Prošlo je nešto više od mjesec dana od kada je smećkasto crvenkasta lopta posljednji put prošla kroz NBA obruč i kada smo začuli onaj prelijepi zvuk paranja mrežice. Točnije prošlo je nešto više od 800 sati, to jest skoro 50 000 minuta. Ali dobro, malo sam pretjerao s detaljima. Cijelo to neispunjeno vrijeme tijekom kojeg više nema neprospavanih noći, tijekom kojeg su se podočnjaci smanjili, nema više ni vremena ispunjenog pregledavanjem raznih sažetaka sjajnih utakmica po nekoliko puta (naravno barem ne onih novih). Sve mi je to otvorilo prostor za čitanje raznih američkih analitičara i NBA insajdera, kao i slušanja tradicionalnih hypemanova u vidu Stephena A. Smitha i njegovih rivala.

Mnogi od njih, poput i mnogih fanova najjače košarkaške lige svijeta, u temama koje se spominju u vidu budućnosti lige pričaju/pišu o istome: Lebronovi Lakersi, dominacija Greek Freaka, povratak moćnih Warriorsa naredne sezone, napad Netsa na prsten, cirkus u MSG-u, naravno spominje se i mogući nastavak sezone, ali radije nećemo o tome. Uglavnom, dotiču se aktualnih tema. Piše se o najpopularnijim ekipama, superzvijezdama lige, ali rijetko tko će kao jednu od potencijalno boljih momčadi sljedeće sezone, navesti tim iz savezne države koja ima dva zaštitna znaka – NASCAR i košarku. Malotko kao potencijalni važni čimbenik na istoku spominje Indana Pacerse, momčad poznatu po borbenosti i defenzivnoj izvrsnošću.

Small market, ali pametni potezi

Pacerse kao momčad, ali ponajviše Indianapolis kao grad uvijek će pratiti ista oznaka -neatraktivnost. Indianapolis nije grad u kojem bi htjele živjeti najveće zvijezde NBA lige. Zamislite samo zovu vas Lakersi, ali zove i Indiana. U ovoj situaciji odluka je dosta jednostavna, ugodna klima i predivne pješčane plaže „Grada anđela“ ili okrutna zima i dosadnjikavost u zemlji Hoosiersa. Naprosto ta neatraktivnost Indianapolisa Pacerse onemogućava u dovođenju sjajnih slobodnih igrača u Offseasonu, pa se moraju orijentirati na pametne razmjene i izbore na draftu.

Konstruiranje trenutnog tima Indiana je započela u nezavidnoj situaciji. U nju ih je stavio Paul George kada je zatražio trade. Naposljetku je PG završio u Oklahomi, a u suprotnom smjeru su otišli tada neispunjeni potencijal Victora Oladipa i dečko poznatog prezimena, Domantas Sabonis. U trenutku trade OKC su stručnjaci proglašavali pobjednicima, a sada, skoro tri godine poslije, jasno je da to baš i nije tako.

I ovaj offseason Pacersi su bili u zanimljivoj situaciji. Dobri ugovori koje su potpisali nakon tradea George omogućili su im sjajnu fleksibilnost u vidu salary capa, ali su značili i odluku u kojoj se Indiana mora odlučiti hoće li zadržati važne kotačiće u svojoj momčadi. Ipak Indiana je ostala bez svoja tri startera. Thaddeus Young je završio u Bullsima, naš Bojan Bogdanović se odlučio za četiri godine u Utahu umjesto tri u Indiani, a Darren Collison se posvetio religiji.

Odlazak tri startera u svega nekoliko dana, sigurno je pravi ispit za svaki front office lige, a Kevin Pritchard je njega sjajno riješio. Generalni menadžer Pacersa brzo je reagirao na odlazak Bojana i umjesto planiranog Ricky Rubia potpisao Malcoma Brogdona. Razmjenom za TJ Warrena na dan drafta osigurao se na poziciji krila u slučaju Babinog odlaska, a potpisivanjem pouzdanih šutera Jeremya Lamba i Justina Holidaya te „dosadnog“ defanzivca TJ Mcconnella, osigurao je širinu rostera.

Od otpisanih do nedodirljivih

Početak karijere Victora Oladipa nije se odvijao prema očekivanjima. Kao zvijezda sveučilišta Indiana izabrao ga je drugim izborom na draftu Orlando Magic u nadi da će on postati njihov franšizni igrač nakon rastanka s Dwightom Howardom, ali to se nije dogodilo. Uslijedila je kratka epizoda u Oklahomi, a onda se vratio kući i konačno postao taj franšizni igrač.

„Sve je o radu, cijeli život sam underdog, dokazujem ljudima da su u krivu. To je stanje uma koje imam. Vodim bitke još i svog rođenja, moji roditelji će vam reći tu priču, ali naposljetku sam bio borac i prije nego sam otvorio svoje oči.“, riječi su Victora Oladipa koje je dao za ESPN, a upravo one opisuju njegov mentalitet velikog radnika i borca.

Oladipo se u siječnju vratio na terene nakon ozljede koljena zbog koje je propustio godinu dana. Taj povratak nije bio bajan. Mučio se s formom, što je bilo i za očekivati, ali pravi Victor je žila kucavica ove momčadi, a prema njegovim riječima povratak na optimalnu razinu ne bi trebao biti upitan: „ Vjerujem da mogu savladati svaku prepreku, situaciju, bilo što da me zadesi. Ipak sam čovjek, imaš neke dobre i neke loše dane, ali konstantno, ja sam ubojica.“

Oladipo još nije gotov igrač, ali njegov clutch gen, neustrašivost i sjajne defanzivne osobine ga čine izuzetno neugodnim za svakoga. Dio igre u kojem može najviše napredovati je svakako šut, pogotovo onaj za tri poena. Ove sezone postotci šuta iza linije za tri su mu mizernih 30,4 %. Naravno ima mali uzorak, ali tokom cijele karijere  mu je postotak 35 %. No od njega se trenutno niti ne očekuje da uzima po 10 dalekometnih šuteva, već da iskoristi prostor koji mu otvaraju šuteri kojih Indiana trenutno ima na pretek.

