Maria João Vinković: Portugalka u Međimurju

Život piše najčudnije romane, pa i tako mladoj Portugalki Maria João Guedes Salgado Pessoa de Amorim Vinković. Maria João preselila se u Hrvatsku u kolovozu 1995. godine zbog ljubavi. Ona već 25 godina živi u Križovcu u Međimurskoj županiji, gdje je osnovala obitelj sa suprugom Draženom Vinkovićem te imaju dvoje djece, Mihaela i Luizu. Podijelila je s nama svoju životnu priču kako je sljedeći svoje srce žrtvovala mnogo toga otišavši iz svojeg „gnijezda“.

PROMJENA ŽIVOTA

Gdje ste upoznali vašeg supruga?

Supruga sam upoznala u Eisenbergu. Tada sam još bila na lisabonskom sveučilištu. Kako sam studirala njemački i engleski jezik, odlučila sam preko ljeta otići u Njemačku kako bih usavršila jezik. Dražen i ja smo se upoznali u hotelu gdje smo radili. Nakon toga, održavali smo vezu na daljinu preko telefona i raznih pisma.

Zašto ste se odlučili preseliti u Hrvatsku?

Bila je to zajednička odluka sa suprugom Draženom. Bilo nam je jednostavnije da se preselim u Hrvatsku, zato što moj suprug se boji letenja, ali najviše zbog toga što je meni bilo lakše zaposliti se ovdje nego njemu u Portugalu. Dražen me čekao tri godine da se preselim u Hrvatsku. Zapravo, godine 1994. prvi put sam posjetila Međimurje. No, u Križovec sam se doselila u kolovozu 1995. godine, a 25. svibnja 1996. godine smo se vjenčali u Vratišincu.

“Kada sam prvi put stigla u Međimurje svi su govorili “to ti je ta Portugalka””

Kakav je bio Vaš prvi doživljaj Hrvatske?

Kad sam prvi put došla u Hrvatsku tj. Međimurje, susjedi su se skupili i šaptali „To je ta Portugalka“. Isprva mi je sve bilo novo i čudno, no s vremenom sam se privikla na meni drugačiji način života nego što sam navikla. Međutim, svi su se brzo privikli na mene. Draženova obitelj me prihvatila odmah kao dio obitelji, tako da se nikad nisam osjećala kao strankinjom. Iako, Draženova majka isprva nije vjerovala da će Dražen dovesti Portugalku.

Što su vaši roditelji rekli kada ste im priopćili da odlazite u Hrvatsku?

Isprva, rekli su mi da nisam normalna i nisu razumjeli moje razloge za odlazak. Bili su povrijeđeni što ih ostavljam te su mi rekli kako ću požaliti. No, razgovarala sam s njima i znala sam da ću uvijek moći vratiti natrag bez obzira na sve.

“Moj suprug Dražen čekao me tri godine i zbog njega sam odlučila doseliti se u Hrvatsku.”

ŽIVOT U HRVATSKOJ

Kako ste se navikli na život u Hrvatskoj?

Morala sam se boriti s puno predrasuda na početku. Neki ljudi govorili su mi „nisi naša“, „cura s grada sada živi na selu“, „ti ne pripadaš ovdje“. No, znala sam da se moram potruditi i naučiti mnogo toga, ali najviše zauzeti se za sebe i pokazati drugima suprotno od onoga što su mislili o meni. Kada sam se doselila u Križovec imala sam poteškoća s dišnim putevima i prehladom, no s vremenom sam se navikla na ovu klimu.

Jeste li imali problema s zapošljavanjem?

Nisam bila u mogućnosti pronaći stalan posao, prije svega morala sam imati hrvatsko državljanstvo tek onda sam bila u mogućnosti nostrificirati diplomu. No, morala sam savladati hrvatski jezik do kraja. Trenutno, radim kao profesor engleskog jezika u Ekonomskoj i trgovačkoj školi Čakovec.

Postoje li kakve razlike u standardima Portugala i Hrvatske?

