MadOhm: “Treba cijeniti ljude koji su dio tvog života”

Tony Kastaneda, poznatiji pod nadimkom „MadOhm“, američki je pjevač alternativnog-indie rocka. U početku solo karijere, uz pjevanje se posvetio pisanju pjesama, produciranju te režiji.

Jednim od najvećih postignuća smatra pjesmu The Wish koja se našla na listi pjesama poznatog filma Awake preko kojeg je stekao veliku popularnost. Pjesmama želi inspirirati druge te im pomoći u prevladavanju problema. Smatra da je ključ pronalaska sebe duboku u samim ljudima. Posljednja objavljena pjesma The Dream Is Over Now posvećena je njegovom preminulom sinu Nicu Dominguezu koji je izgubio borbu s tumorom.

Rođen si u Los Angelesu i tamo si živio do nedavno. Zašto si se preselio u Švedsku?

Nekolicina osoba iz moje obitelji i moj sin su se preselili u Švedsku prije nekoliko godina. Ja sam ih u Švedskoj posjećivao svake godine od 2007. i zaljubio se u Stockholm i ljude u tom gradu. Grad je predivan. Sada živim i u Stockholmu i u Californiji, u Los Angelesu.

S obzirom na to da je Švedska dosta različita od Amerike, je li ti se bilo teško prilagoditi na taj „novi“ način života?

Nije mi se bilo teško prilagoditi. Da, mnogo je različito i po više toga je za mene vrlo „opojno.“ Energija i ljubav koju primam u Stockholmu ima iscjeliteljski i smirujući učinak na mene. Pomaže mi uravnotežiti svoje energije.

Kada si se počeo baviti glazbom, jesi li se ugledao na nekoga?

Ljubav koju osjećam prema Davidu Bowieju i bendovima poput The Beatles, The Doors, Siouxsie and the Banshees, Depeche Mode, The Cure Chemical Brothers skupa s još mnogo njih i mojom potrebom da čujem glazbu koju nisam dobivao naveli su me da započnem vlastitu karijeru.

Što najviše voliš kod glazbe?

Glazba liječi, ona je moj najbolji prijatelj i spasila mi je život već bezbroj puta. Osnažuje me, inspirira i pokreće. Smatram da se glazba obraća svim ljudima iz različitih aspekata života. Ona čini kreativnu energiju, živa je.

Put do samostalne karijere

Svirao si gitaru u bendu The Bourbon Saints. Zašto si se odlučio za solo karijeru?

Više se radilo o potrebi da sebe istinski i slobodno izrazim kreativno i glazbeno, nego do bavljenja sa žanrovskom identifikacijom.

Sada produciraš, režiraš, pišeš autorske pjesme i pjevaš. Pomaže li ti tko u tom procesu?

Većinu što publika može čuti sam pišem i produciram. Prijateljica iz Japana, Yuiko Hiramatsu, svira violončelo i Kelty Greye violinu. U studiju mi pomažu prijatelji koji se bave inženjerstvom. Rob Hill, koji je radio s nekim poznatim osobama poput bendova Deftones, Cypress Hill…Također mi pomaže i Pete Mills, koji je producent i organizator glazbenog projekta The sweet kill. I Ciaran O’Shea, koji mi je pomogao napraviti nekoliko remixa. Također, moj dugogodišnji prijatelj iz Hollywooda, Arturo Alvarez,  koji je i član u „ The Grammy Association“, mi je pomogao usavršiti audio snimke.

„MadOhm“ je naziv tvog studijskog projekta te također tvoje umjetničko ime. Što ono zapravo označava?

MadOhm je igra riječi i metafora za božansku iskru i misterij koji leži u nama, koji se često otkriva kroz najteža vremena. Prema definiciji „Mad“ bi označavalo nešto što je izvan svake logike i razuma. „Ohm“ predstavlja jedinicu električnog kruga koja se definira kao električni otpor između dviju točaka vodiča, odnosno dualnost. I za „Om“ se vjeruje da, kada se pjeva, nosi tonalnu vibraciju kao ekvivalent stvaranja. Zvuk „gOd“, božansko. To je MadOhm.

Što predstavlja tvoj logo trokuta sa „spiralnom“ zmijom?

Rekao bih da sam većinu života bio tražilac za nečim drugačijim. Otkrio sam da su zmije bile cijenjene u mnogim kulturama. Bile su simbol za iscjeljenje, mudrost, magiju i medicinu. Spirala zmije predstavlja slijed polja u prirodi, da u naizgled nasumičnom kaosu života postoji neki redoslijed.

