Osvrt na film Loving Vincent: Van Goghov misterij
Radnja filma smještena je u 1891. godinu, godinu dana nakon Vincentove smrti. Čovjek po imenu Armand traži Vincentovog brata, Thea, da mu dostavi zadnje pismo koje je Vincent napisao. No saznaje da je šest mjeseci nakon Vincenta umro i Theo.
Film je poseban po tome što je sniman tako da je svaki kadar slika na platnu. Na tom filmu radilo je preko 100 umjetnika. Glavna tema filma je što se zapravo dogodilo s Vincentom i kako je on umro. Svi govore kako je htio počiniti samoubojstvo, no ipak se samo ranio te je od posljedica ranjavanja umro dva dana kasnije. No, Armand ne vjeruje u tu priču te ispituje sve mještane što znaju o tome. Vincent se od malena nije uklopio u društvo i uvijek je osjećao potrebu dokazivati se. Svaki posao koji je počeo raditi nije radio uspješno.
S 28 godina uzeo je kist u ruke i počeo je slikati. Svi su se divili njegovim radovima, no on se osjećao usamljeno. Nije imao djevojku, niti ženu ni djecu. Cijele dane bi slikao, čitao ili pisao pisma svojem bratu. Gledao je na svijet drugačije od drugih. Veselile su ga male stvari i često se odvajao od drugih i bio u osami. Uz to, bio je i iznimno inteligentan. Jedan primjer toga je kada je bio na liječenju pa je pisao bratu da ne zna kako će ga izliječiti čovjek koji je i sam bolestan, ali vrijedi probati. Također, Vincent je bio eksplozivna osoba i nekoliko puta je upadao u sukobe. Koji je bio pravi razlog njegova pokušaja samoubojstva, vjerojatno se nikad neće saznati. Jesu li to bile njegove emocije ili riječi koje mu je uputio doktor kako je teret bratu ili pak nešto treće. Način na koji je film sniman savršeno prati razvoj priče. Jasno se vidi kada je radnja u prošlosti, a kada su sadašnjosti. Kada je u prošlosti slike su crno-bijele te se ta tehnika uklapa s temom koja se obrađuje. Micanje usana u skladu je s govorom. Pokreti su odlično napravljeni te se nije pretjerivalo sa zvučnim efektima. No, rasplet priče je prebrz. Od početka filma radnja teče lagano i ide se u detalje, ali zadnjih pola sata filma sve se dogodilo prebrzo. Nije se išlo toliko u detalje kao na početku filma, već se više obrađivalo površno. Ali to je tako u većini slučajeva. Ne bi bilo na odmet da je film ipak trajao duže kako bi se svi dijelovi jednako obradili. Ostavlja se dojam kao da su najbitniji dijelovi filma napravljeni „na brzaka“. Primjer toga je razgovor s doktorom koji se čeka od početka filma. Ipak se trebalo ući malo više u dubinu toga razgovora. Doktor je trebao biti netko tko je najbolje mogao objasniti Vincentovo stanje, no najviše se o Vincentu saznalo od ostalih mještana.
Sve u svemu, film vrijedi pogledati. Sama tehnika snimanja je zapanjujuća i daje filmu na vrijednosti. Radnja filma prikazuje se iz više uglova i perspektiva. Svatko je imao svoje viđenje Vincenta i njegova ponašanja, no svi su bili složni u jednom, a to je da je bio iznimno usamljen. Mislila sam da mi se film neće svidjeti jer nije nešto što inače gledam i općenito nisam ljubitelj takve tematike. No, film mi se jako svidio i ostavio je pozitivan dojam. Sav trud koji je uložen u stvaranje filma i godine koje su prošle da bi se to realiziralo, stvara u ljudima neku dozu poštovanja i potiče ljude da više cijene film. Ne sam način izrade filma, već i cijelu radnju i kako je sve prikazano.
Fotografija: Pixabay