Paula Ivaković: ‘The Mixed Migration’

Moje je ime Paula Ivaković. Bivša sam studentica Sveučilišta Sjever gdje sam stekla titulu prvostupnik ekonomije Poslovanja i menadžmenta, sada sam studentica četvrte godine diplomskog studija Marketing na EFOS-u. U Istanbul na EU projekat odlazim kao hrvatski predstavnik i sudionik uz ostale europske zemlje (Bugarska, Češka, Litva, Poljska, Estonija, Danska, Rumunjska, Slovačka, UK i domaćin Turska).

Prvog dana projekta imali smo priliku bolje se upoznati. Postavljali smo razna pitanja o hobijima, obrazovanju, poslu, obitelji, putovanjima i životu općenito. Također, izražavajući svoje ideje o strahovima, očekivanjima i doprinosu EU projektu. Bilo je korisno i učinkovito čuti razmišljanja drugih sudionika iz raznih europskih država. Dogovarali smo temeljna pravila kojih smo se pridržavali tijekom trajanja cijelog projekta. Drugoga dana iako je padala kiša započeli smo dan zumbom na otvorenom u trajanju od 30 minuta (energizer). Nakon zumbe počeli smo u timskom radu raditi na zadacima projekta u malim grupama. Poslije smo razgovarali o tome koja je razlika između imigranata, emigranata i izbjeglica. Zatim smo predstavili kako je u svakoj zemlji (sve zemlje sudionici) koja se bavi izbjeglicama, njihovu problematiku i koliko je situacija teška za njih. Trećeg dana našeg projekta otišli smo posjetiti centar za koordinaciju migranata i izbjeglica. Tamo isključivo rade žene, kao i Turske izbjeglice iz Sirije. Tamo smo iz prve ruke, razgovarajući s njima, čuli njihove životne priče te smo pripremali ručak za sve sudionike. Bilo je jako zanimljivo kuhati i pričati uz čaj s njima. Također tamo sam se družila s njihovom djecom te ih čuvala dok su one radile. Zatim istog dana odlazimo u učionice gdje izbjeglice koje su tek došle u Tursku uče turski jezik. Tamo sam čula dosta poznatih turskih riječi koje sam naučila gledajući turske serije. Četvrtog dana odlazimo u posjet kod Kemala Deniza Bozkurta – gradonačelnik Esenyurta koji nas je sa velikim zadovoljstvom ugostio te smo imali priliku obratiti mu se u vezi situacije sa izbjeglicama u Turskoj, ali i u svijetu. Popraćeno je bilo i u turskim medijima. Poslije posjećujemo izbjeglice koje rade i volontiraju te razgovaramo s njima o poteškoćama s kojima se suočavaju. Peti dan bio je free day i svi smo bili uzbuđeni razgledavanjem Istanbula. Razdvojili smo se u manje grupe i svaka grupa imala je malo drugačiji program. Naša grupa je imala dug, ali uzbudljiv dan. Odlazimo trajektom na azijsku stranu, poseban je osjećaj biti na drugom kontinentu te uživamo i družimo se u predivnom gradu! Šestog dana raspravljamo o razlikama između: inclusion, exclusion, integration, segregation and assimilation of the refugees. Popodne smo nastavili s projektom radeći na plaži (kao škola u prirodi), a potom smo se i okupali u Mramornom moru i otkrili svojeg tajnog prijatelja kojeg smo darovali svakoga dana. Sedmog i posljednjeg dana projekta u hotelu, u konferencijskoj sali za sastanke, dajemo povratne informacije o projektu, grupno se grlimo i uživamo u slobodnom vremenu (igrajući odbojku, plešući, pjevajući, pričajući)… Svaki kraj za mene je jako emotivan, stvore se nova prijateljstva, ljudi razmjenjuju kontakte, zagrljaje i daruju se za sjećanje jedno na drugo.

Interkulturna večer

Svatko od nas imao je svoju interkulturalnu večer te predstavljamo svoju zemlju odakle dolazimo što je uključivalo: prezentaciju, kviz, ples, karaoke, učenje riječi i fraza, degustacija raznih proizvoda…. Ovim putem želim se zahvaliti hrvatskoj prehrambenoj kompaniji Podravka koja mi je bila sponzor na EU projektu u Istanbulu na interkulturalnoj večeri Hrvatske kada su ostali sudionici gore navedenih država mogli degustirati Podravkine suhomesnate i kobasičarski asortiman – trajna kobasica (Čajna, Zimska, Srijemska, Kulen i Dalmatina).

