Miroslav Miletić, glasnogovornik RK Podravka i student Sveučilišta Sjever: „Kako bi netko bio kvalitetan PR djelatnik, prije toga treba „odguliti“ nekoliko godina u novinarstvu“

“Na preddiplomskom studiju Novinarstva, imali smo odlične profesore s mnogo iskustva koji su nas mogli jednako kvalitetno podučiti praksi koliko i teorijia to je veoma važna stvar. S druge strane, manje sveučilište, kao što je koprivničko, omogućilo je razvijanje puno drugačijeg odnosa s profesorima te je bilo lakše raditi u manjoj grupi gdje se profesor može više posvetiti pojedincu.“

Nije lako biti glasnogovornik jednog profesionalnog sportskog kluba. Obavljate veliki dio posla, a vaše se ime rijetko kada pojavljuje u medijima. Miroslav Miletić, mladi glasnogovornik RK Podravka Vegeta iz Koprivnice, nema takvih problema. Tek mu je 31 godina te uživa u svom poslu. Unatoč mladoj dobi, iza njega je pregršt iskustva, što dokazuje činjenica kako već trećinu svoga života radi u medijima. Kao novopečeni prvostupnik Novinarstva, stigao je na poziciju glasnogovornika našeg najboljeg ženskog kluba, i to s najboljim prosjekom ocjena na preddiplomskom studiju, što više nego dovoljno govori o znanju i sposobnostima ovog mladića. U razgovoru smo se dotaknuli njegovog studiranja na Sveučilištu Sjever, usporedbe PR-a i novinarstva te njegovog rada u RK Podravka Vegeta.

NA SVEUČILIŠTU SJEVER UVIJEK MOGU IZREĆI SVOJE MIŠLJENJE BEZ STRAHA OD OSUDE

Prošlo je malo više od godinu dana otkad ste stekli prvostupničku diplomu. Kako teče obrazovanje na diplomskom studiju Sveučilišta Sjever?

Trenutno sam student druge godine diplomskog studija Novinarstva, odnosno pokušavam odraditi obaveze iz posljednjeg semestra te lagano počinjem s pripremom za pisanje diplomskog rada. Nadam se do kraja ove akademske godine riješiti sve zaostatke te uspješno obraniti diplomski rad.

Uspijevate li balansirati posao glasnogovornika u RK Podravka Vegeta i studentske obaveze?

Do sada sam uspješno balansirao studentske obaveze te one poslovne. Doduše, nije lako s obzirom na to kako je posao prilično vremenski zahtjevan. To jest, bio je prije, nego nam je ova pandemija u potpunosti svima promijenila životne navike. Kada su stvari u normali mnogo se putuje i nema fiksnog radnog vremena. Istina je da bih mogao biti revniji i ažurniji student u obavljanju akademskih obaveza, no i zasad je sasvim u redu. Svakako moram pohvaliti nastavno osoblje na Sveučilištu koje je i prije imalo, a i sada ima maksimalnog razumijevanja za moje poslovne obaveze te mi je izlazilo u susret koliko god je to bilo u njihovoj mogućnosti, a da je opet bilo u akademskim okvirima i pravilima. Naravno, i cure u referadi su tu uvijek da uskoče savjetom i odgovorom na, manje ili više, glupo pitanje.

Bili ste student s najboljim ocjenama u generaciji. Koje su prednosti studiranja na Sveučilištu Sjever?

Meni je svakako najveća prednost bila ta da sam studirao u gradu u kojem radim i živim. S druge strane, bio sam dio treće generacije novinara na Sveučilištu Sjever te smo taman počeli studirati kada su se stvari „uhodale“. Imali smo odlične profesore s mnogo iskustva koji su nas mogli jednako kvalitetno podučiti praksi koliko i teoriji, a to je veoma važna stvar. S druge strane, manje sveučilište, kao što je koprivničko, omogućilo je razvijanje puno drugačijeg odnosa s profesorima te je bilo lakše raditi u manjoj grupi gdje se profesor može više posvetiti pojedincu. Stvar koja meni definitivno ostaje u sjećanju je ta da smo se mogli slobodno izraziti te izreći svoje mišljenje na glas bez straha od osude te se uvijek mogla na temelju toga „izroditi“ zdrava rasprava. A što se ocjena tiče, to je više bila posljedica mojih godina u kojima sam se odlučio vratiti studiju. Nisam si želio dopustiti da kao netko u drugoj polovici dvadesetih stanem pred profesoricu ili profesora te se blamiram neznanjem i nepripremljenošću.

