Legendarni sportski komentator Željko Vela u koprivničkoj Knjižnici: „Volim reći da sam Slaven Belupo uveo u prvu ligu!“
U petak je u Knjižnici i čitaonici Fran Galović gostovao Željko Vela. Sportski komentator koji je tijekom 15 godina na HRT-u pratio jedno od najuspješnijih razdoblja hrvatskog sporta, odradivši više od tisuću sportskih prijenosa, skoro je dva sata okupljene zabavljao anegdotama iz bogate karijere i spremno odgovarao na pitanja.
Publiku su najviše zanimali detalji Veline karijere na HRT-u. Odmah prisjetio utakmice koja je mnogo značila za Koprivnicu i njegovu karijeru: „Prenosio sam utakmicu za ulazak Slaven Belupa u Prvu ligu, i to mi je bio jedan od prvih nogometnih prijenosa u životu. Volim reći da sam Slaven uveo u prvoligaško društvo i drago mi je da je tu još i danas, 20 godina kasnije.“
Opisao je svoje početke u sportskom novinarstvu, koje se, po njegovu mišljenju, pretvorilo u mješavinu crne kronike i trač-rubrike:
„Imao sam sreće što sam počeo raditi dok još nije bilo interneta. Bilo je užasno teško doći do rezultata. Snalazili smo se na svakakve načine, ali to je bilo pravo novinarstvo. Često smo zvali portire u Domu sportova kako bismo u Dnevniku mogli objaviti rezultate utakmica koje su još trajale. Danas pomoću interneta u svakom trenutku možete dobiti rezultate bilo kojega ozbiljnog natjecanja na svijetu. Komentator više ne može biti štreber koji samo nabraja podatke. Moderan komentator mora posredovati atmosferu na utakmici i događaje na tribinama. Traži se priča, analiza i neki zgodan detalj, a ne beskrajno biflanje možda točnih, ali besmislenih podataka.
„Mladi kolege boje se tišine“
Posebno ga smeta smjer u kojem je sportsko komentiranje otišlo u posljednjih nekoliko godina:
„Na novim televizijama, na kojima vlada hiperprodukcija sportskog sadržaja, kvaliteta je komentiranja vrlo niska. Najaviše me smeta to što se mladi kolege boje tišine. Misle da je smak svijeta ako pet sekunda ništa ne kažu. Zaboravljaju na zvukove s tribine i s terena, krupne kadrove koji prikazuju lica s emocijama i sve ostale detalje s utakmice koje ne treba kvariti opisivanjem.“
Vela se s nostalgijom prisjetio Svjetskoga nogometnog prvenstva u Njemačkoj, kad je njegovo komentiranje u paru s Srećkom Bogdanom Čečijem postalo veća atrakcija od utakmica koje su pratili: „Rad u tandemu može biti vrlo težak ili vrlo lagan. Sve ovisi o tome s kim surađujete. Čeči je bio veliki nogometaš. Sjajan je čovjek pa s njim nije bilo nikakvih problema. Često je bio simpatično zbunjen, što je zvučalo sjajno, a nikad ga nisu ljutile šale na njegov račun. S druge strane, sjećam se i projekta Volim nogomet, tijekom kojeg su u svakoj emisiji sudjelovali gosti koji često nisu imali veze s nogometom. Bilo je vrlo teško svaki tjedan pogađati frekvenciju novog sugovornika.“
„Komentator smije navijati!“
Kao deklarirani navijač Hajduka često je kritiziran po forumima, a doživljavao je neugodnosti i od ljudi iz sporta. Zdravko Mamić mu je obećao da na Dinamove utakmice više neće ući dok je on živ. Kako kaže, bilo je pritisaka i od sudaca i roditelja nekih perspektivnih igrača. Ipak, Vela smatra da neobjektivnost nikad nije bila vidljiva u njegovom komentiranju:
„Nisam pristalica teorije da komentator ne smije navijati. Na kraju krajeva, kako netko takav može postati sportski komentator? Za Hajduk navijam od djetinjstva i jako volim taj klub, ali još više volim svoj obraz i svoj posao. Uostalom, ekipi za koju navijam ne mogu pomoći, a sebi mogu naštetiti. Jednostavno sam naučio isključiti emocije i profesionalno raditi.“
Posljednjih godinu dana radi na distribuciji sportskih televizijskih prava i, kako kaže, trenutno ne razmišlja o povratku u komentatorsku profesiju: „Odlazak s HRT-a bio je pravi potez. Nisam bio zadovoljan ustrojem, sistemom nagrađivanja i mnogim drugim stvarima. Odradio sam Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoj Africi kao voditelj projekta i nakon finala dao otkaz. Ne osjećam neku gorčinu prema HRT-u i neću reći da se tamo više nikad ne bih vratio, ali trenutno sam vrlo zadovoljan poslom koji radim.“
Europsko prvenstvo
Vela je otkrio da glavnim favoritom predstojećega Europskog prvenstva smatra Francusku, a njegove posebne simpatije uživa Belgija. Blago je optimističan oko izgleda hrvatske reprezentacije, ali i vrlo kritičan prema izboru protivnika u pripremnim utakmicama:
„Imamo super reprezentaciju po imenima, ali svi smo zaboravili da je Luka Modrić igrao finale Lige prvaka 2014. godine pa je na SP-u bio iscijeđen kao limun. Pitanje je koliko će naši igrači biti inspirirani nakon naporne klupske sezone. Doduše, iscrpljeni su i naši protivnici, posebno Španjolci, pa nam to ne može biti izgovor za loš rezultat. Teško je pogoditi koji su nam pravi dometi jer dok ostatak Europe igra pripremne utakmice s ozbiljnim protivnicima, mi se pripremamo protiv super opasne Moldavije, koja nas je skoro iznenadila ovdje u Koprivnici, i gotovo jednako impresivnog San Marina.“
Iako mu nedostaje atmosfera velikih natjecanja, smatra da ovaj EURO neće biti naročito ugodan za sportske novinare i obične navijače: „Od napada na Blizance sva su se velika natjecanja bitno promijenila. Mjere sigurnosti na aerodromima daleko su strože, a kad svakih nekoliko dana putujete u novi grad, to može postati neizdrživo. Prije dva mjeseca bio sam u Francuskoj, i to što se tamo događa – nalikuje na pretres pri ulasku u zatvor. Razumijem ljude, ali to je normalnom građaninu teško podnijeti. Stvarno se nadam da neće biti terorističkih napada. Takva su natjecanja fenomenalan događaj bez obzira na sam sport. Uvijek je karnevalska atmosfera i miješaju se ljudi sa svih strana svijeta – i to je nešto što daje smisao ovakvim događajima.“