Najezda samovozećih automobila je mnogo bliža nego što mislite: Robotaksi mreža već je uspostavljena u Pekingu

Posljednjih nekoliko dana mediji vrve natpisima povezanim s planom Mate Rimca, osnivača Rimac automobila, o uspostavi robotaksi mreže u Zagrebu do 2024. godine, o čemu je prvotno izvijestio Jutarnji List.

Dok je nekolicina njegove tvrdnje smatrala zanimljivima, pa skoro senzacionalnima, suvlasnik tvrtke DefenseCode, Lucijan Carić, izrazio je veliki skepticizam te na svom Facebook profilu napisao kako neće biti takve mreže robotaksija u Zagrebu, a Rimca okarakterizirao kao muljatora i demagoga. „Na ovo stavljam 10k eura, a Mat-e ako je faca neka mi ponudi dobar koeficijent, ali ne tipa 2, 5 ili 10, već takav koliko mu je jezik dug – 50 ili 100, pa da ga vidimo“, okladio se Carić. Zbog toga smo odlučili istražiti kakva je situacija s robotaksijima i samovozećim automobilima u svijetu.
U Pekingu već u pogonu

Robotaksiji u svijetu ne bi bila nikakva inovacija, ali bi bili raritet. Trenutno, ukoliko je neko voljan provozati se u automobilu bez ljudskog vozača, prepustiti robotu taksistu udobnost vožnje i sretni dolazak na cilj, morat će se zaputiti u Peking. U glavnom gradu Kine ove je godine uspostavljena mreža Apollo Go Robotaxi servisa. Njihovo funkcioniranje je jednostavno – putnik prvo mora locirati taksi putem Apollo Go aplikacije, kako bi ga otključao potrebno je skenirati QR kod zbog verifikacije i trenutno, nadajmo se, zdravstveni kod, potom se pritisne Start tipka te time vožnja može početi. Iz kompanije Baidu su se povodom pokretanje robotaksi službe oglasili o namjera širenja na još nekoliko gradova: „U budućnosti, Baidu Apollo će pokrenuti robotaksije bez vozača u još gradova, te tako omogućiti javnosti pristup zelenoj, ugodnoj putničkoj usluzi s niskom emisijom ugljika, istovremeno unaprjeđujući svoju uslugu.“

Prisutne određene poteškoće

Iako je veliki ekonomski potencijal prisutan u razvoju robotaksija, prvenstveno kod već postojećih taksi industrija poput Ubera ili Bolta, postoje primjeri iz prošlosti koji su pokazali kako samovozeći auti mogu biti kobni. Opcija Teslinog autopilota u Teslinom modelu S iz 2019. godine, navodno je bila tragična za dvoje ljudi koju su smrtno stradali u prometnoj nesreći u Teksasu ranije ove godine, o čemu je pisao The New York Times. Elon Musk, osnivač Tesle, demantirao je tvrdnje po kojima je nesreći kumovala Teslina opcija autopilota. Međutim, možebitno je indikativna istraga koju vodi američka Nacionalna administracija sigurnosti na autocestama. Prema njihovim navodima tada su istraživali oko 20-ak nesreća Teslinih automobila za koje postoje sumnje da su uzrokovane spomenutim autopilotom.
Također, kada spominjemo potencijalne opasnosti samovozećih automobila, obavezno se mora spomenuti kibernetička sigurnost. U svijetu u kojemu je tehnologija preuzela primat, zaista bi se mogla zlouporabiti funkcija umjetne inteligencije zadužene za upravljanjem samovozećim autima njezinim hakiranjem. Realnost je da unatoč skepticizmu, samovozeći su automobili praktički postali djelićem stvarnosti, a pojava robotaksi mreže u Zagrebu i ostatku Hrvatske nije u budućnosti toliko surealna.