U paketu s Victorom, Pacersi su doveli i sina velikog Arvydasa Sabonisa, Domantasa. Litvamnac je u Okhlahomi imao rookie sezonu koja nije vrijedna spomena, ali promjenom sredine promijenila se i njegova uloga. Prve dvije sezone je bio 6.igrač i to jedan od najboljih u NBA, ali ove se potpuno etablirao i postao allstar igrač. Jedna od njegovih najjačih strana je  pregled igre. Sjajan je kao sekundarni playmaker poslije picka, a to dokazuje broj od 500 asistencija ove sezone te je jedini centar koji ih je trenutno skupio više je Srbin Nikola Jokić. Upravo protiv njega Litvanac je ušao u knjigu rekorda. U pobjedi protiv Denvera u siječnju ostvario je triple – double uz statistiku od 20 poena, 15 skokova i 10 asistencija. Tim postignućem je postao prvi igrač u povijesti Indiane s tim brojkama te mu je to jedan od četiri ovosezonska triple – double.

Posljedni u nizu nekad otpisanih je Malcom Brogdon. Nekadašnjem rookieju godine Bucks nisu ponudili ugovor koji je odgovarao njegovim zahtjevima, a dio tog novca su izdvojili kako bi zadržali Erica Bledsoea. Odricanje od tako zahvalnog igrača je na neki način intrigantno. S obzirom na to da su Bucksi trenutno na vrhu istočne konferencije, ta ih odluka nije previše koštala, ali vidjeti ćemo što će donijeti budućnost.

Brogdon je svoje ime već upisao u povijest lige. Prvi je igrač izabran u drugoj rundi drafta koji je bio rookie godine te je član prestižnog kluba 50 40 90 (50% posto preciznosti iz igre, 40% pogođenih pokušaja za tri poena te 90% realiziranih slobodnih bacanja) što je prije njega uspjelo sedmorici igrača. Ove sezone bilježi nešto više od sedam asistencija po utakmici što je skoro četiri više od prijašnje. To je razumljivo jer je sjajan kreator, a više nije samo sidekick Antetokounmpoa koji čeku loptu na spot up trici. U tandemu s Oladipom čini jedan od najboljih defanzivnih backcourt tandema lige, a samo ozljeda ga je zaustavila da možda već ove sezone upiše prvi allstar nastup.

Kako napraviti korak naprijed?

Pacersi imaju sjajnu jezgru momčadi. Iako imaju kvalitete za ulazak među prva četiri na istoku, za napad na prsten im je potrebna dodatna nadogradnja. Potencijalni X faktor svakako može biti Myles Turner. Turner je sjajan rim protector, ali ostaje dojam da njegova igra u ofenzivi u najboljem slučaju stagnira. Zbog plahosti u protivničkom reketu i manjku agresivnosti uzima tek nešto više od devet šuteva po utakmici, a od toga su čak četiri za tri poena. Čak i za centra s kvalitetnim šutom tako malo pokušaja za dva su svakako problematična, ali kao važan defanzivni kotačić i centar koji širi teren izuzetno je važan igrač u sustavu Natea Mcmillana.

Bit će zanimljivo kako će se razvijati i najmlađi brat Holiday, Aaron. Važnu ulogu trenutno igra i TJ Warren, ali ukoliko ne postane konstantna šuterska opasnost izvana, teško je zamisliti da u modernoj košarci ima važniju ulogu u momčadi koja pretendira na naslov. Ulogu šutera s klupe ima Doug Mcdermott i kao takav je izuzetno važan igrač role koji bi i u budućnosti mogao odrađivati tu ulogu za Indianu. Zanimljiv je i Gruzijski centar Goga Bitadze, ali osim svojeg potencijala trenutno nije niti zapaženiji igrač role.

Mnogi će se okomiti i na trenera Nate Mcmillana da njeguje zastarjelu košarku. Naime Indiana trenutačno ima najmanje pokušaja za tri poenaod svih NBA momčadi u aktualnoj sezoni. Od 27.4 pokušaja prosječno iskoriste njih 10, što pak znači da su po broju postignutih trica jedino bolji od žalosnih New York Knicksa. Indiana također ima tek 17. napad lige, ali im je zato obrana sedma s dopuštenih nešto više o 107 poena po susretu.

Teško je reći koji će biti sljedeći potez menadžmenta Pacersa. Smjena Mcmillana za nekog potentnijeg ofenzivnog trenera ne čini se kao tako loš potez, ali kada pogledamo rezultate koje je Mister Sonic ostvarivao s uvijek podcijenjenim rosterom, ona bi zasigurno izazvala obostrane reakcije javnosti. Međutim, nekada  treba riskirati i od jako dobrog postati najbolji. Takav se stav isplatio Raptorsima kada su smijenili trenera godine Dwayne Caseya i s Nickom Nurseom uz malo sreće došli do prstena.

Malo je vjerojatno da će se Pacersi zahvaliti Mcmillanu, vjerojatnija je opcija razmatranje tradea za neko vrlo dobro 3&D krilo koje bi moglo braniti najbolje protivničke igrače na obe krilne pozicije, a uz to otvarati prostor Oladipu, Brogdonu i Sabonisu svojim šutom. Nemoguće je prognozirati kako će se sve odviti, ali na Pacerse u budućnosti svakako treba obratiti više pozornosti.