Melodični punk ponovno zaživio, One step away potvrđuje pravilo

U današnje vrijeme punk-rock postao je ništa više od modnog stila. Protiv toga se jednostavno ne može, no zato se i dalje može izbacivati kvalitetna glazba. One step away je koprivnički bend koji puca na neku ispeglaniju varijantu punk rocka koja danas, iskreno, dobro prolazi.

Novoizdani album Ni Grama Srama sadrži 11 pjesama od kojih su, pomalo neobično za našu scenu, dvije instrumentali. Album otvaraju pjesmom Što sve majka rodi i upućuju na pretjerano žaljenje kroz glazbu na današnjoj sceni te nastavljaju sa Špijunom. Špijun je zapravo klasična ljubavna punk-rock pjesmica sa zanimljivim bass-lineom.

Slijedi Nitko i ništa za koju je snimljen i spot. Kroz stvar se proteže mnogo poigravanja s vokalima što joj daje dosta zanimljivosti. Subjektivno mogu reći da mi je stvar Paaa jebote najbolja s albuma. Žestoki i masni rifovi na samom početku stvari kao da vuku na neki stoner, što mi se iskreno sviđa. Uz Paaa jebote treba spomenuti i još jednu instrumentalnu pod nazivom Gram srama koja sadrži zanimljivo miješanje gitara u cilju postizanja terca i dupliciranja zvuka. Između ostalog na albumu se još nalaze Pa dokle, Siguran u sebi, Stare navike, itd.

Što se same tehnike tiče, dečki odlično sviraju. Veća sigurnost se osjeća u instrumentalnom dijelu nego u vokalnom, no to i nije neka zamjerka već kompliment. O tekstovima se ne može ništa puno reći, u nekim slučajevima su to klasični punk-rock tekstovi današnje scene gdje se politiku, novac (kapitalizam) pljuje, no to smo sve već čuli. Vokalna izvedba je uredu, čuje se dosta duplanja glasa i mislim da live zvuči puno bolje. Smisao punk-rocka je da ne bude toliko ispeglan i čist kao ostali melodični žanrovi, no eksperimentiranje uvijek dobro dođe. Sve u svemu zanimljiv album koji može ponuditi mnogo, ali može biti i dosta škrt; ovisno o slušatelju.