Kristina Čorak: “Istraživačko novinarstvo jedno je od najopasnijih vrsta novinarstva danas”

Kristinu Čorak gledatelji su upoznali su istraživačkoj emisiji Provjereno na Novoj Tv. Za Pressedan je otkrila kako izgleda stvaranje priče u emisije te koje su kvalitete istraživačkog novinara.

O novinarskim počecima

Zašto ste se odlučili studirati novinarstvo?

Novinarstvo je zapravo uvijek nekako bilo dio mene. Već u osnovnoj školi bila sam članica školskog lista i imala svoj prvi intervju s tada najvećim tinejdžerskim zvijezdama (Saša, Tin i Kedžo su bili jedni od mojih prvih sugovornika, a ne moram objašnjavati koliko smo njima tada svi bili zaluđeni). Voljela sam stvarati sadržaje i oduvijek sam nešto piskarala. Pjesme, eseje, dnevnike. No uz to sam uvijek voljela uljepšavanje, šminkanje i frizure pa sam tako završila srednju frizersku školu i maštala kako ću jednog dana otvoriti svoj frizerski salon. Iz Vukovara (tj. Ilače- malog slavonskog sela u okolici Vukovara) odselila sam u Zagreb s velikim snom koji je brzo upao u zamku u koju mnogi ambiciozni i poduzetni mladi ljudi upadnu- “nema iskustva- nema posla”. Da bih preživjela u velikom gradu, radila sam u ugostiteljstvu nekoliko godina. Ubrzo sam uvidjela da je moj san o frizerstvu nekako izblijedio i odlučila sam studirati i potpuno promijeniti svoju profesiju. Tada sam već bila malo starija i bilo mi je lakše zaroniti u sebe i zapitati se što uistinu želim studirati i čime se u životu želim baviti. Vratila sam se tada svojoj prvoj ljubavi i upisala studij novinarstva.

Kada ste i gdje započeli svoju novinarsku karijeru?
Kako sam gore napomenula, po meni je novinarska karijera započela još u ranom djetinjstvu, ali baš ona službena krenula je za vrijeme studija u redakciji čiji sam bila najveći fan- Provjereno, na Novoj Tv.

Radili ste u redakciji Provjerenog. Kako ste dobili posao u toj redakciji?

Na trećoj godini studija svaki student morao je ispuniti obaveznu kvotu sati praktične nastave. Svoju sam praksu odradila upravo na Provjerenom. Kako i zašto sam baš ja dobila posao od svih studenata koji su prošli kroz nju? Ne znam. Jednostavno sam kliknula sa svime. S poslom, s pričama, s kolegama.

Istraživačko novinarstvo i rad u Provjerenom

Istraživačko novinarstvo je jedno od najpoželjnijih vrsta novinarstva danas. Kakav bi morao biti pravi istraživački novinar?

Istraživačko novinarstvo rekla bih, jedno je od najopasnijih vrsta novinarstva danas. Zadireš tamo gdje nisi pozvan, kopaš po onom što je skriveno, vrlo je to osjetljiv i izazovan oblik novinarstva. Pravi istraživački novinar trebao bi biti hrabar, odvažan i spreman iskočiti iz zone svoje sigurnosti i ugode zbog istine koju je otkrio. I kao u svakom drugom poslu, da bi bio dobar vodoinstalater, pekar ili doktor- moraš oko toga biti strastven, moraš voljeti to što radiš.

U Provjerenom ste radili puno raznih priča. Koja je na Vas ostavila trag?

