Locke (2013.) – pokazatelj toga da komorne drame mogu biti dinamične
Minimalizam u stilu komorne drame filmski je zahtjevna forma. Radnja je vremenski i prostorno vrlo ograničena, što redatelju i scenaristu predstavlja jedan veliki izazov budući da je glavni cilj zadržati pažnju gledatelja tijekom cijelog filma. A nositelji cijelog filma glumci su kojih u ovom slučaju i nema napretek. Pred Tomom Hardyjem (poznat po suradnji s Nolanom u Inceptionu i Dark Knight Rises, a neki ga znaju i kao Bronsona u istoimenom filmu uz još par zanimljivih uloga) našao se jedan ozbiljan zadatak, koji je svojom upečatljivošću uspio izvršiti najbolje što je mogao, a relativno nepoznatog redatelja Stevena Knighta svrstao je u poznatija imena s kojima ćemo se češće susretati.
Ivan Locke vrlo je uspješan građevinski inženjer koji se tijekom filma nalazi u automobilu, a cijeli dijalog vodi se kontinuiranim telefonskim pozivima, i to sa suprugom i sinovima koji ga očekuju da zajedno gledaju važnu utakmicu, šefom i kolegom s kojima se dogovara oko važnog projekta te s Bethan, ženom s kojom je imao aferu nakon koje je ostala trudna. Od te afere prošlo je 7 mjeseci i upravo mu je javila da će roditi. Prije nego što ga netko osudi, treba uzeti u obzir to da se radi o kompleksnomu dramaturškom momentu koji u sebi sadrži više zapleta te je, kao drama, ustvari vrlo realna.
Može se naslutiti da je Locke jedan pragmatičan, organiziran i proračunat čovjek koji vjerojatno više pažnje pridaje svom poslu nego obitelji i prijateljima; tim više što se iz njegovih dijaloga da naslutiti jedna vrlo racionalna osobnost jer razgovorima zapravo razmišlja naglas. Gledatelji postepeno uviđaju način odlučivanja o svakom potezu. Međutim, u trenucima kad ne razgovara na mobitel, naizgled počinje pričati sam sa sobom, što ustvari predstavlja razgovor s pokojnim ocem kojem nikad nije oprostio to što ga je napustio kada se on rodio. Upravo mu je taj događaj toliko urezan u osjetilno pamćenje da kroz neki moralni kodeks odlučuje napraviti ono što smatra najispravnijim – prisustvovati rođenju svojeg djeteta i, ako je moguće, ostati prisutan u djetetovu životu.
Isti moralni kodeks, prema kojem postavlja prioritete, počinje dovoditi u pitanje stabilnost njegova braka, ali i statusa koji uživa na poslu. Ono što je fascinantno jest to da bez obzira na osobnu dramu i situaciju koja bi nekome označila egzistencijalnu krizu, naš protagonist nije podigao ni ton. Moralni su mu principi iznad svega, što ga je natjeralo na to da svojoj supruzi nevoljko prizna da ju je prevario, i to samo jednom u životu nakon dužeg izbivanja od kuće, i da se vjerojatno, unatoč obećanju da će se te noći vratiti, neće moći pojaviti na dogovorenoj utakmici i druženju sa sinovima.
S druge strane, problemi nastaju i oko samog projekta jer se Lockeov nadređeni ne može dovoljno načuditi tome da on ne može jednostavno slagati da se razbolio, zbog čega bi nekako i imao opravdanje za izbivanje s dotad najvažnijeg sastanka u njegovoj karijeri. Podređeni kolega nervozno ga optužuje za to da mu je na leđa natovario previše tereta. U kolopletu svih zbivanja samo tijekom jedne noći i samo zbog jednog poziva nesretnom se Lockeu svijet skoro pa okreće naopako, što gotovo da ga i ne može smesti.
Film je to koji govori o univerzalnoj i uzvišenoj žrtvi, koji od očekivane dimenzije onoga koji se žrtvuje pretvara u junaka, a tipične probleme modernog svijeta, poput nevjere i mogućnosti kašnjenja na neki važan događaj, stavlja u stranu. Sve u svemu, dinamična drama koja je s najmanjim pokazala vrlo mnogo, a glumačke sposobnosti Toma Hardyja uzdigla koju stepenicu više.