Martin Novak: “Svaki je poslovni dan drugačiji i svakim se danom sve više razvijaš”

Kada nekoga pitate koji mu je posao iz snova, uvijek će spomenuti posao uz koji može i putovati, no rijetki imaju priliku tako nešto uopće i iskusiti. Manje poznata, ali velika američka firma Ampco Pumps koja prodaje industrijske pumpe za pogone tvornica, svojim radnicima to i omogućuje.

Zato smo intervjuirali Martina Novaka, poslovnog menadžera firme Ampco, a pričat će nam o odnosima s nadležnima i kolegama sa svih strana svijeta, svojim iskustvima na poslovnim putovanjima, nešto o razlikama u mentalitetu i tradicijama ljudi iz drugih zemalja te kako ovaj princip rada utječe na obiteljski život.

Koliko dugo radite za Ampco i kakva su bila Vaša početna očekivanja?

Za Ampco radim još od prije godinu i pola, točnije od 1. siječnja 2019. nakon što sam pozivom odnosno ponudom menadžmenta prešao iz svoje dotadašnje poznate firme. S obzirom na to se radilo o proizvođaču s užim proizvodnim segmentom pumpi i miksera isključivo od nehrđajućeg čelika na području prehrambene, farmaceutske i kozmetičke industrije koje u našim područjima nije baš toliko razvijeno, a do tada sam bio u prilično sigurnim vodama pošto sam velikim portfeljom proizvoda mogao pokrivati skoro sve proizvodne i prerađivačke branše pa se i faktor uspjeha činio većim, izazov je tim bio veći i privlačniji,a upravo je to bilo ono što me vuklo u te, nazovimo, nesigurne i nepoznate vode. Tako sada mogu reći da opet nisam pogriješio slijedeći srce i unutarnji glas intuicije koji me uvijek vodio u pravome smjeru. Dakle, sa sigurnošću i zadovoljstvom mogu zaključiti da su sva moja očekivanja potpuno ispunjena.

Jesu li Vaša očekivanja ispunjena u pogledu slaganja s polsovnim kolegama i odnosima s nadležnima?

S obzirom na to da radim dislocirano od sjedišta i drugih kolega koji se djelomično nalaze u Njemačkoj, a većim dijelom i u SAD-u, nisam u direktnom kontaktu s njima, no mogu reći da svi kontakti odlično funkcioniraju, svi su maksimalno profesionalni i odnose se s respektom kroz opuštenu, ali jasnu komunikaciju. Odnos s nadležnima je odličan, respektiraju vas na profesionalnom i privatnom nivou te se tako nalazi na zavidnoj razini koju u domaćim HR krugovima na žalost nisam primjećivao.

Imate li osiguran ured ili neki poslovni prostor od strane firme?

Pošto radim dislocirano, kao što sam već ranije spomenuo, nemam potrebe za posebnim uredom, već kao i većina mojih zapadnjačkih kolega na pozicijama RSM-a, radi uredski dio posla od kuće, a većinu posla provodim na terenu, u uredima i pogonima klijenata, kupaca i interesenata, dakle home-office-auto kupci.

Mnogo ljudi nije upoznato s takvim poslom na kojem radite i putujete. Koliko često odlazite na put i u kojem to intenzitetu utječe na obiteljski život?

Mogu reći da se mnogi ljudi ne usude, a neki čak ne žele upuštati u takav posao gdje ste veliki dio života odvojeni od kuće i obitelji. Da bi bili uspješni u ovom poslu, jednostavno se morate naći oči u oči s klijentima, izvidjeti situaciju, detaljno ih uputiti, predstaviti se prvenstveno kao čovjek, ali i profesionalac koji će im pomoći da riješe svoj problem odnosno ponuditi im rješenje. Tako morate što više biti s kupcima da stvorite odnos povjerenja jer na kraju svi smo mi samo ljudi. Da bi to mogli morate imati ispunjen jedan preduvjet, a to je da imate podršku obitelji odnosno supružnika, u mom slučaju supruge i djece koju ja svakako imam. Onda je sve lakše, više se veselite svakom povratku kući, susretu s najmilijima, planirate iskoristiti svaku minutu u zajedništvu i tada sve poprima smisao i dobiva cilj. Tako ovaj posao postaje pravi gušt. Ljudi se rijetko mogu pohvaliti da uživaju i vole svoj posao, a ja sam jedan od njih.

