Autor: Ivan Pavić - Jun 12, 2016

Sezona se bliži kraju, nagrade se dijele diljem NBA svijeta, neki osvajaju nagrade s povijesnim uspjehom… Budući da pratimo svjetske trendove, vrijeme je i da moja malenkost pošalje svoje kipiće na adresu najboljih novaka u ligi. Neki su opravdali svoje pozicije na draftu; neki su se, poput Marija Hezonje, tražili kroz sezonu; neki su pumpali statistiku zahvaljujući limitiranosti svojih suigrača. Ostali su snimali priznanja svojih kolega po hotelskim sobama.

Tako da, without further ado:

First Rookie Team

Emmanuel Mudiay, Denver Nuggets

Devin Booker, Phoenix Suns

Kristaps Porzingis, Ney York Knicks

Nikola Jokić, Denver Nuggets

Karl-Anthony Towns, Minnesota Timberwolves

Mudiay je od početka sezone dobio kormilo Nuggetsa u ruke i pokazao da tu ima materijala za potencijalnu zvijezdu. Dobro koristi svoje prednosti na niskom postu u igri leđima protiv fizički slabijih braniča, ima odličan pregled terena i u prosjeku ne gubi previše lopti po utakmici – tek nešto više od tri. Mudiay je razigravač koji prvenstveno gleda kako razigrati momčad i pronaći suigrača u najboljoj poziciji. Ne treba čuditi to što je prvi u poretku novaka s 5,5 asistencija za 30 minuta na terenu. Trebao bi poraditi na šutu kako bi podigao svoj postotak šuta za dva bliže brojci od 40 % (trenutno na 36), a ako u arsenal ubaci i kvalitetniji šut za tri, smiješi mu se blistava karijera.

Booker, šuter Sunsa, ugodno je iznenadio ove sezone i pružio i više nego što se od njega očekivalo. Iako se prvih mjeseci tražio kroz promjenjivu minutažu iz utakmice u utakmicu, sredinom siječnja, u „raspalim“ Sunsima, zauzeo je standardno mjesto u startnoj petorci i pokazao da je već sad među vodećim šuterima lige. Brojke od 13,8 koševa po utakmici, uz 42 % šuta, to i pokazuju. Devin odlično koristi i blokove svojih visokih suigrača, gdje jako dobro čita igru, prepoznaje kretanje obrambenog centra i kažnjava šutom ili dobrim dodavanjem na svoje centare. Dobar je i u stvaranju prostora za šut pomoću tijela te u rješavanju akcije fade-away šutom koji neodoljivo podsjeća na mlađu verziju Klaya Thompsona.

Latvijac Porzingis, nakon ružnog dočeka na noć drafta od strane navijača Knicksa, od početka sezone ušutkao je sve kritičare svojim igrama i bio glavni igrač uz Carmela Anthonyja. Treći u poretku novaka s 14,3 poena po utakmici i drugi u poretku sa 7,3 skoka po utakmici, definitivno je opravdao visoki četvrti izbor. Jasno je da će morati poraditi na masi, ali to i tako dolazi samo od sebe u NBA. Ono zbog čega će u budućnosti stvarati probleme svojim čuvarima svakako je odličan šut za igrača od 221 centimetar (čovjek s tom visinom šutira 42 % iz igre, 33 % za tri poena), kojim može kažnjavati tromije visoke igrače, a istodobno otvarati reket za svoje vanjske suigrače. Jedan od budućih all-star igrača iz ove generacije.

Dvoumio sam se između Jokića i Mylesa Turnera jer obojica su ove sezone pružili sjajne igre. Imaju skoro pa identične brojke i ovdje je samo stvar ukusa – čiju igru više preferirate… Ako moram pronaći neku sitnicu koja će prevagnuti u Jokićevu prednost, neka to bude odigranih 20 utakmica više u regularnoj sezoni. To se odmah može pobiti argumentom da je Turner igrao u playoff-ekipi i imao puno veći pritisak od Nikole, što je nepobitno. Ono što mi se svidjelo kod Jokića jest svestranost. S visinom od 208 centimetara skače, asistira, zabija, broj ukradenih lopti mu je na razini bekova, ostvaruje samo jednu asistenciju manje od D’Angela Russella. Deset poena, sedam skokova, dvije i pol asistencije i jedna ukradena lopta po utakmici dovoljne su za prvu petorku.

