POJAM SUBKULTURE NEKAD I DANAS – VREMEPLOV JEDNOG POJMA
Što je subkultura? Mogli bismo ju definirati kao skup normi i obrazaca ponašanja koji se razlikuju od kulture koju ima šira zajednica u kojoj se neka subkultura javlja. Taj pojam se još od pojave pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća slično definirao, a mijenjao se kroz godine i pojavu novih socioloških proučavanja.
Na definiranje je imalo utjecaj područje i vremensko razdoblje u kojem se javlja. Subkultura se još veže uz pojmove delikventne kulture i kontrakulture. Iako, ne slažu se svi da bi se pojam subkulture i kontrakulture trebao koristiti u istome kontekstu. Zašto? Subkultura je manja skupina koja svojim određenim obilježjima i ponašanjem odstupa od ostatka skupine unutar koje je nastala, žele se time istaknuti, biti buntovni te se uglavnom vežu uz neku vrstu glazbe i sl. Kontrakultura je skup društvenih pokreta, oni teže za nekakvim temeljitim promjenama u društvu i to je njihov jedini cilj i jedini način isticanja.
Što se onda željelo postići pojavom subkulture? Prema nekim istraživanjima ona se uglavnom javljala kod mlađih osoba i u nižim klasama koji su svojom buntovnošću željeli iskazati nezadovoljstvo postojećim poretkom i situacijom u društvu. Zašto baš na takav način? Pa opće je poznata da sve što je van granica normale privlači pozornost, a to je ono što je ključno kada želimo promjene kao što su danas npr. prosvjedi.
Phil Cohen, pripadnik Birminghamske škole, tvrdio je da postoje 4 elementa koja se nalaze u svakom subkulturnom stilu. To bi bili glazba, neki rituali, način odijevanja i tzv. sleng. Kasnije Cohen pridodaje još jedan element, a riječ je o teritorijalnosti. Svaka subkultura, po njemu, ima ovih 5 elementa koji se onda interpretiraju i odnose na svaku subkulturu posebno. Pojasnimo to na primjeru navijača nogometnog kluba Dinama iz Zagreba. Oni slušaju navijačke pjesme hrvatskih izvođača, ritual bi im bio odlazak na sve utakmice NK Dinama, odijevaju se uglavnom u crno s istaknutim obilježjima kluba, sleng im je uglavnom purgerski, a za teritorij bi mogli reći da je to područje grada Zagreba.
No pojam iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, ne samo da se u osamdesetima i sve kasnije promijenio nego mogli bi to slobodno tako reći, iščeznuo je. Više nije bilo pravilo da se subkultura javlja u određenoj klasi pa osudila bih se reći i u određenoj dobi. Ljudi su možda samo tragali za svojim identitetom, prolazili neku krizu, htjeli su osjetiti pripadnost nečemu.
Što se tiče samog pojma subkulture u Hrvatskoj on se javlja nešto kasnije nego u svijetu. Kod nas se možda subkulture od samog nastanka ne vežu uz klase koliko se subkultura veže uz stil koji su mladi stvarali, a samim time su stvarali i svoj identitet. Taj stil se kao i u svijetu najčešće vezao uz neku glazbu, ali ne mora nužno samo biti glazba već može biti u pitanju bilo kakva druga djelatnost. Nekakav ukupan dojam subkulture u Hrvatskoj je taj da je to s vremenom postalo nešto što ističemo više u slobodno vrijeme nego u svakodnevnom životu. Možda zbog drugačijeg mentaliteta i tradicionalnijeg društva, nego što je to npr. kod amerikanaca, smo se bojali i još uvijek se bojimo nekakvih predrasuda i diskriminacije. Mislim da je velika razlika u pojavi subkultura u modernim i tradicionalnim društvima no, kako vremena prolaze tako i tradicionalnija društva padaju pod utjecaj modernizacije. Mislim da je takav slučaj i kod nas.
Danas mislim da se mladi puno više grupiraju, no ne više iz nekog buntovništva nego više radi osjećaja pripadnosti nekoj skupini. I dalje su se zadržali neki od elemenata koje je naveo P. Cohen, a mislim da je to prvenstveno način odijevanja i neki simboli kao obilježja. Isto kako je pojam subkulture iz šezdesetih nestao u osamdesetima tako već danas polako izumire pojam iz osamdesetih. Ljudi i društva se mijenjaju, kulture se miješaju, javlja se novi način života, a to su sve veliki faktori koji imaju utjecaj na subkulture te stvaranje novih.