Moskau: osvježenje na domaćoj underground-sceni
Bez obzira na to što je nezahvalno govoriti o nekoj alternativnoj sceni kada nije sigurno što ustvari čini mainstream, za Moskau je jasno da ih nećete čuti na radiostanicama. Unatoč tome što su nastali još 2009., tek ove godine – s nešto izmijenjenim sastavom, ali i konceptom glazbenog izričaja – doživljavaju uzlet.
Radi se o trojcu iz Koprivnice koji svoj eksperimentalni zvuk opisuje kao noise/post-punk/art-core-performans. Vidljiv je niz utjecaja iz mračne glazbe s opskurnom atmosferom, prvenstveno od bendova poput The Birthday Party ili rane faze Nicka Cavea s Bad Seedsima.
Za njihove koncerte se na prvi pogled može reći da nastaju spontano. Mada nemaju veliki opus (uz ovogodišnji novi EP, postoji i EP Moskau iz 2010.), na posljednjim koncertima sviraju 4 skladbe koje su se našle na nedavno objavljenom EP-u RED.
Vjerojatno ni sami ne znaju koliko će im svaka pjesma trajati budući da osnovni ritam mogu ponavljati sve dok imaju ideju kako da ga varijacijama razrade. Osim matičnog trojca, kroz trajanje skladbi priključuju se i druge osobe koje dodatno doprinose inače kaotičnoj i mračnoj atmosferi. Sasvim je moguće da se u nekom trenutku pojavi govornik koji čita retke iz Biblije, a da kasnije uzme neki nasumični predmet i njime stvara zvukove. Jednom je to bio prometni znak, drugi put su mu se u rukama našli dijelovi bicikla – a tko zna što će uzeti sljedeći put.
Zanimljivo je to da su s ovakvim konceptom počeli nastupati u koprivničkoj sinagogi za vrijeme FIUK-a (Festivala izvedbenih umjetnosti u Koprivnici) u rujnu prošle godine. Ove su se godine priključili varaždinskom bendu Vlasta Popić s kojim su nastupili na više lokacija, uključujući Koprivnicu, Varaždin i Tvornicu kulture u Zagrebu. U Tvornici im je to bio drugi nastup, dok su na prvom nastupili kao predgrupa Repetitoru, također mladoj, ali sve popularnijoj grupi iz Srbije.
Trenutni koncept na kojem grade svoje koncerte sastoji se od svojevrsne gradacije kaosa – kako zvučnog, tako i vizualno scenskog. Kako koncert traje, tako se uključuje sve više ljudi, i to s instrumentima poput saksofona i harmonike (početnu postavu čine samo bubanj, bas i gitara), a na kraju se na pozornici skupi desetak izvođača uz koje nastupa i bosonoga plesačica.
Na posljednjim koncertima instrumentalno su im se priključili članovi Vlaste Popić, pa su tu kolaboraciju od milja nazvali Vlaskau. Budući da im je forma poprilično otvorena, ne bi čudilo to da na budućim koncertima prošire repertoar – kako samih skladbi, tako i članova koji će na kraju nastupati kao jedinstveni oblik eksperimentalnog noise-art-teatra.
Kreativnost i originalni pristup imaju, a sad je na publici da to prepozna.