U Portugalu i u Hrvatskoj nema nekih velikih razlika što se tiče standarda. No, neke stvari s kojima sam se ovdje susrela nikada neću prihvatiti. A to je odnos prema ženi i „ženskim poslovima u kući“. Ja sam bila učena da kod nas u Portugalu ne postoje muško – ženski poslovi. Pričala sam s suprugom, ako smo obitelj onda sve dijelimo. Nisam mogla vjerovati da ovdje žene pristaju na to.

Posjećujete li obitelj u Portugalu?

Naravno, ali ne posjećujem ih koliko bih voljela. Ali kada ih posjetim, iskoristimo svaki trenutak zajedno, kada sam s njima imam osjećaj kao da nikad nisam ni otišla. Mjesto u kojem sam živjela pokazala sam svojoj obitelji koju sam osnovala sa Draženom te sam ih učila o mojoj kulturi i o tradicijama u Portugalu.

Koliko godina već živite u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj živim već 25 godina sa svojom obitelji. Ovdje sam osnovala obitelj zajedno s suprugom. Imamo dvoje djece, Mihaela i Luizu.

Tko je birao imena djece?

Pa, suprug i ja smo se dogovorili da će on dati ime dječaku, a ja djevojčici. Prvi je bio rođen dječak te mu je suprug dao ime Mihael, a u Portugalu njegovo ime glasilo bi Miguel. Četiri godine kasnije, rodila sam djevojčicu i nazvala je Luiza, ime sam joj dala po mojoj omiljenoj teti, zato što mi je to ime jako lijepo.

Smatrate li da Vam se život promijenio?

Život mi se okrenuo za 180°. Morala sam naučiti meni nepoznati jezik da bi mogla komunicirati s drugima, naučiti novu kulturu i tradicije. Suočila sam se s konzervativnim razmišljanjima i drugačijim mentalitetom. Borila sam se 5 godina s birokracijom da bi stekla uvjete za rad, zato što u to vrijeme bila je ukinuta mogućnost dobivanja državljanstva preko braka te sam koristila razne vize dok nisam stekla potrebne uvjete.

STUDIRANJE STRANIH JEZIKA

Budući da ste studirali strane jezike, kako biste usporedili hrvatski jezik s drugim jezicima?

Hrvatski jezik je, po meni, najteži i kompliciraniji jezik koji sam dosad učila. Zbog njegove kompleksne gramatike, još uvijek se borim s deklinacijom riječi te sam primjetila da se i poneki Hrvati bore s hrvatskim jezikom. Što je po meni dokaz da je hrvatski jezik zaista težak jezik za savladati.

Kako ste naučili hrvatski jezik?

Završila sam prvi stupanj hrvatskog jezika na Pučkom otvorenom sveučilištu u Čakovcu. Tečaj mi je svakako pomogao, ali očekivala sam više. Morala sam sama nadograđivati znanje hrvatskog jezika, što mi nije bilo lako. Pošto sam uvijek bila u kontaktu s kajkavskim narječjem, a razlika između hrvatskog standardnog jezika i kajkavskog narječja izgledala su mi kao dva različita jezika. Neke riječi na hrvatskom jeziku bile su mi jako teške za izgovoriti iz razloga što su na portugalskom jeziku imale prosta značenja.

Učite li Vašu djecu portugalski jezik?

Naravno. Oni razumiju portugalski jezik, ali ne govore još tečno. Drago mi je što žele učiti moj materinski jezik.

SAVJET DRUGIMA

Što preporučujete svima koji se odvaže na potez za koji ste se Vi napravili?

Savjetovala bi im da provjere imaju li dobru mogućnost pronalaska željenog posla te da se suoče s činjenicom da će im obitelj i prijatelji nedostajati. Ako su sigurni u svoju odluku da napuste svoju domovinu, moraju znati da se uvijek mogu vratiti natrag ako njihovi planovi se ne ostvare. Obitelj nikada ne okreće leđa, uvijek vas podržava unatoč svemu što ste napravili i odlučili.