Što Vas je privuklo k novinarstvu?

Studij novinarstva na Sveučilištu Sjever moj je drugi pokušaj uključivanja u akademsku zajednicu. Nakon srednje škole upisao sam studij Multimedije na tadašnjem Veleučilištu Varaždin, no nakon dvije godine zaključio sam kako, ipak, to nije za mene. Ne mogu reći da znanja koja sam stekao nisu bila korisna, no to nije bilo to. Nakon odustajanja od fakulteta zaposlio sam se u Glasu Podravine na mjestu suradnika u grafičkoj pripremi te sam usput malo piskarao crtice iz sporta. Nakon malo više od godinu dana dolazim na mjesto grafičkog urednika te sam taj posao radio više od osam godina. Za to vrijeme brusio sam zanat te sam povremeno pisao sportske i mozaične tekstove. Prije pet godina odlučio sam upisati fakultet kako bih stekao i formalno obrazovanje, a ostalo je, kako kažu, povijest….

Prije sadašnje funkcije radili ste u medijima kao novinar? Možete li opisati sličnosti i razlike posla glasnogovornika i novinara?

Kao što sam već spomenuo, radio sam kao grafički urednik u Glasu Podravine. Tijekom dvije godine imao sam tjednu radijsku emisiju na Radiju Glasa Podravine koja se bavila trash kulturom devedesetih te sam povremeno pisao za novine. Poslovi novinara i glasnogovornika, koliko su slični, toliko su i različiti. Kod oba je posla bitno pratiti trendove, biti vješt u komunikaciji, kako u verbalnoj tako i u neverbalnoj, biti pismen te spreman na posao bez radnog vremena. Razlika je ta da između ta dva posla ova znanja i vještine se koriste u različite svrhe. Danas smo svjedoci kako su i novinarska profesija, ali i PR generalno na lošem glasu te je percepcija javnosti ta da je riječ o nečasnim i lošim zanimanjima. Naravno, to je potpuno pogrešno jer je svrha i jedne i druge profesije pružati informacije ljudima. No isto tako smatram kako bi netko bio kvalitetan PR djelatnik, potrebno je prije toga „odguliti“ koju godinu u novinarstvu. Meni je, osobno, lakše jer znam, kao netko tko je došao iz novinarstva, koliko novinarima koristi pravovremena informacija, što im treba, razumijem rokove, a u konačnici i bolje razumijem njih same.

PUNO JE POSLA U KLUBU, NO NIKAD NIJE DOSADNO

Kako ste došli do pozicije glasnogovornika RK Podravka Vegeta?

RK Podravka Vegeta ima status svojevrsne institucije u Koprivnici. Klub živi s gradom i grad živi s njim. Mislim kako se može reći da Koprivnica ima najbolju rukometnu publiku u Hrvatskoj. Pune tribine na europskim utakmicama, ali i odlična posjećenost domaće lige svakako su pokazatelji koliko Koprivnica voli rukomet. Uzevši to u obzir, jasno je kako je biti glasnogovornik RK Podravke posebna čast i zadovoljstvo. Na mjesto sam došao zamijenivši svoju kolegicu Romanu Mihalec, također bivšu studenticu Sveučilišta Sjever, koja je otišla na porodiljni dopust. I prije nego sam došao na poziciju glasnogovornika, radio sam za klub kao vanjski suradnik te sam Romani asistirao tijekom sezone 2018./2019. Njenim odlaskom samo sam se uspeo stepenicu više jer sam bio već upoznat s poslom. Svakako ovim putem želim zahvaliti i vodstvu Kluba na ukazanom povjerenju i pruženoj prilici biti ovdje gdje sam trenutno.

Možete li opisati posao glasnogovornika jednoga sportskoga kluba?

Posao je dinamičan i nikad nije dosadno. Glasnogovornika se obično poima kao osobu koja dođe pred kameru na press konferenciji i pruži informacije koje je naučio netom prije ili ih pročita s papira pa nakon toga nema posla do sljedeće presice. Konferencije za medije i obraćanje novinarima manje je od jedan posto ukupnog posla, barem u mojem slučaju.

