Laura Šapić: „Daljinsko jahanje je sport u kojemu je potrebno puno ulaganja i morate mu se posvetiti u cijelosti ukoliko želite biti uspješni“
Laura Šapić, hrvatska reprezentativka i natjecateljica u daljinskom jahanju (Endurance), te poduzetnica koja vodi vlastiti konjički klub. Ova 24-godišnjakinja većinu svojeg života i vremena posvetila je konjima i utrkama. Osim brojnih međunarodnih uspjeha, više je puta bila državna prvakinja u daljinskom jahanju. Tijekom svoje dosadašnje karijere, Laura je skupila više od 50-ak pehara i medalja.
Kada i kako si se odlučila baviti daljinskim jahanjem?
– Ovim sportom počela sam se baviti 2009., sa svojih dvanaest godina. Konjički klub u kojem sam tada jahala bavio se daljinskim jahanjem, pa sam jednom otišla na prvu utrku ne znajući o kakvoj se disciplini radi. Nakon te utrke, zaljubila sam se u taj sport i tako je sve krenulo. U tih dvanaest godina bila sam na velikom broju raznih natjecanja i skupila brojne nagrade i iskustva.
Koliko konja imaš trenutno u vlasništvu i s koliko njih se natječeš?
– Trenutno sam vlasnica 16 konja, od kojih je pet istrenirano za utrke, dok su ostali predviđeni za škole jahanja, turističko jahanje i slično.
Gdje i kada se održava iduća trka na kojoj ćeš jahati?
– Sljedeća utrka na redu je sljedeći mjesec u Osijeku.
Koliko je truda i treniranja potrebno da konj bude spreman za utrku?
– Da bi pripremili konja kvalitetno, potrebno je jako puno truda, ulaganja, treninga, ali i odricanja. Ja na primjer treniram svaki dan, a nekad i po dva do tri puta dnevno. Konjički sport je specifičan jer je konju potrebno puno brige i pažnje. Prije i poslije svakog treninga, potrebno je pobrinuti se o konju, očetkati, nahraniti i mnogo drugih stvari. Općenito za daljinsko jahanje su potrebne brojne pripreme i poznavanje jahača i konja. To je sport kojemu se morate zaista posvetiti u cijelosti ukoliko želite biti uspješni.
Laura je 2018. godine jahala na najprestižnijem natjecanju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Utrka je bila dugačka 160 kilometara i jahalo se u pustinji. Utrka je bila vrlo zahtjevna, čak 150 od 270 natjecatelja nije završilo trku, a Laura je završila na 74. mjestu.
Voliš li više državna ili međunarodna natjecanja? Zašto?
– Više volim međunarodna natjecanja zbog same organizacije, ali i zbog drugih natjecatelja. Također, na međunarodnim utrkama uvijek naučim i vidim nešto novo, npr. kako to rade profesionalci koji se time bave duže i više od mene.
Imaš li neku utrku koje posebno pamtiš?
– Ima mnogo utrka koje pamtim posebno, ali neke od najdražih zbog uspjeha i organizacije su mi: Svjetsko prvenstvo u Veroni 2017. godine koje je bilo moje prvo Svjetsko prvenstvo u kategoriji juniora, te Europsko prvenstvo za seniore u Euston Parku u Engleskoj.
Koliko je teško konjima i jahačima na dalekim utrkama od npr. 160 km koje znaju trajati po nekoliko sati?
– Utrka od 160 km traje oko dvanaest sati. To je zaista zahtjevno i za konja i jahača. U takvim trkama, vrlo je bitno paziti na dobrobit konja jer zbog malene pogreške se situacija može promijeniti i ispasti iz natjecanja.
Što smatraš težim, utrku po velikim vrućinama ili utrku po kišovitom i lošijem vremenu?
– Utrka po velikim vrućinama jednako je zahtjevna kao i utrka po lošem vremenu jer kada je, npr. kiša teren je sklizav i mokar što isto jako otežava konjima kretanje.
Osim što godinama ostvaruje odlične rezultate, Laura vodi i konjički klub Vinia.
– Konjički klub Vinia osnovan je 2015. godine, a nalazi se samo četiri kilometra od grada Bjelovara. U klubu imaju odgovarajuću opremu i infrastrukturu za postizanje najbolje forme konja i jahača te ostvarivanje vrhunskih rezultata. Osnovni cilj im je potaknuti razvoj konjičkog sporta i osposobiti nove jahače. U sklopu kluba, pružaju brojne mogućnosti, npr. jahački kamp, školu jahanja, terensko jahanje, pansionski smještaj za konje… KK Vinia i članovi svake godine ostvaruju izvanredne rezultate na koje su vrlo ponosni. To govori i činjenica da su prošle godine bili najbolji hrvatski klub u daljinskom jahanju.
Fotografije: Laura Šapić, privatna arhiva