Od sviranja obrada po zagrebačkim bircevima do vlastitog albuma

Zvuči kao klišej, ali glazba je za mene spas od stresa i depresije.

Zagreb je prepun iznenađenja i nikada ne možeš u potpunosti znati što je za tebe taj grad pripremio. Mene su putevi prije par tjedana odveli u Buzz Bar u Preradovićevoj 30, gdje su dvojica mladića svirala akustičnu gitaru i pjevala hitove Dine Dvornika. I odmah su me osvojili. Dio tog zanimljivog dvojca je Marin Novak, student treće godine prava. Njihovo prijateljstvo i kemija traju preko deset godina, a ovaj daroviti glazbeni duo trenutačno sprema i prvi vlastiti album. Odlučila sam porazgovarati s Marinom i otkriti nešto više o ovim  mladim glazbenicima.

Glazbeni počeci

Možeš li ljudima koji vas ne znaju, svojim riječima objasniti što točno predstavlja Kali Lago?

Kali Lago je glazbeni projekt Filipa Smokvine i mene koji funkcionira dvojako. S jedne strane plaćeno sviramo obrade na gažama u raznim kafićima i restoranima za  njihove goste, a s druge radimo i vlastitu autorsku glazbu.  Stvaranje autorske glazbe djelomično  financiramo tim gažama. Trenutno smo u prvoj fazi snimanja albuma.

Kako je nastala ideja o formiranju dueta?

Ideja je nastala prije otprilike deset godina, kad smo Filip i ja počeli svirati u srednjoj školi i shvatili da imamo kemiju i razumijevanje, jednako i za skladanje i sviranje. Takvo nešto nikad nismo našli s nekom trećom osobom. Otad traje i prijateljstvo i suradnja koja je dosad već urodila plodom obzirom da smo s prošlim bendom došli do ugovora i tri singla sa Cro Rec. Obojica smo jednako sudjelovali u kreiranju, kod nas je sve 50-50.

Od kućnih tuluma do zagrebačkih birceva

Koju vrstu glazbe svirate?

Sviramo akustičnu glazbu alternativnog karaktera. Dakle, grunge, indie, garage i slično. Na nas je tijekom vremena u najmanju ruku utjecala rock, blues, metal, funk, pop, etno i razna instrumentalna glazba. Po nastupima uglavnom radimo obrade raznih rock, blues i funk hitova, a slušaju nas svi. S početka su to bili naši frendovi koji su dolazili na svirke. Ali onda jedan frend pozove drugog, trećeg, petog, i skupi se cijela ekipa.

Gdje ste dosad imali svirke?

Do sad smo u Zagrebu svirali u Double Tree by Hilton hotelu, restoranu Pod gričkim topom, Zug baru, Old Pharmacy Pubu, Buzz baru, Red Red Wine baru, Meandris baru, Concordia caffe baru, Fakin craft pubu, Friends baru u Utrinama i galeriji Klovićevi dvori. Najbolja svirka je bila na zadnje navedenom mjestu jer smo svirali u vrhunskoj organizaciji Rotaract kluba Kaptol na njihovoj humanitarnoj modnoj reviji. Iako, svaka mi ima neko posebno značenje. Pogotovo kad se sjetim da je to sve krenulo od kućnih tuluma, još u srednjoj školi. A danas brojimo preko dvadeset sviraka u godinu dana. U zadnjih nekoliko mjeseci su nas malo ”pokosile” razne viroze, pa smo dosta svirki morali otkazati, ali smo se vratili u igru.

Jesu li sve svirke bile zagrebačke ili ste svirali i izvan?

Jedino u Samoboru i na Rabu, gdje ljetujemo. U Samoboru smo svirali u Old Nick’s pubu, na Rabu u Conte Nero baru. U Samoboru je bilo zanimljivo, jer je to bio vjerojatno prvi put da su na svirku došli ljudi koje ne znamo niti iz viđenja (smijeh), što je značilo da nas ipak žele slušati.

      Jeste li dosad s nekim surađivali?

U smislu gaža, u obradama smo surađivali s pjevačicom Lorenom Jelusić i čajonistom Filipom Štivičićem. U kontekstu autorske glazbe još službeno ni s kim, a neslužbeno jesmo, ali ti neću reći s kim jer ništa nije još gotovo, hihi. Nemamo nikakvih drugih osobitih želja za suradnju s nekim jer se nije još pokazala potreba niti prilika, a trenutno nema smisla razmišljati toliko unaprijed zato što se bavimo poslovima i troškovima koji su aktualni sad.

Fakultet na prvom mjestu

Studiraš na jednom od najtežih fakulteta u državi. Kako uspijevaš uskladiti fakultetske obveze s nastupima/probama?

Usklađujem svirku s fakultetom, ne obrnuto. Obzirom da sam treća godina prava gdje su obvezna predavanja realno iznimka, lakše mi je formirati raspored pa sve stižem. Zna biti naporno, ali obzirom da obožavam i pravo i muziku zasad uspijevam uskladiti sve. Naravno da bih subotama nekad radije svirao, a ne sjedio za knjigom i učio Građansko pravo, ali nekad nemaš izbora. Fakultet je na prvom mjestu, oduvijek.

Čemu više težiš, pravnoj ili glazbenoj karijeri?

Kao što sam rekao, glazba je nešto bez čega ne mogu živjeti, ali na sve to više gledam kao jednu veliku avanturu i iskustvo. Naravno, imamo potencijal, što se dosad već i pokazalo, ali ovo prije svega radimo za naš gušt. Pravni studij je težak, pa vjerujem da ne bi imalo smisla reći da ne želim raditi u pravnoj struci nakon toliko godina studiranja. Ali, opet, nikad ne znaš gdje će te životni putevi odvesti.

Glazba kao ljubav i hobi od kojeg se može dobro živjeti

Što tebi glazba predstavlja?

Glazba je za mene prije svega velika radost. Uistinu ne mogu bez sviranja dulje od nekoliko dana, a bez slušanja ne mogu uopće. S druge strane, sviranje, pjevanje i osobito skladanje je za mene spas od stresa, tjeskobe i depresije koji su već nekoliko godina kod mene aktualni. Zvuči kao klišej, ali u mom slučaju je to naprosto istina.

Na čemu trenutačno radite?

Trenutno snimamo prvi album, kako sam i spomenuo ranije, ali više od toga ne smijem reći.

Misliš li da je teško probiti se u glazbenoj industriji?

Pitanje je što tko smatra probijanjem, ali vjerujem da je u glazbi slično kao i u drugim umjetnostima, oduvijek bilo jako teško probiti se iz niza razloga. Bez nekih dubokoumnih teza mogu reći da u našoj generaciji glazbenika u širem smislu uistinu imamo jako puno jako talentiranih autora i izvođača i samo je pitanje vremena kada će netko iz te skupine postati novi Tram 11, Houra, Aki, Bare, Dvornik ili Rundek. Izdvojio bih Dinu Jelusića koji već neko vrijeme postiže objektivno svjetski uspjeh, bendove Bruto Geto, Porto Morto i Jeboton ansambl.

Potrebno je da te ljudi prepoznaju. Naravno da smo svi krenuli sa sviranjem zbog sebe, ali na kraju ipak želiš ljude koji ćete slušati. A kad te prepoznaju i počnu slušati, možeš dosta daleko dogurati i na kraju, čak i živjeti od glazbe. 

Naslovna fotografija: Kali Lago i Lorena Jelusić, Galerija Klovićevi dvori (izvor: Kali Lago Facebook page)