Misteriji Zemlje – je li zaista tako nevina i slatka?

Prošlost, ali i sadašnjost našeg planeta svakako krije brojne tajne čime se stvaraju nepoznanice znanstvenih jednadžbi u pokušaju dešifriranja i definiranja istih – koje sve misterije krije Zemlja i je li ona zaista tako nevina i slatka kao što se čini na prvi pogled ili ipak krije neke zastrašujuće činjenice kao odgovore na pitanja koja možda ipak trebaju ostati neodgovorena?

Znatiželja je zaista utkana u tkivo čovjeka. On ima tu narav da teži učenju, znanju i istraživanju, da otkriva, osvaja, zna i poznaje. No, neki misteriji su i dan danas nepoznati i izazivaju čovjeka da preispituje granice onoga što zna i vjeruje kako bi konačno uspio složiti sve komade slagalice u neku dobru i smislenu priču. Uvijek se kaže da za sve postoje racionalna objašnjenja potkrijepljena činjenicama, no ako se samo to uzme kao osnovu, svijet se može podijeliti na dva tipa ljudi – Scully ili realisti koji vjeruju samo u ono što je znanost dokazala, što se može vidjeti, čuti, dotaknuti te Mulder, odnosno ljudi koji ne trebaju znanost da im objasni zašto je nešto tako kako jest, ne moraju vidjeti da vjeruju u pozadinu nekog čuda ili u ovom slučaju misterija. No, je li sve zaista tako crno i bijelo? Nećemo ulaziti u nikakve teorije zavjere, samo dotaknuti nekoliko misterija Zemlje koji nikako da nađu znanstvena objašnjenja, ali su i previše fascinantna i zastrašujuća da dopuste neka druga vjerovanja, a samim time su uvijek i zanimljivija tema razgovara.

Od čega se ono sastoji Zemlja?

Svi su redom u školi učili od čega se sastoji Zemlja – njena unutrašnjost sastoji se od različitih građenih ljuski, odnosno sfera. Ako se krene od površine prema središtu, sfere čine kora, plašt i jezgra koje se potom granaju na još nekoliko specifičnih dijelova. Ipak, jedna od tih sfera i dalje je veliki misterij znanstvenicima – nepoznato je od čega se sastoji Zemljin plašt. Prema stranicama net.hr, seizmolozi smatraju kako je unutarnja jezgra Zemlje čvrsta, dok je vanjska tekuća i rastaljena. Ako se sada nastavi gledati iz središta prema površini, tako se dolazi do plašta čija kora klizi, a ono što čini misterij je činjenica da se i dalje ne zna od čega se sastoji to područje budući da je ono i dalje neistraženo. S obzirom na to da se nalazi na udaljenosti između 30 i 2900 kilometara od površine, vrlo vjerojatno se misterij još neko vrijeme neće riješiti jer je ljudska noga najdublje kročila 12,3 kilometara u dubinu.

Znanstvenici su zaintrigirani i mijenjanjem magnetskih polova. Zemljini magnetski stupovi se tako mogu kretati i potpuno promijeniti smjer, ali znanstvenici ne znaju razlog istome, osim da se to dogodilo već nekoliko puta, a zadnja promjena bila je prije 10 milijuna godina. Jedino što se zna je da će se isto vrlo vjerojatno ponoviti.

Ako se vratimo malo u prošlost, recimo oko 620 milijuna godina, tada je jedan dan na Zemlji trajao 21,9 sati. Kako prenosi net.hr, Zemlja se postupno usporava i to brzinom od oko 70 milisekundi u 100 godina. Znanstvenici ne mogu otkriti zašto do toga dolazi, ali činjenica jest da je trebalo 100 milijuna godina da jedan dan traje 24 sata.

Neobjašnjivo zujanje

Kao posljedica globalne mikroseizmičke aktivnosti, Zemlja ima svoj zvuk – neprekidno zujanje. Kako prenosi jutarnji.hr,mnogi ljudi čuju glasanje Zemlje, no do sada nisu bili shvaćeni ozbiljno, dapače, u prošlosti su liječnici ignorirali takve boljke i smatrali da se radi o izmišljenom zvuku ili o nekoj vrsti tinitusa. Tinitus se, prema stranicama adiva.hr, javlja kod 15-20% ljudi, a riječ je o simptomu kojeg osoba doživljava kao zvukove u obliku zujanja ili šuma, a da pritom nije prisutan podražajni zvuk. Isti je posljedica ozljede uha, gubitka sluha ili cirkulacijskih problema unutarnjeg uha. Tinitus se opisuje kao šum pokvarenog televizora, pištanje, šuštanje lišća ili zujanje. Kako su doktori upravo tome pripisivali zujanje koje su samo određene osobe mogle čuti, grupa znanstvenika je razvila matematički model vjetrova i morskih struja koji ukazuje na vjerojatno postojanje tihog zujanja Zemlje i to svugdje u svijetu. Fabrice Ardhuin, Lucia Gualtieri i Eleonore Stutzmann, znanstvenici istraživanja How ocean waves rock the Earth: Two mechanisms explain microseisms with periods 3 to 300 s objavljenog u časopisu Geophysical Research Letter, a kojeg prenosi jutarnji.hr, smatraju da je zujanje dio Zemljinih oscilacija koje najmanje razumiju. Ipak, vjeruju da pritisak valova na morsko dno uzrokuje vibracije Zemlje i tako dolazi do stvaranja zvuka koji samo neki ljudi čuju. Ovaj novi model, barem prema nadama znanstvenika, može jednog dana pružiti bolje razumijevanje unutrašnjosti Zemlje, a zahvaljujući osobama koje zujanje čuju, dobili su i neke podrobnije podatke. Ima određeni ritam – uspinje se i spušta. Zvuči kao dizel motor u leru u daljini, i želite otići i zamoliti tu osobu da ugasi taj motor, ali ne možete, kaže anonimna osoba koja može čuti zvuk, a izjavu prenosi navedeni portal jutarnji.hr.

