Mit o “Velikoj četvorci”

Ponekad se svatko od nas zapita što bi bilo kad bi živio u nekom drugom vremenu. Kako bi izgledalo biti dijelom Križarskih ratova, biti član pećinskih zajednica ili pak, biti kmet. No dobro, ovo potonje je doista crn scenarij. Današnji ljudi imaju veliku privilegiju, naravno pod uvjetom da prate sport i da su ljubitelji tenisa. Oni svjedoče njegovoj zlatnoj eri i prate karijere trojice najboljih tenisača ikada: Rogera Federera, Rafaela Nadala i Novaka Đokovića.

Neki bi mogli reći da smo svjedoci najdosadnije ere u povijesti „bijeloga sporta“, ali prije bih rekao da su ranije spomenuta trojica razlog toj „dosadi“, to jest njihova veličina je doprinijela veličini sporta. Pojedinci  će isto tako pričati o eri „Velike četvorke“ te u nju uvrstiti i Britanca Andya Murraya, no postoji li ona uopće?

Brojke ne lažu

Krenimo od glavnog kriterija, a to je broj osvojenih Grand Slam naslova. Pokraj svojeg imena Federera ima brojku 20, Nadal 19, a Đoković 17. Upravo njih trojica okupiraju prve tri pozicije na ljestvici osvojenih titula na četiri najprestižnija teniska turnira. Andy Murray je u karijeri osvojio tri titule na Grand Slamovima. Te tri titule su veliko dostignuće za bilo kojeg tenisača, ali one nikako nisu dovoljne da te netko stavi u istu rečenicu s trojicom najvećih.

U međusobnim omjerima Murray ima najbolji skor protiv „švicarskog maestra“. Međutim, i u tom H2H omjeru vodi Federer 14:11. Španjolac ima 17 pobjeda protiv Murraya, dok je Britanac njega svladao sedam puta. Međusobni omjer između Murraya i Đokovića iznosi 25:11 u korist Srbina. I dok je Murray pobijeđivao članove „Velike trojke“, on sa svima njima i dalje ima negativan omjer. Na Grand Slamovima je protiv njih skupio samo pet pobjeda, od kojih je jedna bila predaja Nadala, a istovremeno je upisao i 20 poraza. Ta nemogućnost kontinuiranog slavlja na najvećoj pozornici je i razlog besmislenosti usporedbe. Murrayeva izjava koju je dao za AusOpen.com najbolje opisuje kako se osjeća: „Mislim da sam mogao igrati malo bolje. Da, mislim da sam u većini mečeva koje smo igrali bio konkurentan. Izgleda li to isto izvana ili iznutra, ne znam.“

Gdje smjestiti Andya?

Škakljivo je odgovoriti na pitanje gdje bi bilo Murreyevo mjesto kada bi isključili postojanje „Velike četvorke“. Naime, Murray je svojim rezultatima sigurno jedan od najboljih ikada. Bivši broj 1, osvajač tri Grand Slam i 14 Masters titula, pobjednik Davis Cupa te dva puta olimpijski pobjednik. Upravo zbog toga ga je nezahvalno izjednačiti s drugim vlasnicima Grand Slam naslova u ovoj eri: Stanom Wawrinkoma, Juan Martinom del Potrom i našim Marinom Čilićem.

Svo troje su vrhunski igrači, ali niti jedan od njih nije napravio u karijeri ono što je Andy. Iako je Stan imao naoko više uspjeha protiv Federera, Nadal i Đokovića na Grand Slam turnirima, on se isto tako nije naosvajao previše titula, barem ne u usporedbi s Britancem. Wawrinka ih ima 16, Argentinac 22, a Mrnja 18. Naravno, ne vrijede sve titule isto. Stanimal također ima 3 Grand Slam naslova, ali kada vidimo Murrayevo broj od 46 osvojenih titula, daljnji argumenti padaju u vodu.

Pa onda, gdje smjestiti Andya? Ne možemo ga prikrpati teniskim bogovima, a životopis mu je puno podebljaniji negoli ostatku družine. Andy je jednostavno najbolji od ostalih. Veliki tenisač, možda i najbolji u Britanskoj povijesti, Škotskoj sigurno. Igrač koji je osvojio skoro sve što je mogao, ugrožavao najbolje i pobjeđivao ih, ali ipak ga ne možemo usporediti s „Velikom trojkom“. Ne zato što je on puno gori od njih, već iz razloga što se s njima nitko ne može usporediti.