Kritika: Deset tisuća života – Michael Poore
Knjigu Deset tisuća života koja ima 312 stranica napisao je Michael Poore. Objavljena je 2017. godine. To je knjiga o 10.000 smrtnih slučajeva – nekih dobrih, a nekih najgorih. Na poleđini knjige ima zanimljiva rečenica koja će vas navesti da pročitate knjigu: ”Najprije živimo. Pa umremo. A onda,… Dobijemo li još koju priliku?”
Knjiga započinje rečenicama: “Ovo je priča o mudrom čovjeku po imenu Milo. Počinje na dan kad ga je pojeo morski pas.”
Na samom početku knjige Milo je mudar ribar na Florida Keysu kojem se stanovnici obraćaju za mudrost, odgovore, objašnjenja i povremeno za ribu. Milo je lijen, a voli i popiti. Njegov najbolji prijatelj je pas koji je nekada bio vozač autobusa. Milo je stara duša, točnije najstarija duša na Zemlji jer je proživio 9.995 života. Bio je muškarac, žena, stablo, cvrčak,…
Svakoj osobi, tj. duši dodijeljeno je 10.000 života kako bi postigla savršenstvo što Mili nikako ne polazi za rukom. Sva pravila mu objašnjavaju dva svemirska entiteta po imenu Mama i Nan koje beskrajno gnjave i potiču Milu da dođe do savršenstva. “Svaki te život nečemu nauči.”, objašnjavaju. “Šanse da naučiš i rasteš i na kraju postaneš savršen.” Ali Milu ponestaje vremena. Ako ne postigne savršenstvo do svog 10.000-og života, Mama i Nan će ga dignuti sa “Svemirskog pločnika” i on će zauvijek nestati. Većini duša ne trebaju sve te šanse da dođu do savršenstva, ali Milo je u ovom pogledu poseban. Možemo reći da namjerno izbjegava savršenstvo kako bi dobio što više prilika da se druži sa Suzie koja je Smrt. Da, zaljubljen je u Smrt. Suzie također ima problema s pravilima, dosadilo joj je biti Smrt. Ona želi ostati u zagrobnom životu i otvoriti prodavaonicu svijeća.
Milo također provodi neko vrijeme u zagrobnom životu, učeći stvari koje u velikoj mjeri ne utječu na bilo koji dio stvarnih života na ovom putovanju. Većina tih života također se može unaprijed podesiti s tim da Milo može odabrati koje će sposobnosti željeti ili ne željeti. Milo je na kraju ipak nešto naučio, a to je da ne bismo trebali trošiti život ne čineći stvari samo zato što ih se bojimo.
U Pooreovoj knjizi ljudi umiru, ali im nije kraj. Iznova se rađaju kao različiti ljudi, u različitim vremenima i prostoru. Knjiga je prelijepa, potresna, ponekad duboka i lagana za čitanje. Ako volite čitati, knjigu možete pročitati u dva dana bez problema i pritom se dobro zabaviti i nasmijati. Knjiga ima dijelove apsurda i humora. Ova knjiga je “dublja” nego što se čini na prvi pogled. Priča o reinkarnaciji mi je vrlo zanimljiva i najbolje od svega je kako autor pristupa složenoj temi o životu i smrti –duhovito, bez tereta i tuge koje se inače pojave kad god je riječ o smrti. Suzie je ovdje simpatična, malo čudna, ali općenito nije je baš teško zavoljeti. Poore kroz svoju knjigu donekle uspješno mijenja percepciju o postojanju, tako da se čitatelj prije ili kasnije uhvati kako navija – za smrt.
Ovo je čarobna i neobična knjiga zbog koje razmišljate dugo nakon što ju završite. Budite spremni izdvojiti veći dio vremena za čitanje “Deset tisuća života” jer ju nećete htjeti odložiti dok ne saznate da li je Milo postigao savršenstvo ili ne.
foto: Školska knjiga