S obzirom na to kako je RK Podravka Vegeta jedini profesionalni ženski rukometni klub u Hrvatskoj, obaveze su složenije. Naravno, mi smo među sportskim klubovima i dalje mali klub pa je tako i opseg posla po osobi veći. U administrativnom dijelu ima nas samo četvero te smo prisiljeni dobro podijeliti svoj posao. Na popisu svakodnevnih poslova, svakako, je praćenje medijskih objava, putem meni dostupnih alata, kako bih u svakom trenutku bio svjestan onoga što se u medijima piše. Odrađuju se akcije, izrađuje sadržaj za društvene mreže, odlazi na poštu i slično. Na mojem radnom mjestu spojeno je nekoliko dužnosti: od administratora web stranice i content kreatora za društvene mreže, pa sve do grafičkog dizajnera, novinara, fotografa, snimatelja, montažera,… Naravno, važan dio posla je kontakt s novinarima, dostavljanje informacija, praćenje toga odrađuju li se obaveze prema sponzorima i slično. Kada se igraju utakmice onda je drugačije. Utakmice Lige prvakinja svakako su najzahtjevnije za organizaciju. Pripremaju se danima, rade se posebne konferencije za medije dva dana uoči utakmice te 15 minuta poslije utakmice. Domaće utakmice nešto su manje zahtjevne, no treba fotografirati, pisati priopćenja te odraditi posao na društvenim mrežama i web stranicama kluba. To je, svakako, samo djelić posla jer bi previše trajalo nabrajanje svega što jedan glasnogovornik radi, međutim, jedno je sigurno, a to je kako nikad nije dosadno. S druge strane posao poput ovog mi omogućava u potpunosti iskorištavanje svoga znanja i vještina te razvijanje mnogih kontakata i upoznavanja ljudi koje inače ne bih imao prilike upoznati. Važno je istaknuti kako RK Podravka Vegeta nije samo Podravka Vegeta. Imamo još pet drugih ekipa za koje se treba pobrinuti da dobiju svoj prostor u medijima i na kanalima Kluba. Puno je posla, ali ne bih ga mijenjao.

Kakav ste dojam stekli o glavnom treneru Podravkašica, Zlatku Saračeviću?

Trener Saračević ostavio je veoma dobar dojam na mene. Dio sam generacije koja je hrvatski rukomet više doživjela i proživjela nakon zlata u Portugalu jer smo bili premali da bismo se sjećali Atlante, a kamoli čega prije kada je Sarač žario i palio rukometnim terenima. Više mi se urezao u pamćenje kao osebujni komentator utakmica s velikim sportskim znanjem. Da mi je netko prije dvije godine rekao kako ću imati prilike blisko surađivati s njime ne bih vjerovao, ali evo, stvari su se nekako posložile. Jedna stvar uopće nije upitna kada se radi o treneru Saračeviću: vrhunski je stručnjak te veliki zaljubljenik u rukomet. Jako sam se iznenadio njegovom autentičnosću, odnosno, onakav dojam kakav je o njemu stečen preko malih ekrana nepromijenjen je uživo. Uvijek je spreman našaliti se ili ispričati anegdotu iz „starih vremena“, ali istovremeno, kada je u pitanju njegov posao, radoholičar je i spreman na sve predviđene i nepredviđene situacije. Lagao bih kad bih rekao kako mi nije čast i zadovoljstvo raditi s njim, s obzirom na njegovo bogato rukometno, ali i medijsko iskustvo.

Ispričajte neku anegdotu sa Saračevićem ili općenito iz kluba.

Teško je izdvojiti jednu anegdotu. Sezona je počela posljednjeg tjedna u rujnu. Od onda proputovali smo više od 23 tisuće kilometara, posjetili desetak država, dvadesetak gradova te su cure odigrale više od četrdeset utakmica. Probajte izračunati koliko je to vremena provedenog u autobusu zajedno. U pravilu putuje 18 rukometašica te sedam članova stručnog stožera, odnosno pratećeg osoblja, uz poneke oscilacije. Anegdote su česte, od ispada bijesa tijekom kartanja bele pa do svega i svačega što vidimo i doživimo na cesti. Prije nego je sezona naprasno završila, taman smo prošli 23 tisuće kilometara putovanja. Uistinu je teško izdvojiti jednu anegdotu od svih doživljenih.

Kako surađujete s rukometašicama RK Podravka?

