New Age; spasenje ili propast?

Skup ideja, skup zaključaka, masovno mišljenje, valovi nacija – sve su to natuknice koje određuju i tvore termin ideologije. No, iako ideologija nosi neko veće značenje i ona je nešto što bi pobliže moglo određivati smisao života ljudi, stvarati im pravila i kako bi nešto trebalo izgledati, ona je i sam ljudski proizvod; ideologija nije poslana od Boga (ili boga).

Nije Bog stvorio nas, mi smo stvorili njega. Nekim smo uvjerenjima sami oko sebe sagradili zidove toliko visoke da do nas ne dopire ni sunčevo svjetlo (masovna depresija). Ako se osvrnemo na ljusku evoluciju i evoluciju svega onoga što se tiče shvaćanja ljudske duše i tijela te njihove međusobne povezanosti, možemo uočiti veliku promjenu. Možemo uočiti napredak. Taj napredak za sobom vuče niz ljudskih propitkivanja iz kojih ideologije i proizlaze, ima ih mnoštvo, no ideologija New Agea je ona koja nas u ovom trenu zanima.

Vezanjem za neku ideologiju mi gubimo sebe, stapamo se s masom i gubimo identitet. No, i dalje smo pojedinci sagrađeni od specifičnih uvjerenja, vjerovanja i osobina. Ali akvarij ideologije u koji smo se sami stavili ne dopušta nam da vidimo kako se zapravo nalazimo u oceanu, bez granica. U modernoj je ljudskoj naravi da on želi biti neovisan, odriješen bilo kakvog utjecaja koji remeti njegov način života, neovisan o bilo kakvim društvenim pravilima. No, zaveden obećanjima duhovnog kiča, on ne može biti ovisniji. Zašto onda posežemo za horoskopom, zašto želimo da nam karte govore sudbinu koju već ionako možemo sami pretpostaviti, zašto smo podložni tome da očekujemo nešto bez da si sami stvorimo savršenstvo kojemu težimo. Mi ljudi živimo ili u prošlosti ili u budućnosti, no rijetko tko živi sada, u ovom trenu. Život je sad.

Unatoč izrazito eklektičnoj prirodi, identificirana su brojna uvjerenja koja se često nalaze u New Ageu. Teološki, New Age obično prihvaća vjeru u holistički oblik božanstva koji prožima sav svemir, uključujući i sama ljudska bića. Stoga se snažno naglašava duhovni autoritet sebstva. To je popraćeno uobičajenim vjerovanjem u širok spektar polubožanskih neljudskih entiteta, poput anđela i gospodara s kojima ljudi mogu komunicirati – putem raznih vrsta kanaliziranja. Tipično gledanje na ljudsku povijest kao na dijeljenje niza različitih doba, tj. uobičajeno New Age vjerovanje je da je čovječanstvo, jednom kad je živjelo u doba velikog tehnološkog napretka i duhovne mudrosti, ušlo u razdoblje duhovne degeneracije koje će se popraviti kroz uspostavu nadolazećeg doba Vodenjaka, po kojem je milieu i dobio ime. Također je snažan fokus na liječenju, posebno korištenje oblika alternativne medicine, te naglasak na ideji da se duhovnost i znanost mogu objediniti. No, mogu li se uistinu? I jedna i druga strana će imati svoja uvjerenja koja se međusobno neće moći tolerirati i odstupat će od uvjerenja druge strane. Tako one dvije nikada neće moći stvoriti harmoniju i sklad. Duhovnost i znanost tako postaju yin i yang; dvije jednake vrijednosti – suprotstavljene.

Dolazimo do pitanja je li New Age možda znanost? Odgovor na to pitanje bio bi da samo ako bi skup činjenica koje grade njegovu ideologiju bio masovni eksperiment nad ljudima kao duhovnim bićima koja su ograničena tijelom. Koliko čovjek kao duša može zapravo proviriti izvan granica vlastitog tijela? Koliko energije (i kakve energije) je potrebno da čovjek takvo što uspije?

