Male životne lekcije

Otkrit ću vam tajnu. Od kad sam bila mala moj deda bi mi na svakom pozdravu rekao: „Kako smo rekli? Diši duboko i gledaj visoko“. Prije njegove smrti rekla sam mu da ću to tetovirati njemu na spomen i od svih mojih tetovaža s ovom se složio i to s osmijehom na licu. Što sam starija, više i jače shvaćam te riječi. Svaki put si ih protumačim na drugačiji način, ali poruka je većinom ista. Hodaj s glavom visoko, budi svjestan tko si, što želiš i znaj da ti je mjesto tu. Da si dio prirode i svijeta i da samo treba kročiti jako i čvrstim korakom. Naime, moj deda je bio jedan od onih zagorskih mudrijaša. Znate one izreke koje nastaju nakon par kupica domaćeg vinčeka kao npr. „Ne prdi u frulu“ za osobu koja je sklona pričanju gluposti ili pak: „Pričam malo, ali glupo“ u slučaju da ste svjesni što pričate nakon par čašica. Mislim da možete prema svemu shvatiti da je on bio jedan od onih poznatih zagorskih fakina kako bi to žargonski nazvali. Živeći život do samih maksimuma, uvijek ga se svi rado sjetimo s određenom tugom i srećom istovremeno. No, zašto to sve pišem? Kroz sve životne mudrosti i krajnje duhovit način, deda me naučio da imam glavu visoko i da ostanem pozitivna. Znate nekako imam dojam da su tada ljudi malo drugačije sve gledali. Da je bilo žaljenja, ali da je bilo i puno više one težačke borbe, no i da su standardni bili puno drugačiji. Valjda samo pokušavam reći kako doista možemo puno naučiti kroz smijeh i kroz zabavu. Jedna od meni dragih i simpatičnih izjava uvijek je bila: „Ne budi uzRujan, budi uz listopad.“ Ono što me fascinira je kako su takvi ljudi mogli ponekad dati takav iskren osmjeh i dobar stav, a kada im pogledate težačke ruke srce vas zaboli. Puno puta to ponavljam i budem opet. Jednostavnost. Pokušajte živjeti što jednostavnije. Dan po dan, cilj po cilj i ako je moguće nemojte hraniti svoje demone u glavama s negativnim mislima. Pokušajte imati samodisciplinu i shvatite da je ljubav koju imate prema sebi jednako važna kao i ona koju imate prema drugima. Ako ne volite sebe, nemojte očekivati da će vas drugi voljeti. Nekako ni ne zvuči fer je l’ tako? Neću vam više duljiti. Poruka za kraj je ta da budite svoji, jer su druge uloge već zauzete, da budete nasmijani i uporni i naravno, kako smo rekli? Dišite duboko i gledajte visoko, jer tak je: „Pa kaj nam pak moreju?“