Suradnja je odlična. Naravno, kao i u svakoj suradnji, ima uspona i padova, no ukupno gledano, odlično surađujemo. Imamo grupu na Viberu gdje su sve djevojke i ja te im većinom tamo dajem upute i zadatke koje trebaju odraditi. Ako neku trebam individualno onda je i tako kontaktiram. Inače im početkom tjedna pošaljem okvirni raspored za taj tjedan s njihovim zaduženjima, a onda ga kroz to razdoblje mijenjamo i nadopunjujemo. Njihov je zadatak od moje strane samo pratiti grupu i sve napisano na njoj i to je to. Ponekad ja njih moram podsjetiti na nešto da odrade, ponekad one mene, ali posao se odradi i stvarno sam zadovoljan suradnjom s njima. Dok s nekim provodiš toliko vremena, prođeš i pobjede i poraze, suze i smijeh te tako razviješ nekakav poseban odnos. Živimo u digitalnom dobu pa je izazov biti originalan i pratiti trendove, ali dobrom suradnjom s njima mislim kako nam izvrsno ide. Ova kriza u kojoj smo se našli stvorila nam je dodatne probleme, kako prekidom natjecanja, pa tako i dodatnim restrikcijama koje moramo poštivati.

Koja rukometašica Podravke je najkomunikativnija, najzanimljivija medijima, najpristupačnija, najzabavnija?

Teško ih je podijeliti u ove kategorije i napisati kakva je koja. Svi mi imamo svoje bolje ili lošije dane i mušice. No, posao je ipak na prvom mjestu i on se mora odraditi. Dok s nekim provodiš toliko vremena shvatiš kako tko funkcionira i koje su mu vrline, a koje mane. Pa, stoga, znam koja će se od njih bolje snaći pred kamerama, koja pred fotografima i slično.

DA BI BIO DOBAR U PR-U, MORAŠ PRIJE TOGA BITI NOVINAR

Kako komentirate odluke HRS-a i EHF-a da ponište čitavu sezonu, sezonu koju su Podravkašice odigrale bez poraza u domaćem prvenstvu koračajući sigurno prema svom 26. naslovu prvakinja Hrvatske te sezonu u kojoj su se plasirale u polufinale EHF Cupa?

Mogu parafrazirati direktoricu Vlatku Mihoci: Kao da smo sanjali i onda nas je netko probudio iz sna. Devetnaest pobjeda u devetnaest utakmica. I onda najednom sve stane. HRS i EHF poništavaju sezonu i sve brišu. Ostaje žaljenje što se u 1. HRL za žene nije pronašao način da se prvenstvo privede kraju s obzirom na to kako je odigrano više od 60 posto utakmica, odnosno 19 od 26 kola. Podravka Vegeta ima prednost od četiri boda pred drugoplasiranom Lokomotivom Zagreb čime je možda postojala mogućnost da se proglasi prvak jer je bilo vrlo izvjesno kako će i u aktualnoj sezoni RK Podravka Vegeta obraniti naslov prvaka. No, ipak, zdravlje je na prvom mjestu, a kako god da je završilo uvijek bi bilo nezadovoljnih. Kad sve skupa sagledamo, slažem s trenerom Saračevićem i njegovom izjavom kako nam uspjehe i velike trenutke nitko ne može oduzeti ili poništiti.

Planira li se poboljšati način prodaje ulaznica za europske utakmice? Naime, jako je teško doći do ulaznica.

Podravka kao glavni sponzor RK Podravke Vegete osigurava besplatne ulaznice te je organizirana njihova besplatna podjela na nekoliko punktova u gradu. Kao što sam već spomenuo, Koprivnica voli RK Podravku te ulaznice planu u roku od nekoliko sati. Za sada ne razmišljamo o promjeni načina distribucije jer smo trenutno svi više zabrinuti kada se vraćamo rukometu, a tek onda ćemo brinuti o ulaznicama.

Jedno ste od novijih lica u RK Podravka. Želite li se nastaviti baviti ovim poslom ili vam je novinarstvo i dalje jednako privlačno?

Mislim kako se iz svega izrečenog do sada moglo zaključiti da imam plan zadržati se u PR-u. Lijepo je biti novinar, ali PR ipak ima svoje čari. No, ponavljam da bi bio dobar u PR-u, moraš prije toga biti novinar.

Fotografije je ustupio Miroslav Miletić.