               S jedne strane moram priznati da New Age nosi i dobre i loše stvari i prakse, isto kao i vjerovanja. No, valjda se zapitati je li ta ideologija možda vuk zamaskiran u ovcu? Ono što New Ageu nedostaje jesu jasno propisana obilježja. Vrlo je teško zaključiti radi li se o religiji, filozofiji, svjetonazoru, pokretu ili pak o nečem drugom. Koja je onda njegova narav? Dobre stvari tiču se religijske tolerancije. New Age kao takav uzima obilježja svih religija i spaja ih u jednu veliku cjelinu. Ova namjerna nejasnoća u vezi s prirodom božanstva također odražava ideju New Agea da božanstvo ne može razumjeti ljudski um ili jezik. New Age kao spektar književnosti prikazuje ponavljajuće osobine u svom prikazu božanskog: prva je ideja da je cjelovita, pa se često opisuje s pojmovima kao što su Ocean jedinstva, Beskonačni duh, Primalni tok, Jedna suština i Univerzalni princip. Druga je karakteristika božanstva kao Um, Svijest i Inteligencija, dok je treća opis božanstva kao oblika energije. Četvrta osobina je karakterizacija božanstva kao životne snage, čija je suština kreativnost, dok je peta koncept da se božanstvo sastoji od ljubavi. 

Pokret New Age ujedinio je tijelo različitih vjernika s dvije jednostavne ideje. Prvo, predvidjelo je dolazak Novog doba pojačane duhovne svijesti i međunarodnog mira. Doći će kraj rasizmu, siromaštvu, bolesti, gladi i ratu. Ova društvena transformacija rezultirala bi masovnim duhovnim buđenjem opće populacije tijekom sljedeće generacije. Drugo, pojedinci bi mogli dobiti predokus New Agea vlastitom duhovnom preobrazbom. Početne promjene postavile bi vjernika na sadhanu, novi put kontinuiranog rasta i preobrazbe. Iako većina sljedbenika New Age učenja vjeruje da nova era tek dolazi, Benjamin Crème najavio je da će se svjetski spasitelj, ili Maitreya, pojaviti 1982. Početni interes potaknut tim predviđanjem oslabio je kad se Maitreya nije pojavila, ali Crème se nastavio služiti svojom organizacijom Share International kako bi predvidio Spasiteljev skori dolazak. New Age, naravno, ima sotonističke korijene – bez sumnje. Anton LaVey 1966. na Valpurginu noć osniva svoj sotonistički pokret koji se sastojao od sljedbenika koje je LaVey okupljao na raznim zabavama. Na tu noć on brije glavu i istu godinu naziva prvom godinom Sotonina doba. U svojoj Sotonističkoj Bibliji Lucifera proziva personifikacijom prosvjetljenja u Dobu Vodenjaka, a New Age komentira ovako:

U mnoštvu knjiga poredanih na policama newageovskih knjižara nalaze se upute za vođenu meditaciju, kreativnu vizualizaciju, izvantjelesna iskustva, povezivanje s vlastitim duhovnim vodičima, gatanje iz karata, kristalnih kugli ili proricanje iz zvijezda. Što ako su sotonisti sve ovo prisvojili u svoje mračne svrhe i ugradili u sastavni dio rituala u čast Đavlu, gdje zapravo i pripadaju? Pobornici New Agea koriste se različitim sotonističkim materijalima, prilagođavajući ih za svoje vlastite licemjerne svrhe. U stvarnosti, cjelokupno to newageovsko nazivlje nije ništa druga doli pokušaj igranja Đavlove igre a da se ne koristi njegovo pakleno ime.

Sve ovo budi i nove prakse, religije, podreligije, ideologije i slično tome; Heathenism, Wicca, Modern Paganism, Shamanism itd. Čovjek je danas biće otvorena uma, spreman propoitkivati i prihvatiti sve ono što mu se svidi kreirajući svoj vlastiti balon ideja i načina života. No, možemo li uistinu ljudsko biće kao takvo osuđivati i kritizirati. Vremena nose nove stvari, tko zna što će se sve izdešavati u sljedećih 200 godina, koje novitete će ljudi tada proučavati i propitkivati, u što će onda vjerovati, hoće li čovjek tada uopće više postojati? Hoće li čovjek tada otkriti svoju svrhu, svrhu svemira i postojanja duše i tijela, svrhu postojanja svih bića? Možda nije na nama da to otkrijemo. Možda je propitkivanje ono što čovjeka ubije, ono što mu ukrade ispunjen život. Svatko je od nas svoj vlastiti svemir, tako poseban i jedinstven. Neuroni naših mozgova izgledaju isto kao i kozmičke mreže galaksije, koja je slučajnost toga? Koliko smo mi zapravo uistinu sami svoj svemir i hoćemo li ikada to saznati? Ali, što se dešava ako saznamo, što ćemo moći učiniti tom informacijom? Možda je svrha čovjeka u tome da neke stvari nikad ne sazna, nego da samo živi u vremenu koje mu je dano.