Osiguranje uključivosti obrazovanja kroz podršku studentima s invaliditetom
Povodom Međunarodnog dana obrazovanja 24. siječnja pod pokroviteljstvom Ministarstva
znanosti i obrazovanje, a u organizaciji Koordinacije pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za
podršku u visokom obrazovanju održan je online stručni skup pod nazivom “Osiguranje
uključivosti obrazovanja kroz podršku studentima (s invaliditetom): Dokle smo došli i kako
Dalje?”
Cilj skupa bio je prikazati rad službi za podršku studentima na visokim učilištima te otvoriti pitanja potrebnih sustavnih unaprjeđenja kako bi navedene službe mogle nastaviti pružati odgovarajuću podršku studentima s invaliditetom, ali i studentima pripadnicima ostalih ranjivih i podzastupljenih skupina, kao i svim studentima i nastavnicima u radu s njima.
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak tom je prilikom istaknula kako su studenti s invaliditetom na svakom koraku suočeni s nizom prepreka te stoga ne čudi što se mnogi od njih neće ni odlučiti na studij ili će od njega odustati, a oni koji uspiju to će ostvariti najviše zahvaljujući požrtvovnosti roditelja.
Naime, posljednji dostupni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazali su da 66 % osoba s invaliditetom ima samo osnovnoškolsko obrazovanje ili manje od toga, oko 26% ima srednju stručnu spremu, 5% specijalno obrazovanje, dok samo 3% osoba s invaliditetom ima visoku ili višu stručnu spremu. Činjenicu ovako malog broja osoba s invaliditetom koje su uspješno završile najvišu razinu obrazovanja Slonjšak pronalazi upravo u nedostatku potrebne podrške. Dok je podrška učenicima s teškoćama u razvoju na nižim razinama obrazovanja propisana zakonom i posebnim pravilnicima, na području visokog obrazovanja slične zakonodavne aktivnosti uopće nema do te mjere da u temeljnom zakonu ne postoji definicija tko se smatra studentima s invaliditetom te shodno tome ima pravo na podršku.
Službe za podršku studentima u 2022. godini su na devet hrvatskih sveučilišta evidentirale su 881 studenta s invaliditetom. Radi se o studentima koji su od tih službi zbog teškoća koje imaju u funkcioniranju u akademskom okruženju zatražili neki od dostupnih oblika prilagodbe i podrške.
Međutim, pretpostavlja se da je stvaran broj studenata koji zbog nekog oblika invaliditeta imaju poteškoće u akademskom okruženju daleko veći, što se prvenstveno odnosi na studente s takozvanim nevidljivim teškoćama za koje ne postoji dovoljno podrške niti svijesti da na nju imaju pravo.
Savjetnica pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Branka Meić Salie rekla je da su prema podacima dobivenim od službi podrške na sveučilištima, na visokom trećem mjestu po brojnosti studenti sa specifičnim teškoćama učenja kao što su disleksija i poremećaji pažnje i koncentracije.
Slična je situacija i sa studentima s teškoćama mentalnog zdravlja koji su četvrti po brojnosti te je još i prije pandemije zabilježen rast njihova broja koji se nakon pandemije dodatno povećao. S obzirom na to Ana Jerković, voditeljica nacionalne skupine za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj istaknula je kako je u izradi Nacrt Plana mjera za unaprjeđenje pravednosti i uključivosti u visokom obrazovanje koji će predvidjeti mjere usmjerene na mentalno zdravlje studenata i nastavnika.
