Lice i naličje – I novinari su samo ljudi

Nekako je postalo uobičajeno mišljenje kako novinar može biti svatko. Paralelno s tim došlo je i do poplave tekstova koji donose razne „vijesti“, a popularnost društvenih mreža doprinijela je njihovom još bržem širenju.

Stvoren je  javni prostor u kojem svatko može komentirati bilo koga, pri tome ne birajući  način, niti rječnik i ne snoseći nikakve posljedice za svoje ponašanje. Upravo ovakav površan, lakomislen i svima dostupan način ulaženja u medijski prostor doprinosi pogoršavanju ugleda i statusa novinara. Bildanje vijesti na novinare stavlja još veći pritisak i teret koji nije u skladu s profesionalnim standardom novinarskog izvještavanja. Trka za novcem i zaradom postala je prioritet, a novinar je nebitan.

Poražavajuća je činjenica porasta broja napadnutih i ubijenih novinara u svijetu. Smatramo kako smo iz dana u dan napredniji i humaniji, a s druge strane čista suprotnost. Nedopustivo je da bilo tko biva ubijen radeći svoj posao. Nikako to ne možemo opravdati, pa čemu onda izostanak kategoričke javne osude kada su u pitanju novinari. Zašto se tu preispituje krivnja žrtve, a ne počinitelja? Imao li dvostruke standarde? Zašto? Može li svaki pojedinac prije nego što iznese svoje riječi ili misli u javni prostor utjecati na promjenu takve percepcije? Osobno mislim da može.

Krenemo li od osnovnih pravila kućnog odgoja koja nam nalažu kulturno i s poštovanjem ophoditi se prema drugim ljudima. Ne želimo nekoga uvrijediti, već argumentiranom raspravom uvažavajući različita mišljenja i stavove braniti svoja uvjerenja.

Pazeći na način i stil dijaloga koji koristimo na društvenim mrežama dajemo primjer mlađim generacijama i učimo ih kako komunicirati i iznositi svoja mišljenja. Ne postoje dvostruka mjerila, već da smo i u tom virtualnom svijetu isto svi živi ljudi s kojima se svakodnevno ili ponekad susrećemo. Neke možda nikada i nismo upoznali, ali imamo svoje mišljenje o njihovim djelima, a koje uvijek možemo izreći na primjeren način.

Upravo tim malim, ali zapravo iznimno velikim koracima možemo utjecati na bolju  percepciju novinarske struke. Držeći se etičkih i profesionalnih regula novinar time štiti i samoga sebe od eventualnih mogućih napada ili tužbi. Svaki novinar u svome radu trebao bi savjesno istražiti, biti temeljit, nepristran, uravnotežen, točan i pošten. Svi ovi elementi posebno su važni u istraživačkom novinarstvu, koje vremenski dugo traje te nije lako doći do pravih informacija. Sve manji je broj novinara koji se žele baviti istraživačkim novinarstvom jer ipak osjećaju strah. Bilo egzistencionalni ili zbog mogućih raznih prijetnji, pa i onih najgorih, prijetnji smrću. Najveći broj prijetnji i napada na novinare dolazi kada se dotaknu kriminalnog miljea.  U našoj najbližoj povijesti svjedočili smo ubojstvima Ive Pukanića i Nike Franjića, te napadu na Duška Miljuša. Upravo potaknutim tim događajima došlo je i do promjene zakonske regulative.

Kazneni zakon (NN 125/2011) kaže: „ (3) Ako je kazneno djelo iz stavka 1. i 2. počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u vezi s njezinim radom ili položajem ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.“

Ovom promjenom zakona i sama vlast pokazala je kako novinarstvo smatra izrazito važnom kategorijom društvene djelatnosti te da novinarima treba stvoriti uvjete u kojima mogu neometano i slobodno raditi svoj posao. U slučaju napada na novinara postupak se pokreće po službenoj dužnosti i na teret državnog proračuna. Time je zakonom osiguran najveći stupanj procesnopravne zaštite novinara. Reporteri bez granica uočili su povećanu aktivnost policije vezano za zaštitu novinara i pohvalili njihov rad.

Ako samo uzmemo za primjer susjednu nam Bosnu i Hercegovinu možemo primijetiti kako se novinari žustro i mukotrpno zalažu za promjene zakonske regulative kako bi dobili isti štićeni status kao i novinari u Hrvatskoj. Sigurno će biti komentara kako nema velike koristi od takve zakonske zaštite. Nikako se s tom tvrdnjom ne bih mogla složiti. Novinari u našoj državi ipak nisu na nezaštićenoj vjetrometini, već imaju jasnu zakonsku zaštitu koju nažalost u susjednim državama njihove kolege još uvijek nemaju.

Uvijek ima prostora za napredak i dobronamjernu kritiku sa ciljem poboljšanja cjelokupnog sustava. Svaki pojedinac može dati svoj doprinos promjeni percepcije novinarstva koristeći argumentirane komentare s kulturnim i primjerenim rječnikom na društvenim mrežama. Nimalo nebitno, baš suprotno možda i najbitnije. Razmislimo i poradimo malo na tome.

S jedne strane ljudi traže najkvalitetnije i najtočnije informacije, a s druge strane kategoriziraju novinare nametljivima, nesposobnima i nepotrebnima. Treba naći mjeru u svemu. Kako krajnji korisnici informacija, tako i novinari. Držati se etičkih i moralnih načela vrijedi obostrano. Na kraju ne zaboravite i novinari su samo ljudi.