OMILJENI INDIE KAUBOJ SVE MANJE ZANIMLJIV – Mac DeMarco – Here Comes the Cowboy

Novi album popularnog mladog izvođača donosi svima poznatu, opuštenu atmosferu, ali nije pretjerano inovativan i zanimljiv kao svaki do sada

Čuvši prve taktove, već legendarne, DeMarcove dvojke (2012.) u drugom srednje, ostao sam zapanjen. Osjetio sam po prvi puta ono što sam osjećao slušajući glazbu iz 70ih, 80ih, 90ih pa čak i ranih nultih, a to je savršena mješavina melankolije, nostalgije, sreće i tinejdžerskog bunta. Pomislio sam, ovaj tip je takvo osvježenje i nisam mogao prestati slušati sve dok se svaki lijeni, surferski, isprani gitarski riff nije izlizao u mojoj glavi i dosadio mi. Dvije godine kasnije izlazi album Salad Days u kojem Mac nastavlja istim tonom, s još boljim stvarima, koji će zauvijek zabilježiti moje, a i svačije srednjoškolske dane. Sljedećim projektom počinjemo naslućivati DeMarca kakvog poznajemo danas. Tekstovi postaju dublji, a pjesme sporije i praznije u mini albumu Another One koji izlazi 2015. uz kolekciju twangy, lo-fi instrumentala nazvanih Some Other Ones. Nakon mnogo turneja i DeMarcovog preseljenja iz obalne kuće u New Yorku u kuću s bazenom u Los Angelesu snima se prethodni album This Old Dog koji je mnogo introspektivniji i sporiji te više akustičan i protkan melankoličnim emocijama od prijašnjih izdanja. Slična tematika i stil ponovio se u ovogodišnjem albumu Here Comes the Cowboy.

Naslovna pjesma donosi svojevrstan intro cijelom albumu pomoću repetativnog gitarskog riffa i ponavljanja fraze imena albuma, najavljuje dolazak kauboja u pravom kaubojskom štihu. Singl Nobody koji je najavio izlazak albuma bio je podebljan i spotom u kojem se pojavljuje čovjek-gušter obučen u kauboja. Pjesma o problemima suočavanja sa slavom nije bila najbolji izbor za najavu albuma jer je dosadna i nezanimljiva. Na albumu se nalazi puno drugih stvari koje bi više mogle dočarati cijelu ljetnu, simpatično inertnu vibru izdanja.

Finally Alone savršena je pjesma za odmor, kakvu poruku donosi i lirički, a Preoccupied  oda je modernom stanju uma gdje smo svi anksiozni i stalno zauzeti. Slabiju stranu albuma savršeno prikazuje Choo Choo, beskrajno nezanimljiv funk pokušaj bez duboke poruke i značenja, jedna od onih koju preskačete čim čujete jer energijom i poletnošću odskače od ostatka albuma. Svaki DeMarcov album sadrži barem jednu skroz akustičnu baladu, a u kauboju to je K, obična ljubavna balada, lijepa pjesmica i ništa više. Heart to Heart i On the Square igraju se klavijaturama u najboljem mogućem smislu. Poznati DeMarcov retro-nostalgični, utopljeni zvuk povezuje ove stvari. On the Square popraćena je i vrlo bizarnim konceptualnim spotom umjetnice Catherine Sweet. Otužan, ali ispunjen nadom, singl o prolaznosti života All Of Our Yesterdays također je poslužio kao najava albuma te je taj posao puno bolje odradio od Nobody. Prolaznost života pokazala se kao čest motiv u DeMarcovim tekstovima pa tako i ovaj album završava pjesmama iste tematike, potkovanim melankolijom, ali i slavljenjem života. Skyless Moon i Baby Bye Bye možda su najbolji dio ove lijene i napušene kaubojske avanture.

Here Comes the Cowboy možda nema poletnost i mladenačku energiju koje su omogućile DeMarcu kultni status u prvim albumima, ali ima dozu ozbiljnosti i prikaz sazrijevanja kanadskog umjetnika. Ono što spašava pomalo dosadan i nesadržajan album je nit koja povezuje sve njegove albume, a to je mogućnost ugodne pozadinske glazbe, savršene za casual druženja ili gledanje u strop. Ono što ne pomaže albumu je lijenost koja je prestala biti simpatična, za razliku od prijašnjih albuma u kojima je bila ključna komponenta.

Foto: Muzika.hr