Rookie godine mora biti u prvoj petorci. Nema što se već nije napisalo o Townsu. Brojke su jasne, igra još jasnija – kao da je već godinama u ligi, a pod mentorstvom Kevina Garnetta može napredovati još više. I tek mu je 20 godina. Vjerojatno budući MVP i nositelj igre Minnesote uz Andrew Wigginsa prema borbi za prsten. Fundamentalne vještine posjeduje, zabija iz daljine, prodorom, oko obruča – uistinu fenomenalan igrač. Double-double prosjek u prvoj sezoni: 18,3 poena i 10,5 skokova uz skoro pa dvije blokade (1,7) po utakmici. Što više tražiti od igrača prve godine?

Second Rookie Team

D’Angelo Russell, Los Angeles Lakers

Justise Winslow, Miami Heat

Stanley Johnson, Detroit Pistons

Myles Turner, Indiana Pacers

Jahlil Okafor, Philadelphia 76ers

Russellu se ispunila želja i završio je u blistavom Los Angelesu, odigrao s Bryantom sezonu, pružao pristojne brojke, pokazao da će Lakersi moći na njega računati u budućnosti, ali za razigravača mora povećati broj asistencija s prilično niskih 3,5 za tu poziciju. Za razliku od Mudiaya, više je score-first pointguard te je u lošim Lakersima punio brojke i završio s 13,2 poena po utakmici. Mogao je završiti u prvoj petorci da mu je ekipa uspjela skupiti desetak pobjeda više i da se manje bavio snimanjem.

Pat Riley još je jednom pogodio s potezom. Winslow je još jedan razlog zašto sam žestoki protivnik brojki i analitičara i debilnih statistika kojima su nas zarazili. Nešto više od šest poena i pet skokova po utakmici za 28,6 minuta ne djeluje impresivno i vrijedno uvrštavanja u drugu petorku. Ne bih se čudio ni da službeno završi u prvoj petorci. Iako možda manje nudi na napadačkoj strani terena, sve to nadoknadi i vraća trostruko na obrambenoj. Najviše skokova po utakmici od svih bekova među novacima. Iako je bek / nisko krilo i brani najbolje protivničke igrače, znao je zaigrati i na četvorci, a u doigravanju i na mjestu centra. Za deseti izbor imati tako raznovrsnog igrača svakako je dobitak. Još mora poraditi na vanjskom šutu i može se govoriti o budućoj zvijezdi lige.

Moram priznati da sam Johnsona od svih u ovom izboru pratio najmanje. Pogledao sam tek nekih 15-ak utakmica Pistonsa. Iako ima solidne brojke, točnije 8,8 poena za 23,1 minutu po utakmici, Johnson mi djeluje kao jedan od igrača koji će kroz 3 – 4 sezone početi dolaziti do izražaja. Puca od samopouzdanja, a tek mu je 19 godina. To možda i nije loše, ali ponekad zna izazvati i kontraefekt koji vodi u nekakav svoj svijet, gdje će sebe vidjeti kao najboljeg, iako je daleko od te razine.

Za Turnera sam skoro pa sve rekao kad sam govorio o Jokiću. Iznimno mi se sviđa njegova igra, ima želju, protivnicima daje do znanja da je na terenu na oba kraja terena i sa svojom visinom ima vrlo lijep šut s vrha reketa, ali i općenito na toj daljini od koša. Obrambeno se iskazao, pogotovo u seriji s Torontom, kad je imao 3,3 blokade po susretu. Ukratko, može i u prvu petorku. Bilo bi potpuno zasluženo, a njegove su brojke ove sezone sljedeće: 10,3 poena, 5,5 skoka i 1,4 blokade za 22,8 minute po utakmici.

Jahlil je svoje odradio ove sezone, iako je već tamo nakon prvih deset poraza čovjek izgubio volju za košarkom i odlučio utjehu pronaći u alkoholu i šaketanju ljudi. Kada u prvih mjesec dana karijere u NBA izgubite više nego u cijelom svom životu, donekle je shvatljivo odakle dolaze tolike frustracije. Razlog druge petorke, unatoč odličnim brojkama od 17,5 poena po utakmici, jest to što je odigrao samo 53 utakmice. Napadački je genijalan, ima sjajan rad nogu, a ono što se pričalo od predsezone dobilo je potvrdu i kako je sezona odmicala. Okafor ne zna / ne želi igrati obranu. Mislim da ga Sixersi imaju u vidu za neki potencijalni trade kroz sezonu ili dvije ako se pokaže da je teško uklopljiv u njihovo razdoblje i želju rebuildinga.