Međimurski običaj: Vuzmenka – što je to i zašto joj se ljudi vesele

Velika subota dan je molitve i tišine. Ipak, u novije doba, na Veliku subotu, odvijaju se zadnje pripreme za Uskrs, peku se kolači, farbaju se jaja i kuha se šunka. U subotnju večer, nakon blagoslova hrane u Međimurju se pali vuzmenka.

 Vuzmenka je stari međimurski običaj poznat na sjeverozapadu Hrvatske. Smatra se da se običaj paljenja vuzmenke veže uz obnovu kućne vatre na Veliku subotu. Osim blagoslova hrane, taj dan svećenik na jutarnjoj misi (hrana se blagoslivlja na večernjoj misi) blagoslivlja svijeće ili vatru postavljenu ispred Crkve. Također, na kraju mise bi svaki vjernik mogao dio vatre ponijeti svojoj kući. Po dolasku kući, domaćica bi time palila vatru na kućnom ognjištu ili bi komad koji je donijela bacila u vatru i tim činom postojeći vatru posvetila i obnovila.

U novije vrijeme, vuzmenka ima zabavan karakter. Pripreme za vuzmenku počinju rezidbom vinograda, voćnjaka ili pak bilo kakvog drveća koje treba obrezati u proljeće. Nakon toga, granje se slaže na hrpu. Ukoliko se slaže u visinu, da bi bila što viša vuzmenka, onda se sa strane stavljaju drveni kolci pomoću kojih se granje u sredine podupire. Druga vrsta je ona u kojoj se granje slaže u širinu. Ipak, prvi način je popularniji jer lokalne novine gotovo svake godine organiziraju natjecanje čija vuzmenka će biti najviša. Većina ljudi bez obzira na to ako se prijavi na natjecanje ili ne, svoju će vuzmenku složiti u visinu jer bitno je da je najviša u kraju ili barem viša od susjedove.

U večer se skuplja staro i mlado, pali se vuzmenka, a zabava traje do dugo u noć.

Naslovna fotografija: Karlo Jug