Pronalaženje unutarnjeg sklada

Jesi li ikada putem do karijere htio odustati ili pomislio „ja to ne mogu“?

I previše puta. Više nego li mogu izbrojiti! Naravno, kažem ovo u jednu ruku i u šali. Volio bih da mogu reći da je takvo nešto smisleno ili altruistično naklonjeno. Međutim, istina je da samo trebam napraviti korak unatrag, uzeti pauzu i posvetiti se sebi, cijeniti male stvari, stati i pomirisati ruže, zagrliti stabla. Treba cijeniti ljude koji su dio tvog života. Tada mi dođe muza – navala kreativnih ideja – i postane mi teško da joj se ne pokorim. Ta muza me nadahnula na stvaranje novih pjesama te između ostalog i na pisanje scenarija za psihološki triler.

Većina tvojih pjesama ima duboke i motivirajuće riječi. Čemu težiš dok pišeš?

Jedna od stvari kojoj težim kada pišem je da budem autentičan i da si pokušam dopustiti ranjivost. Nije uvijek lako jer nekada ego prepriječi taj put. Prisutan je taj unutarnji glas koji očajnički želi biti prihvaćen, mislim da je to ukorijenjeno u ljudskoj naravi. Istina je i da pokušavamo tražiti potvrdu od drugih, pogotovo kada stvaramo. Time gubimo djelić sebe i mislim da ograničenja počinju upadati u ono što umjetnost ili pjesma žele ili trebaju biti.

Kroz tvoje stihove i općenito objave na društvenim mrežama, vidi se da prihvaćaš sebe i različitosti drugih te nastojiš motivirati druge. Što bi poručio nekome tko još nije pronašao „svoje mjesto“ ili sebe?

Nastavite tražiti! To je iznimno bitno i neizbježno. Najbolje mjesto da pronađete  sebe je duboko u vama samima. Vi ste ta nagrada. U cijelom ovom svijetu nema nikoga poput vas i to vaš čini jedinstvenim draguljima. I samim time što postojite i što težite najboljoj verziji sebe, nudite ovom svijetu nešto vrijedno. U to sto postotno vjerujem.

Postignuća i mišljenja

Pjesma The Wish s albuma Until The Lights Go Out se našla na listi pjesama filma Awake iz 2019.godine. Koja je priča iza toga?

Glavna uloga filma je pripala mom bliskom prijatelju i izvanredno talentiranom glumcu, Jonathanu Rhysu Meyersu. Jonathan je predložio moju glazbu producentima filma koji su tada zatražili nekoliko mojih pjesama i zaljubili se u pjesmu The Wish.Direktor ju je odlučio postaviti u završnu scenu filma i mogu reći da prilično dobro zaokružuje cijelu priču. Zahvalan sam na toj divnoj prilici putem koje sam stekao mnogo novih prijateljstava i obožavatelja iz svih dijelova svijeta.

Koja je tebi najdraža pjesma koju si napisao?

Sve su mi poput djece. Svaka ima svoj identitet pa mi je teško odgovoriti, a i ovisi o mom raspoloženju u određenom trenutku. Rekao bih da bi to bile The Wish i Until The Lights Go Out s istoimenog albuma te Man Like Me i Tomorrow’s Not For Us s albuma Trust.

Možeš li izdvojiti neke po tebi najbolje citate iz svojih pjesama?

Od pjesama: The Wish – „The thing that terrifies me, tries to paralyze me is the very thing that drives me home. The time to live is now.“

Until The Lights Go Out – „Put on your masks, lace up your boots, there will be a day that will reveal the killer in you.“

Man Like Me– „You’re the new dawn, unicorn, carry on. More than just an abstract, Understand, You’re a backbend, howling like a life spent searching for the one to make it real.“

S kime od drugih umjetnika bi volio surađivati?

S onima koji su „živi“, poput: Arcade Fire, Bjork, Siouxsie Sioux, Queens of the Stone Age, Trent Reznor, Crosses, Ramsey.

Planiraš li napraviti turneju ili izdati novi album kada se smiri situacija s koronom?

Apsolutno! „The Dream Is Over Now“ koji sam snimio u Njemačkoj, u Berlinu s prijateljem i koproducentom Ciaranom O’Sheaom će biti izdan već ovog mjeseca. U sklopu toga će izaći i video zapisi. Bit će dostupno na YouTubeu, Vimeu i na mom IGTV Instagramu – @MadOhm.