Upoznavanje Istanbula

Nakon projekta ostale predstavnice Hrvatske i ja ostale smo u razgledavanju i boljem upoznavanju Istanbula.

Obišla sam:

1. Aja Sofiju – džamija, nekadašnja pravoslavna crkva i muzej u Istanbulu (obavezno nošenje marame na glavi te obavezno biti bosih nogu)
2. Palača Topkapi – bila je mjesto održavanje mnogih povijesnih državnih događaja i kraljevskih zabava, a danas je muzej koji ima veliku i vrijednu kolekciju spomenika i umjetnina (poput ogrtača i mača poslanika Muhameda)
3. Hipodrom – bivši hipodrom i kulturno središte Konstantinopola u današnjoj Turskoj
4. Grand Bazaar – jedno je od najvećih i najstarijih natkrivenih tržišta na svijetu, s 61 natkrivenom ulicom i preko 4.000 trgovina
5. Spice Bazaar – tržnica začina je odlično mjesto za sve koji vole uživati u novim gastro izazovima ili pak kuhati. A vole ga i travel blogeri jer dobro izgleda na Instagramu. Ovdje sam probala free razne okuse čaja te rahat lokuma i baklave
6. Toranj Galata – nudi panoramski pogled na stari dio Istanbula i njegovu okolicu u Istanbulskoj četvrti Karakoy
7. Trg Taksim – ispunjen je noćnim klubovima, trgovinama i restoranima
8. Kadikoy – četvrt na azijskoj obali Istanbula
9. Beşiktaş -najpoznatiji dio grada, najglamurozniji hoteli
10. Vožnja brodom po Bosporu uz spektakularan pogled

Što se tiče tradicionalne hrane i pića isprobala sam: Doner kebap i Iskender kebab zajedno sa ayranom (piće na bazi jogurta sa soli), baklave, rahat lokuma te čajeve raznih vrsta i kavu čiji sam veliki ljubitelj.

Istaknula bih kako je vrlo izazovno boraviti 24h s nepoznatim osobama, preračunavanje u dvije valute. Ovakvim se putovanjem osamostališ se i snalaziš se sam što te mnogo nauči za budući život, stekneš iskustvo koje pamtiš cijeli život. Turski narod sam doživjela kao ljude koji žele pomoć, koji su više nego odlični trgovci, vrlo ljubazni komunikativni i društveni ljudi. Neformalnim obrazovanjem naučila sam mnogo u drugim kulturama i tradicijama. Sretna sam i ponosna na sebe što sam mogla biti dio jednog takvog projekta u inozemstvu. Ostala sam u kontaktu s nekoliko sudionika s kojima sam odmah kliknula na prvu. Definitivno ću Istanbul pamtiti kao grad pun taksija na svakom ćošku. Bez interneta ništa, obavezno preporučam kupiti njihovu karticu zbog korištenja javnog prijevoza i snalaženja po gradu jer se ipak radi o gradu koji broji 15 milijuna ljudi… Temeljem mojeg iskustva grad je preogroman i meni se to osobno sviđa, ali je dosta prljav.. Svakako mi se sviđa njihova kultura da te nakon ručka i večere časte u restoranu čajem ili kavom pa čak i njihovim tradicionalnim desertima. Posebno bih izdvojila da što se tiče kupovine na Grand Bazaru, nije mit zaista je istina, čeka vas cjenkanje na svakom koraku. Osobno vam mogu reći da se može dobiti dosta dobra cijena za kvalitetnu robu. Meni osobno su jako važni ovakvi EU projekti prije svega zato što volim putovati, posebice kompanijom Turkish Airlines čije je osoblje vrlo ljubazno, a hrana i piće odlični te nudi razne pogodnosti, ali i volim se družiti i upoznavati nove ljude te njihove kulture i tradicije, samim time imam mogućnost usavršiti engleski jezik, ali učiti i nove jezike. Cilj mi je putem EU projekata proputovati Europu te upoznati ljude, njihove kulture i tradiciju.

Poruka za kraj: Putovati znači razvijati se. Putnici nikad ne pomisle da su stranci!

Fotografije: Paula Ivaković/privatna arhiva