Kratki i prolazni trendovi u odnosu na kvalitetan odjevni predmet
Živimo u svijetu brzih promjena – ekoloških, tehnoloških, zdravstvenih, ali i modnih. Sve ide u prilog pristupačnosti i brzine. Danas je najmanji problem postao naručiti ,,vintage” kožnu jaknu iz šezdesetih koju je originalno nosio Steve McQueen. Pri tome uopće nije važno je li je Steve stvarno nosio ili je u pitanju jeftina kopija koju su mukotrpno izradile dječje ruke u bangladeškoj tvornici. Važno je da je to već izbrendirano i da će na našu adresu doći dok stisneš enter i upišeš broj kreditne kartice.
Što je to zapravo brza, a što spora moda?
Brza moda je ona jeftina moda, aktualna i ,,moderna” koja je inspiraciju za odjevne predmete crpila iz modnih revija i općenito celebrity kulture. Proizvođači takve odjeće masovno proizvode brzinom munje po vrlo niskoj cijeni u zemljama brojčano nadmoćne, a radno jeftine snage – poput Indije, Bangladeša, Vijetnama. Takav način proizvodnje može se činiti kao sjajna komercijalna ideja, ali da bi se zaradilo dovoljno novaca i održao takav tempo, netko mora patiti, a u pitanju je naša planeta Zemlja. Brza moda dovela je do toga da je tekstilna industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša, a kako bi proces proizvodnje bio što jeftiniji, osim jeftinih materijala, masovna proizvodnja zahtijeva i rad u ,,sweatshopovima”, odnosno, izrabljivanje radnika u nehumanim uvjetima.
Održiva moda, s druge strane, relativno je novi pokret u modnoj industriji i podrazumijeva sporu modu koja nastaje kao odgovor na trenutačno rasteću brzu modu. Sam termin spora moda nastao je 2007. godine kada ga je Kate Fletcher prvi put spomenula u istoimenom članku za The Ecologist, a počiva na principima kvalitete i očuvanja okoliša. Kao svojevrsno održivo rješenje problema brze mode i njezinih dugoročnih posljedica, spora moda iznjedrila je nekoliko ključnih obilježja koja imaju potencijal izvesti nas prema svjetlu na kraju tunela zvanog brza moda. Kupovina second hand i vintage odjeće, redizajniranje stare odjeće, vlastoručna izrada novih komada, kupovina kod manjih proizvođača te ulaganje u kvalitetnije komade duljeg roka trajanja opcije su koje kao kupci i potrošači imamo na raspolaganju.
Kvaliteta, ali i informiranost
Usporiti modu nije nemoguće, ali kao i za svaku uspješnost, potrebna je discipliniranost i pravovaljane informacije. Ako već spomenuta vintage kožna jakna koju je nosio Steve McQueen košta 20 dolara na nekoj internetskoj stranici, nepotrebno je dvaput reći da se zasigurno ne radi o originalu.
Želimo li spasiti planetu , moramo malo više ulagati u ono što nosimo, ali i čitati etikete, izbjegavati prenapuhane cijene odjeće u trgovačkim centrima i prestati kupovati stvari samo zato što su lijepe. Primjerice, jednom prilikom kupila sam hlače od lažne kože u Zari za sto pedeset kuna jer mi je prva pomisao bila: ,, Gle koje famozne hlače za tako male pare. ’’ Te famozne hlače raspale su se nakon dva nošenja, a haljina koju sam dala šivati po narudžbi izgleda kao da ju je osobno nosila Kate Moss na reviji prije jako, jako puno godina. Sada sam pametnija, osvještenija, a to me koštalo samo 150 kuna. Moglo je biti i skuplje.