Osim glasanja, postoji još jedan zanimljiv podatak o tome kako Zemlja diše ili kako joj kuca srce. Prema portalu net.hr, 1990. godine grupa znanstvenika nastojala je doći do tragova Pangee, odnosno superkontinenta starog 300 milijuna godina, a to su pokušali bušenjem rupe u južnoj Njemačkoj. Dok su im financijska sredstva to omogućavala, došli su do dubine od gotovo 9 kilometara, a kako su na koncu potrošili sav novac, istraživanje je obustavljeno, no zanimanje znanstvenika za geološke podatke, sastav i sedimentim Zemljine kore, kao i temperaturu i gustoću, nije jenjavao, no druge je zanimalo ono romantično – koji zvukovi se mogu čuti na toj dubini ili kako Zemlja miriši. Upravo se nizozemska umjetnica Lotte Geevan, u suradnji s njemačkim geolozima, pozabavila odgovorom na ta pitanja, no ono što je otkrila bilo je puno više od očekivanog. Zajedno s geolozima je spustila instrumente za snimanje zvuka u otvorenu bušotinu, a iznenađujući rezultati snimanja  mogu se opisati kao zvukovi disanja ili otkucaja srca Zemlje.

Dok mali dio čovječanstva čuje to zujanje, ostatku smrtnika isto će ostati samo misterij, posebice znanstvenicima jer i dalje nije u potpunosti jasno kako do glasanja i disanja uopće dolazi.

Misteriji dubina

Oceani i jezera kriju brojne tajne koje će, vrlo vjerojatno, još dugi niz godina i ostati samo tajne te nastaviti izazivati razne teorije i tek bijedne pokušaje objašnjavanja.

Kako prenosi express.hr,još od 2009. godine Bajkalsko je jezero obavijeno misterijem. Tada su astronauti s Međunarodne svemirske stanice primijetili dvije neobične okrugle rupe u ledu tog jezera u južnom Sibiru. Isto je duboko 1700 metara, a porijeklo navedenih krugova, čiji je promjer 4,4 kilometara, znanstvenici nikako ne mogu utvrditi. Jedna od teorija jest da su krugovi povezani s dizanjem tople vode iz, opet, misterioznog izvora s dna jezera.

Osam godina prije otkrivanja rupa u Bajkalskom jezeru, NASA-ini znanstvenici identificirali su magnetske anomalije u jezeru Vostok na Antarktici. Jezero je staro 35 milijuna godina, nalazi se ispod sloja koji ima oko 4 kilometra debljine, a kada su ruski znanstvenici proveli istraživanje otkrili su neklasificirani oblik života u toj vodi. Objašnjenja anomalija ostala su obavijena tajnom.

Antarktika svakako krije brojne tajne. Tako su tamo pronađene i gravitacijske promjene koje upućuju na masovnu anomaliju u ledenom pokrivaču Wilksove zemlje. Kako prenosi express.hr, istraživači vjeruju da se ispod smrznutih predjela nalazi krater. Isti je, prema njima, nastao udarom neidentificiranog objekta širokog 243 kilometara i dubokog 848 metara. Pretpostavke su da je riječ o udaru asteroida prije 250 milijuna godina koji je kriv za treće masovno izumiranje živih bića na Zemlji. No, uistinu oštra klima Antarktike, kao i debeli ledeni pokrov, još uvijek onemogućuju istraživanje i rješavanje misterija.

Na oko 609 metara dubine od obale Malibua, nalazi se neobična struktura – gigantska spljoštena stijena koja se čak može vidjeti i preko Google Eartha. Ista je široka 4 kilometara u širinu i počiva na nizu kamenih stupova. Fotografije strukture postoje i na njima je vidljiva mogućnost ulaska u dublje i mračnije mjesto, no kako znanstvenici još nisu detaljnije istražili tu stijenu, još uvijek se ne zna vodi li kamo navedeni ulaz i ako da – gdje.

Naravno, dubine oceana kriju najviše tajni – često se govori kako je površina Mjeseca više istražena nego oceani. Čak 95% dubina oceana nije istraženo, a isti kriju velike misterije.  Kako prenosi tportal.hr, NOAA, odnosno Nacionalna agencija za istraživanje oceana i atmosfere (National Oceanic and Atmospheric Administration) svake godine mapira površinu morskog dna koje je u usporedbi s cijelim oceanskim dnom zaista malo, no na taj način su otkriveni dubinski vulkani, drevna klizišta, nove vrste riba, rakova i glavonožaca. Sve to je otkriveno na području površine Zapadne Virginije, dakle nešto više od 60 000 km², stoga se čovjek zaista mora zapitati što sve kriju dubine oceana. Ne bi se čudili ni da se sve one priče o Megalodonu pokažu istinitima jer tko zna sve tajne dubina.

Zemlja svakako ima svoje tajne koje su već godinama neobjašnjive, a takve će biti i niz budućih. Donose li dobro ili zlo i hoće li pokazati pravo lice Zemlje, vrijedi tek čekati i vidjeti. Za sada će ona ostati nevina i slatka, ali epiteti se vrlo lako promijene i naposljetku zamijene.