‘Level 16’: Pohlepa bogatih u feminističkoj distopiji

“Level 16” je film koji prati skupinu djevojaka koje žive u instituciji koja ih educira o kako da postanu savršene mlade žene. No, razlog zašto su tako odgojene pod strogim pravilima je gori nego što one ikada mogu zamisliti. Dvije djevojke rade zajedno kako bi otkrile istinu o vlastitom zatočeništvu.

Film “Level 16” je bio objavljen 2018. godine kojeg je napisala i režirala Danishka Esterhazy. Redateljica koja je poznata po pričama s kojima se isključivo žene mogu poistovjetiti. Ovaj film je također može smatrati feminističkom distopijom, nalik seriji “Sluškinjina priča”.  Iako se možda čini kao da film spada u neki oblik znanstvene fantastike, ono što ipak drži pažnju gledatelja je misteriji koji kriju antagonisti ove priče. U glavnim ulogama su Katie Douglas u ulozi glavne junakinje Vivien. Većina radnje se zbiva iz njezine perspektive. Celina Martin ima ulogu naizgled neobične djevojke Sophie, koja prva otkrije tajne ove institucije.

Tajna iza takozvanih vitamina

Jedna od prvih činjenica koje gledatelj saznaje u prvih nekoliko minuta filma jest da ove djevojke nalaze u instituciji koja je nalik zatvoru. Međusobno pričaju o mogućem posvojenju, dok im se noćna rutina sastoji od nanošenja kremene i čišćenje njihovog lica. To ne čine u kupaonici, već pred “velikim okom”, tj. kamerom.

Naše dvije junakinje, Sophia i Vivien su na levelu 10 i čekaju u redu kako bi oprale lica. Ne samo ispred kamerom, nego i u dodijeljenom, reguliranom vremenu. Sophiji slučajno ispadne posuda s kremom za lice, te Vivien istupi iz reda kako bi pomogla Sophiji. Zbog čega joj istekne vrijeme i oglasi se alarm. Tada dolaze stražari i odvuku Vivien za kaznu, koja vrišti od straha.

Nekoliko godina kasnije, saznajemo da je Vivien na levelu 15 i jedna je od djevojaka koja se strogo drži svih nametnutih pravila. Vidljivo je da je odlučna u namjeri da ju posvoji ugledna obitelj. Okružena je djevojkama iste dobi kojima je nametnuto učenje takozvanih ženskih vrlina koje su spomenute nekoliko puta kroz film, a to su: poslušnost i čistoća. Uz to one moraju izbjegavati ljutnju i znatiželju. Vivien je zajedno s par drugih djevojaka premještena na level 16. Tamo, sretne Sophiju s kojom se očigledno nije srela do tog trenutka. Viven još uvijek osjeća ljutnju prema Sophiji, ali ju ipak posluša kada joj Sophija kaže da ne proguta vitamine prije spavanja.

Vitamini koji su plave boje, očito su tijekom njihovog odrastanja postali dio njihove noćne rutine. Vivien posluša Sophiju i ispljune vitanim u WC školjku prije spavanja. Tu noć, ona brzo shvati kako može ostati budna, dok su ostale djevojke već čvrsto usnule. Tada ona ima kratak razgovor sa Sophijom koja je također budna. Jedini razlog zašto joj je Sophija rekla da ne uzme vitamine je bio taj jer je željela isplanirati bijeg tu noć. No nažalost, pojave se stražari zajedno sa voditeljica objekta, gospođicom Brixil i djevojke se moraju vratiti u krevete i praviti kao da spavaju. Viven i jedna druga djevojka su odvedene u drugu prostoriju, i cijelo vrijeme Vivien se pravi kao da spava.

Nespomenuta pohlepa bogatih

Polako gledatelji saznaju užasnu istinu o ovom mjestu. Nakon što je postavljena u posve novu prostoriju, na ekranu se pojave stariji bračni par. No, nisu samo iz bilo kojeg statusa, već su očigledno viša klasa. Oni se hladno odluče za svoju selekciju, dok gledatelji polako kroz film saznaju da nisu prodane samo djevojke, već njihova mladenačka koža. U sceni napomenu da njihovu kožu “nikada nije dotaknula UV zraka sunca”.

Premda su u filmu često spomenute toksične ženske vrline i kako bi se žena trebala ponašati, lako je zanemariti aspekt filma koji govori o ljudskoj pohlepi. Strava ove priče polazi iz činjenice da su ljudi spremni učiniti ogavne radnje za profit, novac i slavu. Priča govori zasigurno govori o užasnoj potlačnesnoti žena. Površinski se ta poruka lako može iščitati, ali postoji i dublja poruka koja se odnosi upravo na ljudsku pohlepu.

Razlog zašto cijela ova institucija uopće postoji jest zbog pohlepe doktora Mira i već spomenute gđica Brixil. U zasebnoj sceni dok njih dvoje pričaju, može se dobiti dojam da uistinu ne vide djevojke kao ljudska bića, već kao stoku. Najodvratnije scene ovog filma nisu one u kojima se nalazi krv i nasilje, već one u kojima se vidi zloba onih u poziciji moći.

Ništa prikazano u ovom filmu nije slučajno. Na kraju filma kada su Viven i Sophija spašene, prava osoba koja razgovara s njima je policajka, no starije dobi. Ta činjenica može junakinjama, ali i gledateljima dati nadu da nije svaka osoba izvan ove institucije trula do kostiju. Ne samo da nam poručuje da ostale žene izvan zatočeništva mogu imati vlastite karijere, već nam poručuje da ne žele svi biti dio ovih bolesnih procedura. Uz to, napominje nam da će biti pravde za sva zlostavljanja koje su djevojke morale pretrpjeti.

Izvor slike: Unsplash