Kako izgleda Vaš radni dan na putovanju, a kako običan radni dan kod kuće?

Svaki je poslovni dan drugačiji i svakim danom se sve više možete razviti. Da biste imali produktivno poslovno putovanje morate ga prije svega isplanirati. To počinje radom kod kuće iz home officea razradom projekata, telefoniranjem, dogovaranjem sastanaka sa postojećim i novim klijentima. To obično radim petkom ili ponedjeljkom kako bih se pripremio za tjedan. Kada je putovanje isplanirano, krećete prema reasporedu, a to znači sastanci po isplaniranom redu ispunjeni prezentacijama, razgovorima i pregovaranjima. Većina sastanaka odvija se prvo u uredu, a tada se premješta u prostorije proizvodnih pogona kako bi se upoznalo postojeće stanje. Takvi sastanci se odvijaju većinom do 16 ili 17 sati popodne, ponekad završi kasnim ručkom ili večerom, a kasnije kada stignete u hotel iskoristite vrijeme da napišete izvještaj i uputite upite o proizvodu prema kolegama inženjerima. Na kraju putnog tjedna mogu Vam reći da nema boljeg osjećaja od onog dok se s poslovnog puta vraćate obitelji.

Ako uzmemo u obzir poslona putovanja, možete li reći da tim načinom rada živite sto na sat?

Koliko je to zapravo Sto na sat!? Da, naprosto volim svoj posao, volim putovanja, volim sve što ovaj posao nosi; izazove, uspone, padove, a volim se i opustiti nakon ili tijekom radnog dana dok sam na putu. Tako ponekad sponatno znam stati na nekom neobičnom mjestu, pogledati neku znamenitost, naručiti kavu i uživati u okolini, pogledu, osjećaju…Uzalud vam je svaki trud ako neki trenutak naprosto ne uzmete samo za sebe, ali opet, rijetki imaju tu mogućnost.

Koji Vam je poslovni put bio draži od ostalih i zašto?

Uvijek se volim sjetiti poslovnih putovanja u SAD, Chicago i Milwaukee ili u Grčku pošto je bilo uzbudljivo i neobično, ali su mi ipak najdraži putevi na koje mogu povesti svoju suprugu s kojom obožavam provoditi vrijeme. Ona mi je podrška u svakom pothvatu te svako putovanje s njom postaje nezaboravna avantura ispunjena uzbuđenjima za svaku sitnicu koju joj toliko želim pokazati.

Koliko se razlikuju običaji i mentalitet ljudi iz različitih krajeva svijeta?

Na mjestima koje sam do sada posjetio, običaji se ne razlikuju u mnogo toga, naprotiv, vrlo su slični našima, no u usporedbi mentaliteta moram reći da smo mi Hrvati u nekim gledištima 100-tinjak godina u zaostatku za Austrijancima, Nijemcima, Nizozemcima, Amerikancima. No, što se tiče srčanosti i susretljivosti, mogu reći da Hrvati mogu biti ponosni na sebe. 

Kako Vi gledate na tu razliku, sviđa li Vam se ili Vas odbija?

Pa kada vidite razlike koje koče vaše sunarodnjake i vašu zemlju u razvoju, a toliko smo blizu  jedno drugima, imamo tolike potencijale, prirodne i oplodive resurse, a toliko nisku razinu međusobnog poštovanja, golemu zavist i oholost, ne mogu reći da mi se to kod nas sviđa.

U pogledu na dosadašnja iskustava, što biste savjetovali mlađem sebi?

Ne boj se plivati s morskim psima.