Ostvarenje sna koprivničke poduzetnice Ive
Poduzetnica Iva Benotić otvaranjem krojačkog obrta ,,LUKŠA” u Koprivnici ostvarila je svoj dugogodišnji san. Smješten u ulici Ante Starčevića, istaknut diskretnim reklamnim prozorom s vanjske strane u kojemu Iva svakodnevno izlaže svoje kreativne tekstilne radove, a salon već pri pogledu s praga nudi jedno posve drugačije iskustvo.
Salon LUKŠA krije nasljeđe bogate obrtničke povijesti
Stari krojački strojevi i alati za šivanje, časopisi kojima je glavna urednica bila Marija Jurić Zagorka, fotografije i novinski članci vezani uz šivanje i način života s početka 20. stoljeća do danas, čine samo djelić eksponata koji se mogu razgledati svakodnevno u muzeju salonu smještenom u centru Koprivnice. Riječ je o obiteljskom nasljeđu vlasnice salona Ive Benotić.
“Uvijek, ali uvijek se moja sjećanja vežu uz šivanje… Baka Štefanija Ščetinec, koja me najviše čuvala bila je izučena krojačica i radila je kod kuće. Djed Branko Ščetinec je radio kao knjigovođa, ali je također bio krojač i u mladosti je pomagao svom ocu Vjekoslavu u njegovu krojačkom salonu”, ispričala nam je Iva.
Iva je rođenjem očito bila predodređena za šivanje i krojenje, što je i potvrdila završenom srednjom školom i stečenim zvanjem krojačice, te završenim smjerom “Modni stilizam” u talijanskoj školi mode Callegari u Zagrebu krajem 1997. godine. Ipak, niz je godina i različitih vrsta poslova proteklo do trenutka kada je odlučila upustiti se u samostalne poduzetničke vode i ostvariti dugogodišnji san.
Prije mature radila je kao ispomoć u tvornici tekstila i vrlo brzo iskusila koliko je težak rad na normu. Kasnije je preko Student servisa radila u koprivničkom butiku, te prodavaonici skupih traperica u Zagrebu. Prvi posao u struci dobila je u jednom krojačkom salonu, 2005. godine. Sljedeće i posljednje radno mjesto na kojemu se najdulje zadržala bilo je vezano uz kožu, te šivanje moto opreme – nova vještina koju je kao i sve prethodne marljivo izbrusila.
“Neke je stvari teško pustiti, ali sam se stvarno našivala kože. Mislim da se tomu neću vratiti. U tom poslu sam stekla zaista ogromno iskustvo koje mi samo koristi. Rad s kožom je izuzetno fizički težak, a i poprilično prljav. Mislim da sam tamo i zaradila išijas… Potroši se čovjek fizički. Ipak, svaki novi predmet koji je izašao iz te radionice ispunio me ponosom i zadovoljstvom jer sam naučila nešto novo i shvatila da ja to mogu!”, otkriva nam Iva.
Godina korone i lockdowna donijela je Ivi teške dane i ostvarenje dugogodišnjeg sna
Da može još i više, pa čak toliko da ostvari dugogodišnji san, Iva je pokazala 2020. godine koju pamti, kao i brojni drugi, kao godinu velikih i nimalo lakih promjena. Korona i lockdown bili su razlozi zatvaranja obrta u kojemu je radila niz godina. Osjećaje neizvjesnosti, brige i straha nakon gubitka ne samo posla koji je voljela nego i mjesečnih prihoda, Iva je itekako osjetila na vlastitoj koži. Mjeseci bez prihoda i nemogućnost pronalaska novog posla stvarali su joj sjećaj panike i opće nevjerice.
Zahvaljujući potpori svoje obitelji, Udruženju obrtnika i gradu Koprivnici, Iva je svoj san pretvorila u stvarnost. Nakon dvije godine uspješnog poslovanja, s osmjehom na licu odaje koliko je ponosna i zadovoljna.
“Osobno, još uvijek ima dana kad ne vjerujem da otključavam vrata svoga drugog doma, djeca još uvijek pucaju od ponosa, a suprug i dalje daje punu podršku. Ide na bolje, munjevito. Klijenti? Uglavnom klijentice, muški rod je sramežljiv, najviše dolaze žene.
Ima i ljudi koji nikad nisu ništa dali šivati pa im je pomalo nelagodno zato što im je to nešto novo. Dolaze iz svih slojeva društva, nema razlike. Ima i izazovnih situacija koje znam riješiti, vjerojatno zbog svoga bogatog radnog iskustva. I ne zafrkavaju samo dame…”, našalila se simpatična vlasnica koprivničkoga muzejskog krojačkog salona LUKŠA.
Ponosna obrtnica u svom krojačkom salonu posebno uživa u trenutku ispunjavanja želja svojih klijentica. Najviše voli osmišljavati krojeve, dizajnirati i stilizirati, a sada već vjerne mušterije u svojim novim kreacijama jednako uživaju poput Ive.
Izvor slika: Ivona Periša/privatna arhiva
