Od Facebook “taga” do karte za Lyon

Sve je počelo kad me je početkom ljeta 2018. profesorica iz srednje škole, Lidia Gerstman, označila u komentaru na objavu „Eurodeska“ gdje traže mlade reportere s Balkana i Jugoistočne Europe za “putujući” seminar koji će se održati u Francuskoj. Pročitala sam sve potrebne uvjete i bacila se na posao – trebalo je napisati CV i motivacijsko pismo na francuskom čime sam se borila cijeli vikend – ali se isplatilo.

Kad sam poslala mail bila sam toliko sretna, kao da su me već prihvatili. Tijekom ljeta u nekim trenucima sam zaboravila na taj seminar, ali uvijek je bio u podsvijesti. Krajem rujna dobila sam mail da sam primljena. Bila sam presretna, ali kad sam počela razmišljati da idem sama, da ne ide nitko iz Hrvatske, da taj seminar nije pod Ministarstvom – javio se strah.

Listopad je doslovno proletio i došao je dan da krenem na put – stvarno mi nije bilo svejedno putovati u skroz nepoznato, u neznanju tko me čeka s druge strane. Sletjela sam u zračnu luku Lyon gdje svi imaju papire s imenima, a moga imena, naravno, nema. U nadi da me čekaju na drugom terminalu, sjednem sastrane i pokušavam se spojiti na Wi-fi, doći u kontakt s voditeljom seminara. Nakon što sam izmolila pola krunice u sebi, ugledam „ić“ na rubu nekog papira, približim se i vidim svoje ime. Tako smo dočekali sve seminariste i  krenuli u hostel.

Seminar je bio na temu  “Prirodna, kulturna, gastronomska, povijesna i industrijska baština: sredstvo za teritorijalni razvoj” i sudjelovali su novinari s Balkana (Kosovo, Albanija, Hrvatska),  Europe i Afrike – Armenia, Gvineja, Burkina Faso, Španjolska itd. Imali smo zadatak pripremiti pisanu, fotografsku, radijsku i audio vizualnu reportažu o bogatoj kulturnoj baštini Auvergne-Rhône-Alpes regije.

Kako smo mogli birati između dvije grupe – video i tisak; izabrah video. Prvi dan su nam objašnjavali kako koristiti svu video-opremu, a već drugo jutro dobili smo adresu reportaže, ime osobe koju trebamo intervjuirati i opremu u ruke. Koliko je bilo stresno kad te tako bace u vatru, zapravo je najbolji način da nešto naučiš. Tako smo proveli tri dana snimanja po Lyonu. Tema je bila gastronomija jer je Lyon grad gastronomije – stekli smo odlična iskustva i kroz zabavu odradili posao. Nije bilo baš lako jer smo cijeli dan, od 8 ujutro do 8 navečer bili na terenu, a kad bi se vratili onda bi to sve krenuli uređivati.

Nakon Lyona otišli smo do Thiersa gdje je bilo malo opuštenije – podijelili smo se u smjene da jedan dan jedni idu na teren, a drugi uređuju i obrnuto. Tako smo posjetili staru tvornicu noževa, razne muzeje i prisustvovali na press konferencijama koje su bile nešto najgore u našim životima – slušanje konferencije na francuskom jeziku dok ti jedino što razumiješ je – merci, bonjour, bonne soiree i tres bien.

Tri dana Thiersa bilo je dovoljno pa smo se zaputili u Vichy gdje smo posjetili i radili reportažu o Operi, gdje nas je popratila francuska televizija; Vichy također ima jedan od poznatijih SPA centara o kojemu smo također radili reportažu, tj. ne samo o SPA nego i o cijeloj kompaniji Vichy kozmetike – odveli su nas na izvor gdje izvire voda od 66 stupnjeva Celzijevih što cijevima ide do njihovog SPA centra, pokazali nam živo blato od kojega rade kozmetiku i kušali smo izvorsku vodu koja je po okusu kao mineralna voda. Također, pošto je grad Vichy podnio zahtjev da cijeli grad bude pod UNESCO-m, intervjuirali smo gradonačelnika o tome projektu. Posjetili smo još Lapalisse i Moulins, a svoje putovanje dokumentirali smo kroz različite susrete i istraživanje gradova. Bili smo u pratnji stručnjaka iz područja novinarstva, dokumentarnog filma i drugih koji su olakšali svoje reportaže s tehničkog i profesionalnog aspekta.

Naša dvotjedna avantura završila je u nedjelju ujutro kada smo došli na aerodrom u Lyon i rastali se te je svatko otišao u svom smjeru. Mogu reći da smo se svi vratili sa seminara s više iskustva, poznanstava i s više motivacije za posao koji radimo. Zanimljivo je to što kad nekome u Francuskoj kažeš da si novinar/student novinarstva dobiješ wow pogled, za razliku od pogleda koji dobiješ kad u Hrvatskoj kažeš da studiraš novinarstvo.