Mladi i nacionalizam

Stručnjaci su nacionalizam definirali kao mržnju prema nepripadnicima vlastite nacije, a pojavljuje se ondje gdje se toleranciji gubi svaki trag. Kao što dijete ne poznaje mržnju dok ga ne naučite kako mrziti, tako počinjemo osuđivati one koji nisu kao mi kada sebi opravdamo razloge zašto su manje vrijedni.

Susrela sam vršnjake koji preziru do srži. Zapitala sam se koliko mržnje stane u tijelo koje 20 godina živi na Zemlji, gdje čuvamo čist zrak i pitku vodu i spašavamo se od požara, nesreća i poplava. Dok ljudi gladuju i umiru, mi mrzimo onoga s druge strane.

Zanimaju me kriteriji koji tebe čine boljim od ostalih; trenutak u kojem je objekt mržnje postao čovjek od kojeg te dijeli samo crta na karti nazvana granica. Rekli su ti da vrijediš više; tvoja himna odjekuje glasnije, a nacionalna ti je svetinja opravdanje za zlo naneseno onima koji nisu imali sreće roditi se na tvom tlu. Ljubav prema domovini nije izgovor za štetu koju nanosiš i ne možeš biti slobodan ako slobodu nisi omogućio drugima.

Za mene je nacionalizam maligna bolest u odmakloj fazi – na početku je bez simptoma, a onda počinje pakao. Prema nekim podacima, postoji oko 216 godina. Nisu gradili škole, parkove, bolnice i oni su 216 godina u nasljeđu ostavili samo sjeme mržnje. 12 pari čovjekovih rebara, 20 prstiju, 32 zuba, 206 kostiju, a 216 godina unazad u tijelo utisnuta mržnja jer misliš da si nešto više od onoga što zapravo jesi – samo čovjek. A to je, čini se, najteže.