratna informacija kupaca i što ona misli o rabljenoj odjeći i kupovini iste.

”… jednom dogovorile da organiziramo buvljak, okupimo sve te ljude, usput se upoznamo i probamo kako će to funkcionirati.“

Organiziranje vlastitog buvljaka u kafiću

Počele smo tako jer nam se nagomilalo stvari koje ne nosimo. Dora je prije prodavala na Mojim krpicama (online prodaja rabljene odjeće), i dan danas nešto prodaje, ali puno manje, jer taj svaki artikl mora posebno poslati poštom, to oduzima dosta vremena… Onda smo se jednom dogovorile da organiziramo buvljak, okupimo sve te ljude, usput se upoznamo i probamo kako će to funkcionirati. Svaki put nam je fora jer sve više i više ljudi dolazi. Bude odlično jer se isti ljudi vraćaju, podružimo se, popijemo kavu, a nešto pritom i zaradimo. Uglavnom je opuštena atmosfera, cure si pronađu nove ulove odjeće i to je taj neki začarani krug – ono što je meni dojadilo, nekome je postalo novo i kul. Odu kući punih ruku, a za stvarno male novce.

Što se tiče organizacije, stvarno nam nije problem, prije smo bile u HNK-ovom kafiću, nedavno smo bile u Tinelu, uglavnom to su kafići gdje rade naši prijateljima pa i njima napravimo prometa, reklamiramo ih i bude na obostrano zadovoljstvo.

”Konzumerizam je uzeo i previše maha u današnje vrijeme, loše utječe na naše džepove i za okoliš.”

O takvim stvarima, second hand dućanima općenito, mislim sve najbolje; konzumerizam je uzeo i previše maha u današnje vrijeme, loše utječe na naše džepove i za okoliš. Osobno nikada nisam išla u second hand dućane, ali moja sestra je; to je samo zato što ona ima više živaca za kopanje po dućanu. Nekad znam posuditi od nje stvari koje si je tamo kupila, to budu uglanom neke unikatne traper retro jakne, oversize košulje… Nemam protiv toga ništa iako ima ljudi koji imaju predrasude prema toj temi, a to je na kraju  sve to do osobnih preferencija.

„Obožavam kupovati second hand odjeću i online i u dućanima. Recikliram, ne potrošim puno (kako kad) novca, a kupim stvarno odlične komade. Jednom sam kupila original Burberry kaput za 15 kuna!! Još uvijek sam oduševljena tom investicijom. Kupila sam si dosta brendiranih stvari. Nekad pomislim da pretjeram, ali napunim ormar s odličnim komadima odjeće koji su pri tome i jako kvalitetni. Također, to se lako pretvori u ovisnost jer ponekad ta mala cijena postane velika za vaš bankovni račun.“ – studentica Katarina (25)

Klasifikacija second hand prodavaonica

Postoji više vrsta second hand prodavaonica, oni su također klasificirani po financijskoj mogućnosti kupca te stila; postoje dućani u kojima su pravi vintage dragulji s poznatim dizajnerskim imenima na etiketi – to su oni dućani za kupce dubljeg džepa, ali i one koji znaju što žele. Takav dućan nalazi se u Zagrebu, a zove se Vintage Mademosiselle & Antiquite. Nadalje, Ulični ormar koji ima cijene od 20 kn pa nadalje, također ima svoju web stranicu. Burried Clothes koji je baziran na estetici prošlih vremena s pristupačnim cijenama. Ovi second hand dućani su uglavnom u vlasništvu pojedinaca i imaju samo jednu poslovnicu.

„U second hand dućanima kupujem već tri godine jer mogu pronaći odjeću koju ne nose svi – ima retro, vintage i chic komada. Jednom sam si kupila neku majicu koja vrijedi 200 eura, a platila sam ju 40 kn i kupila sam vunenu toplu haljinu za 30-ak kuna – to su moji top komadi. S druge strane, nikada ne bih kupila donji veš, iznošenu odjeću ili obuću.“ – priznala mi je jedna gospodična koju sam srela u second hand prodavaonici.

Za razliku od njih, postoje lanci second hand dućana, poput Good stuff dućana koji ima 16 lokacija diljem Hrvatske, isto kao i Textile-house Hrvatska, koji se između 30-ak poslovnica u Hrvatskoj našao i u Gradu Koprivnici.

Društvo Textile-house trgovine osnovano je 2010. godine s ciljem otvaranja maloprodajnih prodavaonica rabljene odjeće, obuće i kućnog tekstila. U Hrvatskoj se trenutno nalazi 32 poslovnice ovog trgovačkog lanca, a jedna od njih smjestila se u Koprivnici i postaje sve popularnija. U razgovoru s djelatnicom Textile-house trgovine u Koprivnici, Lanom Blašković, saznala sam zašto su second hand trgovine postale tako popularne.

