Osmijeh, Grupa 220

Prije koji dan sam gledala onaj film Dan nezavisnosti. Da, onaj iz ’96. I onda drugi dio tog filma iz 2016. Volim takve filmove, što ću. Neki bi rekli da su treš, neki klasik, meni su ono. Zakon. Definitivno mi je tema vanzemljaka svako malo u glavi. Nisam sigurna da li me to potakne da gledam takve filmove ili me filmovi potaknu na takvo razmišljanje? Nebitno. Bitno je da ja razmišljam o tome. I gledam takvu tematiku. I onda ono pitanje. Jesmo li sami u Svemiru? Tko će ga znati. Priča se da su ONI već odavno među nama, ali da ih jednostavno ne možemo vidjeti. Da, možda je i do mobitela u koje stalno buljimo ili užurbanog života ili nečeg trećeg. Možda ih odbijamo vidjeti? Možda smo toliko uvjereni da smo sami da nam oči jednostavno odbijaju vidjeti ono što je ispred nas? Ili, opet, možda toliko vjerujemo u život na onoj desnoj planeti nakon dolaska s raskršća mliječne staze da smo toliko usredotočeni da ih vidimo da jednostavno kao izmaglica prođu pored nas dok ih mi uporno tražimo pogledom? Kako uopće izgledaju? Kako da znamo što tražimo? Ne znamo. Možda u tome i je poanta. Da se jednog dana iznenadimo s onim što se odjednom pojavi ispred nas.

Često razmišljam o snovima. Doslovno o snovima, ne poslu iz snova, ljetovanju ili kući. Baš o snovima. O onim vizijama koje nam se ukažu i odigraju u glavi u nekoliko sekundi tijekom noći. Znam da postoje razne teorije o tome kako dolazi do njih, što se točno događa u glavi dok spavamo, ovo ono. Ali zanima me kamo ti snovi otiđu nakon što se probudimo. Da li nestanu? Rasprsnu se poput balona sapunice i to je to? I od onda postoje samo u sjećanju Bilo jednom jednu noć? Da li zbilja nestanu? Da li je tako i s našim mislima? Da li i one nestanu? Ili?

Uporno u glavi imam sliku noćnog neba. Ne znam jeste li primijetili koliko je nebo čisto ovih noći? Prekrasno je. Zvijezde blistaju. I možda upijaju svaku našu misao? Svaki naš san? Možda su zvijezde baze podataka. Možda marljivo skupljaju sve izgubljene misli i snove i polažu ih u beskonačne redove foldera. Možda zato nekada izgube sjaj? Jer polako postaju prebukirane? Pustimo sada sve astronomske pojmove i objašnjenja, idemo malo živjeti u mašti i idejama. Makar, možda nikada ništa nije sigurno i možda sva naša maštanja i ideje imaju smisla? Pa i ako nemaju znanstvena objašnjenja?

Zvijezde kao baze podataka, a Svemir kao isprepletani niz cesta po kojima putuju misli i snovi u svoje foldere. Slika neba u glavi mi je trenutno potpuno drugačija nego inače. Vidim kaos slova i sudarene čestice riječi. Sav taj prostor između zvijezda nije prazan. Upotpunjen je riječima, slikama. Riječima koje smo pomislili i tko zna jesmo li ih ikada izgovorili. Slikama koje smo sanjali i vrlo vjerojatno zaboravili. Koliko smo toga onda zaboravili? Koliko toga se nikada više ne budemo sjetili? Niti vidjeli? Zar je zbilja sve to izgubljeno? A možda je tako i najbolje? Ali ne mogu zamisliti da je to sve nestalo. Samo tako. Puf. Možda je suđeno da je zaboravljeno. Ali možda se i zvijezde smiju na naš račun. Gledaju svaku večer nečiji folder i smiju se. A neka se smiju. Oprošteno im je, što ćemo s njima.

I sada razmišljam o cijelom tom konceptu. Glava mi povezuje misli, snove, zvijezde, vamzemljake i Svemir. Povezano je. Sve je međusobno povezano. Isprepletano. Možda su naše misli i snovi pravi alieni u cijeloj ovoj priči? Možda su oni ti koje ne možemo vidjeti ispred nas, a toliko želimo. Možda su snovi ta izobličena mala bića koja uporno želimo pronaći. Ili za koje tvrdimo da ne postoje, čisto jer nas strah vidjeti onoga što nam dolazi u misli dok spavamo. Toliko puno pitanja s možda i odgovora s ne znam. Tko zapravo može reći što je istina, a što samo plod naše mašte. Hoćemo li ikada shvatiti zvijezde i njihove baze podataka koje tako ljubomorno čuvaju? Hoćemo li ikada shvatiti Svemir čiji prostor je ispunjen onim mislima i snovima koje su kilometrima i kilometrima daleko od nas? Možda ne budemo. A možda budemo? Možda nije do traženja odgovora. Možda nije do shvaćanja i dešifriranja vizija. Možda je zapravo samo do postavljanja pravih pitanja. Pitanja koja ovaj tren putuju u foldere tko zna koje zvijezde, tko zna koliko kilometara daleko putem tko zna koje mliječne staze.