Općina Gola, poznata po velikom broju neoženjenih muškaraca, danas neženje može nabrojati na prste dvije ruke

Golu, općinu u srcu Podravine na samoj državnoj granici s republikom Mađarskom, kako bi oni rekli „z onkraj Drave“ poznatu po naivi, kulturi, lovnom i ribolovnom turizmu, godinama je pratila i činjenica da u njoj živi najviše neženja po glavi stanovnika.

Pisale su se o tome brojne kolumne, snimale emisije na državnoj televiziji ´80-ih i početkom ´90-ih, a onda su lokalne vlasti odlučile nešto učiniti prije nego se kuće isprazne i ulice utihnu. Da bi stvar bila zanimljivija, Gola na mađarskom jeziku znači roda i zaštitni je znak općine, a poznato je da je upravo roda simbol i nagovještaj skore prinove u obitelji. No, u Goli godinama ne da nije bilo puno rođene djece, već su se mladi selili u veće gradove trbuhom za kruhom, a ostajalo je mahom starije stanovništvo i pokoji mlađi muškarac koji se nije oženio.

Prolazile su godine od postepenog financijskog ulaganja i uvođenja niza potpora i rezultati su stigli. U posljednjih deset godina rasprodane su gotove sve nenapućene kuće u Goli i mnoge mlade obitelji su odlučile ostati u svom mjestu i tu odgajati svoju djecu. Otvorena su još tri dodatna vrtića, a mnogi su našli posao u dvije tvornice od kojih se jedna bavi preradom papira, a druga proizvodi PVC stolariju. Iako se još uvijek mnoge obitelji bave poljoprivredom, stočarstvom i ratarstvom, mnogo je mladih koji pokreću svoje obrte i poduzeća, a neki su se počeli baviti i ruralnim turizmom.

„S obzirom na to da Općina Gola ima veliku rentu od INA-e za crpilište plina pa nam ukupni godišnji proračun n iznosi oko 10 milijuna kuna, za početak smo krenuli sa raznim subvencijama za mlade. Sva djeca kod nas imaju besplatan vrtić, besplatnu školsku kuhinju, imali su i besplatne knjige i radne bilježnice kad ih država nije davala, a svi studenti i srednjoškolci dobivaju mjesečne subvencije i stipendije već godinama. Mislim da  malo koja općina u Hrvatskoj toliko daje za djecu i mlade.“ – naglasio je Marijan Lukčin, predsjednik Općinskog vijeća.

Općina danas ima oko 3000 stanovnika, kompletnu komunalnu infrastrukturu, nogostup, novu dvoranu vrijednu 6 milijuna kuna te je često domaćin ili organizator brojnih sportskih, kulturnih i zabavnih sadržaja koji promiču vrijednosti općine i Prekodravlja.

„I ja sam bil, rekli bi Golčani, stari dečko. Oženil sam se tek s 45 i dobil troje djece od kojih najstarije danas ima 12, a najmlađe 5 godina. Ne mogu reći da sam se ženil zbog poticaja, ali svakako nam je puno pomoglo sve ono s čime nam Općina ide u susret. Osim što najmlađe dijete ima besplatan vrtić, kćerke u školi imaju besplatnu kuhinju. Za svako dijete smo nakon rođena dobili po 10.000 kuna pomoći. Supruga je zaposlena u osnovnoj školi kao čistačica, a ja sam u braniteljskoj mirovini. Ne mogu se požaliti na ništa jer, uz subvencije, iz općine su uvijek voljni svima priskočiti u pomoć ako nam bilo što zatreba.“ – zaključio je Josip Dombaj, otac troje djece.

„Osim raznih subvencija za djecu, općina daje bespovratna sredstva i za obnovu ili kupnju nekretnina. Tako su uz dječju radost i obiteljsko veselje, renovirane ili kupljene mnoge kuće u kojima su mnoge mlade obitelji stvorile svoj dom. Ponosni smo na podatak da samo danas među općinama sa najnižim negativnim prirodnim prirastom u Koprivničko-križevačkoj županiji i zadovoljni smo što smo našu mladost uspjeli zadržati u našem malom mjestu. Dokaz je to da se uz dobar plan, malo volje i novca može puno toga pokrenuti. Ako smo mi oženili gotovo sve naše neženje i još ih k tome zadržali u Goli, onda to svatko može.“  – u šali dodaje Marijan Lukčin.

No, da nije ipak sve u novcu dokazuju prizori djece koju smo susreli radeći ovu reportažu. Šetajući po središtu sela, dječica s bicikla su nas znatiželjno propitkivala što tu radimo. Jedni su išli na sladoled, a drugi žurili kući pomoći nešto roditeljima. Ljetni praznici djece na selu ponešto su ipak drukčiji od praznika djece u gradovima. U  njihovom danu nema puno mjesta za mobitele i ostala tehnološka čudesa. Neki se igraju na igralištu i u parku dok ne padne mrak, mijese kolače od pijeska i blata, igraju se, kako kažu, dućana. Drugi pak odlaze na kupanje na obližnju rijeku Dravu čiji je tok od mjesta udaljen tek kilometar. U međuvremenu pomažu roditeljima u poslovima oko poljoprivrede, hrane i paze životinje ili s bakama peku kolače. I ne stide se toga, jer kako kažu, oni to vole i ne bi se s nikim mijenjali nizašto na svijetu. Tako su djeca i rode nakon dva desetljeća ponovno glavno obilježje Općine Gola, a mještane na neženje podsjeti tek pokoja anegdota.

Foto: TZP Središnja Podravina/ Ana Lukčin