„Tu spada i ekološka osviještenost i recikliranje same robe koja je već nošena te se na taj način i brinemo za prirodu, a i popravimo si dan za malo kuna.“

Prvenstveno zato što se mogu kupiti dobri brendovi i dobri komadi odjeće prvotno po povoljnim i pristupačnim cijenama. To je onako broj jedan razlog – za malo novaca kupiš što više krpica. Tu spada i ekološka osviještenost i recikliranje same robe koja je već nošena te se na taj način i brinemo za prirodu, a i popravimo si dan za malo kuna.

Prikaz izgleda second hand trgovina: foto: zagrebinfo

Pošto postoje dobne skupine ljudi koji izrazito kupuju u takvim dućanima, u Koprivnici je slučaj da je su to uglavnom ljudi manjega imovinskog stanja, starije osobe te žene u zreloj dobi, a dolaze i šopingholičarke koje svrate svakodnevno.

„… pružamo A klasu robe koja na kraju krajeva privlači kupce te se mogu kupiti brendovi poput Prade“

Najviše nam „nedostaje“ kupaca – tinejdžera, ali to je vjerojatno taj jaz i predrasuda o second hand dućanima pa oni uglavnom ne dolaze, ali proda se i ta odjeća jer dođu njihove mame, bake, tete, strine. S obzirom na to da je ovaj second hand najrašireniji u Europi s najboljom politikom poslovanja, pružamo A klasu robe koja na kraju krajeva privlači kupce te se mogu kupiti brendovi poput Prade, Dolce & Gabanna, Tommy Hilfiger, Burberry, Gant-a i sličnih. U Koprivnici do sada nije bilo takve robe s tom razinom kvalitetete pa u startu imaju tu predrasudu kako je bilo prije.

Kako kaže djelatnica Lana, povratna informacija je uglavnom pozitivna jer kupci budu oduševljeni omjerom cijene i kvalitete, i svaka roba na kraju pronađe svoga kupca samo treba kopati, tražiti i imati nos za to, dati si truda i vremena i uvijek se nešto nađe. Nekim ženama to predstavlja terapiju.

Tamna strana second hand dućana

Kako svaka priča ima dvije strane – tako i ova, saznala sam tamnu stranu ovoga načina prodaje.  Iako ponekad imamo osjećaj ekološke osviještenosti i svih pozitivnih komentara, ova priča ima i negativne posljedice.

Prema istraživanju Andrewa Brooksa i Davida Simona sa Sveučilišta u Londonu, u svojoj knjizi Otkrivanje veze između uvoza korištene odjeće i afričke tekstilne industrije navode kako je industrija preprodaje jeftino otkupljene ili donirane odjeće upravljana skrivenim profesionalizmom. Dobar dio donirane odjeće predana je prodavačima second-hand prodavaonica, koji je sortiraju i baliraju za preprodaju izvan zemlje u koju je pristigla putem donacija.

Bezosjećajno bacanje odjeće

Navedeni znanstvenici tvrde kako trgovine rabljenom odjećom nanose štetu državama iz kojih ona dolazi. Primjerice u Velikoj Britaniji ljudi godišnje bace otprilike milijun i pol tona odjeće na smetlište. Kontra su im humanitarne organizacije i lokalne samouprave koje potiču programe recikliranje koje se bave njihovim simptomima, a ne uzrocima. Konzumentima se daje lažan osjećaj sigurnosti i održivosti kada je riječ o količini kupljenih odnosno odbačenih komada. Kada se naglašava recikliranje umjesto problema prekomjerne i neprestane kupovine te bacanja iste – kupci počnu smatrati da je to što rade sasvim normalno.

Moda bi se trebala bazirati na čuvanju odjeće i stvaranju identiteta

Profesorica Dilys Williams, direktorica Londonskog sveučilišta „London College of fashion“ svojevremeno je izjavila kako je većina konzumenata pogrešno uvjerena da je moda samo roba, a da su oni tek potrošači.

“To nije pošteno ni prema nama niti prema modi. Moda bi se trebala bazirati na čuvanju odjeće i stvaranju identiteta, ali onda je danas samo konstantni adrenalin i uzbuđenje kupovine. Nema iščekivanja ili sanjarenja. Ništa ne traje i ni o čemu se ne vodi računa. Svi imamo mini-smetlišta u ormarima”, kaže ona.

foto: Šibenski portal