Svaka priča ostavi trag, jer je to nečiji život. Ako nije ostavila trag onda u nama fali empatije i razumijevanja za osobe koje nas okružuju. Najviše se usjeku one koje, nakon što budu ispričane, dožive promjenu. Primjerice, obitelj Herak koja je zbog niza nesretnih okolnosti živjela u siromaštvu, a nakon priloga izgrađen im je novi dom. Djevojka Kristina iz Pule koja boluje od rijetke bolesti nije imala pravo na besplatno liječenje o kojem ovisi njezin život- nakon pritiska medija, dobila je svoje terapije. Obitelj Lacković koja je također zbog niza nesretnih događaja i bolesti gotovo ostala bez svega- nakon nekoliko priloga život im se okrenuo u potpuno neočekivanom, pozitivnog smislu! Puno je tu životnih sudbina koje te obilježe, osvijeste i ostave trajni trag.
Ne mogu ne spomenuti svoju najdražu priču koja se bavila temom ljepote kroz ne stereotipne ljepotice- djevojke koje boluju od kožnih bolesti. Taj je prilog po mnogočemu bio poseban- bio je to moj prvi prilog za emisiju Provjereno i sve se poklopilo! Imati takve sugovornice, s takvim životnim pričama, takvom energijom i ljepotom koja isijava iz njih u svom prvom službenom televizijskom uratku- to je emotivna lutrija!

Kako izgleda stvaranje jedne priče za Provjereno?

Uvijek sve polazi od ideje. Ponekad se sama nametne kroz trenutne, aktualne okolnosti, ponekad netko dojavi priču, a ponekad ju novinar sam otkrije. Kada se u dogovoru s urednicom Ivanom Paradžiković odlučimo za priču koju želimo snimati, kontaktiramo sugovornike i dogovaramo termin snimanja. Zatim slijedi priprema za snimanje i odlazak na teren, povratak u redakciju, obrada materijala te slaganje priloga.

Novinar je osoba koja svojim radom ulazi u mnoge živote. Javljaju li se ljudi i nakon što ste napravili priču o njima?

Ovisno kakva je priča i tko ju je snimao. Nekada se javljaju s tužbama jer su nezadovoljni istinom koja je izašla na svijetlo. U mom slučaju to su uglavnom bile lijepe i tople ljudske priče koje u život ostave trajni trag. Svatko tko ovaj posao radi sa srcem ostane u kontaktu sa sugovornicima. Ja se s nekima od njih redovito čujem, čestitamo si bitne datume i uvijek volimo biti u toku kako stvari danas stoje.

Novinari su često na udaru kritika od strane građana. Kako ste se nosili s njima?

Provjereno je emisija koja drži stranu onog slabijeg i bori se za pravdu malog čovjeka. Kritike su, u tom slučaju, uvijek nekako blijede pored pohvala i uspjeha koji se događaju nakon objavljenih priloga.

Koja je najljepša stvar u novinarskom poslu?

Utjecaj. To da tvoja riječ može promijeniti nečiji život.

Novi početak

U rujnu 2018. godine spakirali ste kofere i odselili iz Hrvatske. Kako su kolege iz redakcije reagirali kad ste im rekli da ćete se preseliti?

Da, postoji vrijeme za sve u životu, tako je za mog supruga i mene došlo to da smo na neko vrijeme odlučili okušati život izvan granica svoje Domovine, a time i izvan granica naše sigurne zone. Kolege su bile u šoku, isto kao i ja sama. Uglavnom je to bio red suza, pa red smijeha. Tako je i danas s njima kada se vidimo na kavi, tako je uvijek s njima. Emocija u toj redakciji ne manjka!

Vaš Instagram profil pun je pozitive. Odakle Vam inspiracija za takve motivirajuće opise fotografija?

Moj Instagram profil uistinu prikazuje moje stanje. Pokušavam ne glumatati…kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu. Kada mi se plače- plačem, kada mi se smije- smijem se. Uglavnom kroz život idem sa širokim osmijehom na licu pa to valjda nekako najviše osijava i te virtualne ulice. Svoj dan uvijek pokušavam započeti čitanjem Biblije, molitvom i zahvalnim srcem, a onda kroz to dolazi inspiracija i snaga, bez obzira na okolnosti.