Lucija Lugomer o karijeri i majčinstvu: „Najveći uspjeh je krenuti pravim putem“

Lucija Lugomer prva je Hrvatska plus size manekenka. U vremenu kad je svijet slavio njezin uspjeh, u rodnoj zemlji naišla je na velike osude. U razgovoru nam je ispričala svoje manekenske početke, kako je osvojila svjetsku scenu te otkrila zanimljivosti o svom sinčiću Leonu.

Od Cro A Portera do naslovnice Voguea

Kako ste postali manekenka i koju reviju ste prvu nosili?

‘’Plus size model Lucija Lugomer nosila je reviju Etna Maar na 27. Cro A Porteru i tako ispisala hrvatsku modnu povijest‘’

To je bilo 2016. godine – moja prva modna revija.

Vaša pojava izazvala je brojne reakcije na domaćoj sceni. Kako ste na početku karijere reagirali na brojne negativne kritike?

Nisam se osvrtala na negativne reakcija ili kritike jer znam da od toga nema kruha. Imala sam svoj cilj i išla korak po korak. Lagala bih kada bi rekla da nisam bila spremna na svakakve reakcije jer pogled na moj posao fascinantan je u cijelome svijetu a ne samo kod nas.

Kao jedan od Vaših većih uspjeha spominje se pojava na naslovnici talijanskog Voguea. Kako ste završili na naslovnici?

Intrigantna je to priča. Dakle, jedan dan sam od silnih mailova dobila i mail Vogue novinarke za koju sam mislila da se radi o ‘spam-u’ no odlučila sam odgovoriti na postavljena pitanja jer sam znala da me ne može oštetiti za ništa. Na kraju, sve ostalo je povijest. Nije se radilo o spamu i trebalo mi je tjednima da prihvatim svoj uspjeh odnosno svojevoljni interes nekoga na tako visokoj poziciji.

Prva ste Europljanka koja je potpisala ugovor sa agencijom Baker Model Management. Kako ste došli do te suradnje?

 Vlasnica agencije me pronašla putem društvenih mreža i odlučila zastupati. Sjećam se toga dana kao da je bio jučer. To je prva strana agencija koja me uzela ‘pod svoje’.

Lucija je osoba čiji posao se temelji na emociji, a objave na iskustvu.

Vaš Instagram profil pun je pozitivnih stavova o tijelu bez obzira na njegovu veličinu i oblik. Što Vas je osim Vašeg posla potaknulo da pišete o tome?

 Najbitnije i najiskrenije me potaknuo moj život na moje tekstove. Jer, u suštini, život je onaj koji nas spaja i zbog koje najbolje možemo razumjeti jedni druge. Ne može me svaka žena razumjeti kao modela jer nismo svi modeli, ne bavimo se svi tim poslom ali život, problematika i ljepota iste nas na laički način spaja a u tom segmentu smo svi jednaki!

Uložili ste velik trud i emocije u objave na Instagramu. Mediji su objave s Vašeg profila prenosili na pomalo seksistički način. Kako ste se nosili s time?

Prije nego uđete u ovaj posao znate da u ovome poslu ima svega. Novinari su tu velika bomba koja ti ili ide u prilog ili ne ide. Obzirom da sam strukom tu negdje znala sam koji je moj plan i sto sve treba proći prije nego stekneš svoj status pogotovo ako nemaš ‘pedigre’. Mislim da sam odradila odličan posao jer sam dala točno koliko treba za ‘dobar naslov’ a s druge strane sam dala nešto što nije spreman svatko dati odnosno pričati o tome a to je – emocija.

Seksistički naslovi su brojke koje pravdaju i prodaju nečiji posao i ja to jako dobro znam tako da se nikada nisam time opterećivala. Dapače, ne googlam samu sebe i vrlo često niti nemam pojma što se i kada piše o meni.

Bilo je tu svega, trudili su se kategorizirati me ali nisam se dala. Ljubaznost i smiješak otvaraju mnoga vrata!

Za postizanje velikih uspjeha bitna je podrška. Tko je Vaša najveća podrška?

Moj najveći sistem podrške su moj otac i moj suprug. Otac je onaj koji me odgojio i pazio da ne poletim u nebo stoga dosta dugo niti nije priznao moj posao poslom a suprug je taj koji me držao za ruku kroz sito i rešeto – doslovno.

U ljeto 2017. godine ste se zaručili. Kako je tekla potraga za idealnom haljinom za vjenčanje?

Potraga za vjenčanicom je bila dinamična jer sam obzirom na neprofesionalnost pojedinih brandova odlučila da ne želim biti nečija prodana priča i rob samo zato sto sam javna osoba te se netko želi prodati putem mog najbitnijeg dana, na kraju me sve to dovelo do jednog velikog talenta, Ivane Bilić koja je svojim znanjem i genijalnim timom točno znala sto želim te upravo to i ostvarila. Najbitnije u cijeloj priči je to da sam se osjećala upravo onako kako se jedna mladenka i treba osjećati – predivno.

„Ponekad mislim da me je majčinstvo promijenilo, ali ostala sam ista.“

U veljači Vi i Vaš suprug postali ste roditelji malog Leona. Kakva je Leon beba?

Ne želim se ‘ureći’ kako to neki ljudi vole reći, osobno nisam praznovjerna ali Leon je vrlo vjerojatno savršena beba. Prvih tjedan dana bilo je kaotično a sve nakon toga je otkrivanje nepoznatog, upoznavanje i strahopoštovanje. Sto reći na dijete koje nije cmizdravo, koje se samo smije, koje prihvaća bilo koju bočicu i dudicu, koje ima dobru probavu i nema grčeve, na dijete koje jede sve i obožava se kupati i još uz sve to spava noći po 10 sati bez buđenja? Nismo još došli do nepremostivnog. Ali…nikad ne znaš. Hehehe!

Vlasnica ste bostonske terijerke Lu. Jeste li za vrijeme trudnoće ili nakon nje dobivali savjete da pas i beba ne mogu biti zajedno u istom prostoru?

 Imala sam par takvih izjava, ali obzirom na moj karakter ja to jako brzo srozam i prerežem. Naša Lu od davnih dana je tu uz nas, još puno prije Leona, stoga, kod nas ima mjesta za sve!

Oboje se jako lijepo slažu i danas sam još zahvalnija da imaju jedan drugoga jer imunitet djeteta se najbolje gradi uz kućnog ljubimca a kućni ljubimac koji od početka obožava djecu i svako biće samo nadopunjuje da Leon već sada ima svojeg najbolje prijatelja odnosnoprijateljicu.

Što ste promijenili od kad ste postali majka?

Neke dane imam osjećaj da sam promijenila sve od kad sam postala majka a s druge strane imam osjećaj da sam ista. Teško je to uopće riječima opisati. Ono što svakako mogu odmah reći jest da se osjećam ispunjenijom, zaljubljenijom i da Leon budi ono najbolje u meni pa čak i onda kada sama u sebe posumnjam.

Koji je Vaš najveći uspjeh?

Moj najveći uspjeh je što smatram da sam u životu krenula dobrim putem. Što sam ga znala prepoznati. Kada sam osjetila da nešto ne mogu sama, potražila sam pomoć i proučavala. Rad na sebi bio bi moj najveći uspjeh jer da to nisam znala prepoznati i započeti sumnjam da bi bila ovako bogata osoba. Bogata srećom s ‘malim’ stvarima, ‘malim’ trenutcima i ‘malim’ ljudima.