Može li moderan čovjek hodati putem samuraja?

Postoji anime zvan Drifters u kojem glavni lik zapravo i je glavni lik jer je samuraj koji doslovno živi po Bushido kodeksu moralnih vrijednosti. Taj kodeks, poznatiji kao Put ratnika, sastoji se od 8 moralnih vrijednosti po kojima je svaki samuraj morao živjeti – i umrijeti. Te moralne vrijednosti su Gi (pravednost), Yu (hrabrost), Jin (dobrota), Rei (poštovanje), Makoto i Shin (istina i istinitost), Meiyo (čast), Chugi ili Chu (vjernost, obveza i odanost) i Jisei (samokontrola). Malo podsjeća na vrijednosti koje bi svaki novinar trebao dosljedno pratiti, no samuraji su malo drugačije doživljavali te imenice, pogotovo samuraji iz Sengoku (1467. – 1600.) razdoblja japanske povijesti. Sengoku samuraje bi se danas dijagnosticiralo kao apsolutno ludima i izvan ovog svijeta, ne samo zbog njihovog pogleda na život i smrt, no i zbog činjenice da riječi nisu prazne u njihovom svijetu.

Život i smrt tematika je Driftersa koja se iskazuje na više načina. Dijalozi između samuraja Toyohise Shimazua (protagonist) i ljudi, koje bi danas smatrali relativno normalnima, su nevjerojatno casual kad je riječ o smrti – „Vrijeme je da se žrtvujemo!“ ili „Ako ću umrijeti, bar ću donijeti pobjedu za svoj klan“ samo su neke od rečenica koje izazovu blagu neugodu. Drifters je jedna od rijetkih anime serija koja nije cenzurirala hektolitre krvi koja je prolivena ili odsječene glave protivnika protagonista, vjerojatno kako bi se dodatno naglasila određena ravnodušnost koju samuraji osjećaju prema zadnjim vlastitim trenucima. Smrt je samo dio života, u najdoslovnijem smislu.

Na stranu s morbidnim temama i nazad na Bushido kodeks. Drifters suptilno postavlja par pitanja, ako se imalo razmisli o tematici – je li potreban sustav vrijednosti i danas? Nije u pitanju apsolutna i slijepa dosljednost kodeksu jer bi danas vlasnici tvrtki koji ne isplaćuju plaće svojim radnicima trebali počiniti seppuku ili, neformalnije, harakiri, odnosno ritualno rezanje trbuha u svrhu samoubojstva zbog gubitka časti. Većina današnjih hrvatskih političara bi trebalo to također učiniti zbog krađe i laganja vlastitih ljudi, no globalno gledajući, postoji mnogo primjera ljudi koji su, u jednom trenutku ili cijeli život, hodali putem ratnika. Zato postoje Medalje časti koje dodjeljuje Vlada Sjedinjenih Američkih Država svojim hrabrim vojnicima, za događaje ili odluke koje su bile svakidašnje ondašnjim samurajima. Primjer Beauforda Theodorea Andersona, vojnika koji je zaslužio jednu Medalju jer je samostalno uspio otkloniti prijetnju bočnog napada Japanaca 1945. godine tako što je naredio svojoj trupi da se sakriju, bacio nazad minobacač na Japance i pucao gdje je god stigao. Svrha ovog teksta nije da se umanji ili osramoti hrabrost tog vojnika, no samuraj bi se u toj situaciji sam žrtvovao za sigurnost svoje trupe, jer inače ne bi mogao živjeti sam sa sobom i svojom odlukom, pogotovo ako bi netko osim njega nastradao. To je glavna razlika u definiciji hrabrosti i pravednosti modernog čovjeka i samuraja, gdje također ulazi u igru i čast. Prema kodeksu, čast je opet malo drugačija. Ratnike, ili samuraje, može suditi samo jedna osoba, a to su oni sami. Sve donesene odluke su njihovo zrcalo koje ne mogu pokriti plahtom i ignorirati, već su zauvijek s njima. Zvuči stresno, no možda ipak nije – lakše je živjeti ako si iskren i čestit prema samom sebi.

U pitanje dolaze moderne korporacije i kako ti ljudi žive znajući da prikrivaju istinu. Postoji uistinu bezbroj primjera današnjice koji su upravo suprotno od Bushido kodeksa – od McDonald’sa koji se odnedavno postavlja na tržište kao zdrava hrana, gaming kompanija, poput Bethesde, koje lažu svojim korisnicima zbog što većeg profita i onda prikrivaju te laži tuširajući influencere poklonima, do bilo kojeg političara na svijetu, jer tko zna što oni zapravo misle, žele i u čiju korist oni odlučuju. Sve su to odlični kandidati za seppuku.

Glavna odrednica ovog komentara je pokušaj uspostavljanja reformiranog i adaptiranog Bushido kodeksa u današnji svijet. Mogu li samuraji reći da je Michael Collins (jedan od vođa IRA-e) hrabar jer je organizirao operaciju u kojoj je ubijeno 14 britanskih špijuna u Dublinu? Ili su RIC (Royal Irish Constabulary) hrabri jer su uzvratili napadom na nogometnoj utakmici u Croke Parku, gdje je ubijeno 11 i ranjeno oko 60 civila? Ako stavimo samurajske naočale i pogledamo u tu Krvavu Nedjelju 1920., IRA je častan i hrabar klan jer su zaštitili svoj narod i samo su ubili ljude koji su već bili u ratu s njima. Civile, žene i vojnike koji bace svoje oružje se ne ubija prema Bushidu.

Naravno da se pogled na smrt drastično promijenio od 16. stoljeća i Bushido kodeks iz tog razdoblja se nikako ne bi mogao uklopiti u moderan svijet. Značenje Bushido odrednica je potpuno drugačije od današnjeg poimanja imenica po kojima bi se trebalo živjeti. Ovo nije poziv za smrt svima koji lažu, kradu ili obmanjuju, već je poziv da se stane i razmisli. Otkad je osobni profit, bilo financijski ili ikakav drugačiji, postao bitniji od mogućnosti da možemo, bez srama ili tjeskobe, uistinu stati iza sebe i svojih odluka i vrijednosti? Samuraji su to mogli, iako se Sengoku razdoblje karakterizira nemirom i masovnim ubojstvima. Bez obzira na to, bili su skromni u poimanju samih sebe. Možda je to potrebno i modernom svijetu.